Biološka oporuka zapravo nije oporuka u smislu nasljednog prava. To je anticipirana izjava (naredba) koju neka osoba daje u odnosu na svoj medicinski tretman, ako zapadne u stanje nesposobnosti za rasuđivanje. Ima, dakle, učinak za života te osobe. Isto tako, to nije eutanazija ako se pod tim misli na umjetan, ljudskom odlukom određen prekid nečijeg života.

Ima, međutim, veze s eutanazijom ako se pod tim (a što je jedino pravilno) misli na dobru, toplu i mirnu smrt ako do nje dođe tijekom medicinskog tretmana u kojem ta osoba može pristajati, ali može i odbijati neki dijagnostički ili terapeutski postupak. Smrt nije primaran ni glavni cilj, nego samo jedna od mogućih posljedica. Bitan je cilj dostojanstveno življenje i starenje. U članku su opisana stanja pravne regulacije u Italiji (koja je nedavno donijela poseban zakon) i u Republici Hrvatskoj.

Također, opisane su mogućnosti i oblici primjene cijelog instituta.