Mjenica je vrijednosni papir. To znači da je mjenica pisana isprava koja sadržava obvezu izdatnika koju je dužan ispuniti zakonitom imatelju te isprave. Obveza sadržana u mjenici je novčana obveza, dakle može glasiti samo na isplatu određenog iznosa novca. Obveza je inkorporirana u samoj ispravi te ne postoji bez isprave, niti se bez isprave može ostvariti. Mjenica je vrijednosni papirjavne vjere što znači da njezinom imatelju pripadaju prava onako kako su upisana na samoj mjenici. Nadalje, mjenica je prezentacijski vrijednosni papir pa ju je imatelj dužan fizički prezentirati osobi protiv koje ostvaruje neko svoje mjenično pravo. Tako će je radi akceptiranja morati prezentirati (podnijeti) trasatu, odnosno radi isplate će je morati podnijeti (akceptantu, trasatu ili domicilijatu). Bez prezentacije mjenice mjenični vjerovnik ne može ostvarivati svoja prava. Zbog tih karakteristika, imatelj mjenice je u opasnosti da u slučaju gubitka posjeda mjenice ne može ostvarivati mjenična prava. Stoga je Zakon o mjenici (Nar. nov., br. 74/94 - u nastavku teksta - ZM) predvidio postupak u kojem se može imatelju mjenice osigurati ostvarivanje određenih mjeničnih prava i kad više ne posjeduje mjenicu. S druge strane, treba pružiti i zaštitu dužniku da ne bi došao u opasnost da bude pozvan na ispunjenje mjenične obveze iz mjenice koja je prestala vrijediti. Autor o tom problemu šire piše u nastavku članka.