Autor anticipira da će u budućnosti dolaziti do sve većeg ulaganja kapitala i drugih sredstava u Hrvatsku i Italiju, čije promicanje i zaštitu utvrđuje Ugovor o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja između Hrvatske i Italije od 5. studenoga 1996., pa stoga u članku analizira razna pitanja vezana uz rješavanje sporova između države u koju je izvršeno ulaganja i ulagatelja koji je usko povezan s drugom državom ugovornicom.

Nakon utvrđenja konvencijskog polja ratione personae, materiae i temporis, ukazuje se na rješenja o nadležnim tijelima za rješavanje sporova i o njihovom izboru općenito, a posebno o rješavanju sporova u skladu s arbitražnim Pravilima UNCITRAL-a, te na načine određivanja mjerodavnog prava za bit spora.

Autor utvrđuje da postoji arbitražni sporazum valjanog oblika u slučaju kad ulagatelj pokreće postupak prema navedenim Pravilima. Argumente nalazi u tome da je država Ugovorom dala takav pristanak, a da ulagatelj svoj pristanak izražava podnošenjem zahtjeva za pokretanje spora.