1. Pravna sigurnost

1.1. Uvodne napomene
Ovogodišnje, u nas najstarije, tradicionalno susretanje pravnika u Opatiji prvo je od kada je Republika Hrvatska postala punopravna članica Europske unije. Stupanje u  punopravno članstvo Unije ni za jednu drugu struku nije bio tako prijeloman trenutak kao što je bio za pravničku. Na našim prijašnjim godišnjim okupljanjima govorili smo što pravnici mogu očekivati nakon što se to dogodi. Redovito smo komentirali brze, velike promjene u našem pravu, osobito kada je riječ o području uređenja odnosa u gospodarstvu i neposredno ili posredno u svezi s njima. Riječ je bila o brzini donošenja i o kvaliteti propisa te o položaju u kojemu će se naći svi koji primjenjuju pravo kada se jednom u potpunosti primijeni cjelokupno pravno uređenje diktirano unosom europske pravne stečevine u naše pravo, kao  i opsežan dio stečevine u obliku odluka Europskog suda. To je vrijeme nastupilo prije nešto manje od godinu dana. 

1.2. O upitnosti pravne sigurnosti
Za svaki je pravni sustav bitno da se propisi odnose na svakoga, svi su ih dužni poznavati, moraju ih razumjeti i po njima postupati, nema izuzetaka, nema opravdanja za propuste. Svatko mora biti svjestan da je postupanje protivno tome opasno, da dovodi do ozbiljnih pravnih posljedica, povrede pa i gubitka prava, nekada i do nemogućnosti da se zaštite i temeljne osobne slobode,  kao i prava koja se u svakodnevnom životu smatraju temeljnima. To od zakonodavca i onih koji primjenjuju pravo zahtijeva da svaki na svome području postupa tako da se može ispuniti zahtjev koji se postavlja pred pravni sustav. 

Što reći kakvo je stanje danas? Dovoljno je krenuti od početne konstatacije da je pravna sigurnost u nas u pitanju. Za to postoje brojni razlozi. Prvo, tu su povijesni razlozi velikih promjena koje su se dogodile prijelazom iz socijalističkoga u kapitalistički društvenoekonomski i politički sustav. U svezi s time donosili su se novi zakoni na drukčijim osnovama od onih koje su zamijenili - pravo se moderniziralo. Moto je bio: hrvatsko se pravo vraća kući u srednjoeuropsku skupinu prava temeljenu na njemačkom i austrijskom pravu. Zakoni su rađeni manje-više po uzoru na prava tih država. Još dok taj posao nije bio do kraja obavljen, uslijedila je europeizacija prava - njegova prilagodba europskoj pravnoj stečevini, pa smo u pravom zakonodavnom stampedu u 2.060 dana u naš pravni sustav ugradili oko 110 tisuća stranica raznih normi. Sada je europska pravna stečevina dobrano veća,  a treba joj dodati i presude Europskog suda, što je svojevrsno uvođenje prava sudskih presedana u naše pravo, s čime se u tom obliku prvi put susrećemo.  

1.3. Prilagodba europskoj pravnoj stečevini i nestanak konzistentnosti i preglednosti pravnog sustava Republike Hrvatske
Sve države članice Unije, osobito one novije, jako su izložene izazovima na tom području. Neke su u prilagodbi europskoj pravnoj stečevini od početka postupale sistematičnije od  nas, pa su im izazovi te vrste manji. No, ima i onih, a to su novije države članice Unije, u kojima je stanje kao i u nas ili slično nama. Što se kasnije postaje država članica Europske unije, to je veći broj normi koje se moraju, u vrlo kratkom roku, odjednom unijeti u pravni sustav. Lakše je to činiti postupno, kako se one donose, a ne odjednom. Kako je Republika Hrvatska posljednja ušla u Europsku uniju, broj normi koje je morala odjednom unijeti u svoje pravo bio je dosad najveći. To u nas danas čini veliku količinu moderniziranih pojedinačnih pravnih rješenja, s tim da se izgubila konzistentnost pravnog sustava kao cjeline, izgubila se preglednost, znatno je otežano snalaženje. U njemu ima, primjerice, normi koje su protivne Ustavu RH (najčešće se ne poštuje pravilo o jednakosti pred zakonom), kojima se ne poštuje pravilo svakog sređenog pravnog sustava da je neki propis temeljan za neko područje i da se sve u svezi s tim područjem prava mora orijentirati prema njemu, da se točno zna koji je domet podzakonskih normi u odnosu na zakone, a ne da se tim normama uređuje nešto što se smije urediti jedino zakonom ili čak i da se odstupa od zakona, da se neki pravni institut uredi jednim, a ne brojnim zakonima kojima se uređuje raznolika materija, a da u propisima postoje praznine, proturječnosti, nedorečenosti i dr. 

1.4. Jezične formulacije i pogrešni prijevodi riječi
Jezične formulacije propisa su rogobatne, u pravilu zbog doslovnih prijevoda normi izraženih na drugim jezicima, često teško razumljive, a nekada i nerazumljive, nazivlje je nekada, blago rečeno, čudno, uz nepoštovanje hrvatskog jezika, pogrešno se prevode riječi sa stranog jezika, tako da neke stvari ne može razumjeti adresat pravne norme ako nije pravno obrazovan, i to kao specijalist za pojedino područje. Snalaženje u propisima vrlo je teško. Pravnici specijalisti za neko uže područje teško se u njima snalaze.Jednom riječju, svi koji primjenjuju pravo nalaze se u šoku. Kako o teškoćama u primjeni prava govore istaknuti pravnici i u tzv. izvornim državama članicama Unije, lako je zamisliti što je tek u nas koji smo u posljednjih sedamdesetak godina, svakih petnaest godina provodili nekada i temeljite zaokrete u pravnom normiranju, stalno u promjenama, s tim da ova posljednja predstavlja najopsežniju reformu cjelokupnog prava ikada provedenu na teritoriju današnje Republike Hrvatske. Kako se pravnici teško snalaze u sadašnjem stanju, što tek reći za one kojima je pravna norma prvenstveno upućena da po njoj postupaju. Pravnici su tu da provode propise i u tome pomognu, a adresati pravne norme su oni koji moraju po njoj postupiti pa im se mora omogućiti da norma bude lako i jednostavno  dostupna, a u izričaju takva da je razumiju.

1.5. Nesređeni pravni sustav
Građanima i poduzetnicima ne pruža se odgovarajuća pravna sigurnost, koju bi trebala jamčiti država, a stanje će se samo pogoršavati.  Ako se na ovaj nesređeni pravni sustav nastave dodavati nove norme iz europske pravne stečevine koja se stalno povećava, taj će nered biti sve veći i dosegnuti mjeru pravnog kaosa s nesagledivim posljedicama. Ne samo da se neće moći ostvariti ili zaštititi prava građana i gospodarskih subjekata, nego će se zakočiti gospodarski rast i razvoj zemlje, a time ozbiljno dovesti u pitanje budućnost društva u kojemu živimo. Svjedočimo što  se već danas događa s mladima, koji su budućnost ove zemlje. Što kasnije počnemo sa sređivanjem pravnog sustava, bit će sve teže, a nismo daleko od vremena kad će praktički postati nemoguće dovesti ga u stanje koje će jamčiti ikakvu razinu pravne sigurnosti. Tko bi bio spreman živjeti, raditi, poslovati u takvoj sredini ako mu neke druge pružaju bolje uvjete. 

Za nered koji smo u našem pravnom sustavu stvorili ubrzanom prilagodbom prava europskoj pravnoj stečevini, moramo naći rješenje kako bi se u tome uveo primjereni red. Politička odluka je ključna pretpostavka da se počne raditi na sređivanju pravnog sustava. Taj se sustav mora sređivati dio po dio - svako područje prava posebno staviti pod povećalo, a za taj posao treba odrediti skupine stručnjaka za pojedina područja, koji će za njih predložiti rješenja u kojima će ostati ugrađeno ono što od nas zahtijeva Europska unija, ali tako da sve bude sustavno smješteno na svoja mjesta i jednostavno za snalaženje. Kada se srede pojedina područja, treba to međusobno uklopiti u skladnu cjelinu, a ne da u njoj norme djeluju kao rogovi u vreći. To je ozbiljan posao, koji bi se mogao obaviti postupno, u nekoliko godina.  

1.6. Politika se mora ograničiti na davanje smjera u zakonodavstvu
Svakome tko primjenjuje pravo posebna je teškoća u primjeni propisa koji nisu dobri ili, pak, ako su pojedinačne norme zadovoljavajuće u njima je otežano snalaženje zbog toga jer se izgubila cjelina sustava u kojemu se nalaze. Politika se mora ograničiti na davanje smjera u zakonodavstvu, a sve drugo treba prepustiti struci. Stoga, u svim fazama donošenja propisa mora biti uključena struka (vodeći znanstvenici i vodeći praktičari, nikako jedni bez drugih), tako da od djelovanja ministarstva, preko Vlade do Sabora, u tome, na savjetodavnoj osnovi, sudjeluje netko iz struke tko je radio na pripremi zakona, kako bi pravne laike koji o tome odlučuju, upozoravao može li se nešto i kako mijenjati s obzirom na posljedice i učinak propisa. Danas to nije tako, jer nakon što stručna radna skupina preda svoj uradak namijenjen Vladi, pravna struka više ne sudjeluje u postupku donošenja propisa. Tu se krije opasnost od izmjena koje nisu stručno na mjestu. Svi misle da se razumiju u pravo i da pravni specijalisti za pojedina područja više nisu potrebni. Koja korist od struke na početku ako ona više nema ni savjetodavnu riječ do kraja zakonodavnog postupka?! Zato i imamo takav nesređen pravni sustav. 

1.7. Pročišćeni tekst zakona i pogreške
Česte izmjene propisa otežavaju snalaženje, a to znatno utječe na primjenu prava.  Tome se pokušava doskočiti izradom pročišćenih tekstova propisa. Pročišćeni tekst zakona nije zakon, čak niti ako ga utvrdi saborski Odbor za zakonodavstvo. On može služiti samo kao orijentacija pri snalaženju, a u primjeni zakona mora se provjeriti svaka njegova izmjena i dopuna. U praksi se, na žalost, u pravilu svi, pa i sudovi služe pročišćenim tekstovima, pa se događa da se sudi i po nečemu što zapravo nije zakon. Tko jamči da pročišćeni tekst odgovara pravom stanju propisa, pa i kad ga utvrđuje nadležno saborsko tijelo? Primjerice, izvorni tekst Zakona o trgovačkim društvima u elektroničkom obliku nije identičan onome u tiskanom obliku objavljenom u Narodnim novinama, a izgleda da je ovlašteno saborsko tijelo pročišćeni tekst Zakona utvrđivalo prema elektroničkoj verziji pa je pogreška krenula od početka. Kasnije su na jednome mjestu zamijenjene afirmacija i negacija, nedostaju neke od propisanih pretpostavki za neki učinak, neke su spojene u jednu, u tekstu se nalaze odredbe koje su ukinute i sl. Tko, pak, jamči da su privatno izrađeni pročišćeni tekstovi točni?  

S druge strane, valja imati na umu da se propisi tumače prema cilju, a ne više gramatičkom metodom, koja može biti samo pomoćna. Zato europske smjernice imaju velike preambule, jer je u njima izražen cilj normi sadržan u smjernici, a mi te norme ugrađujemo u naše pravo pa stoga valja imati na umu i ono što je navedeno u tim preambulama. Nema više promjene smisla propisa samo na temelju promijenjenog mjesta zareza (Ibis, redibis nunquam, peribis in bello. Ibis redibis, nunquam peribis in bello.). To je ogromna promjena.

1.8. Tumačenje poboljšanje propisa
Treba prestati s praskom da Sabor daje vjerodostojna tumačenja zakona, i to još s retroaktivnim djelovanjem, jer se to kosi s trodiobom vlasti propisanom Ustavom. Ako  smatra da s propisom nešto nije u redu ili da ga treba jasnije izraziti, Sabor mora taj propis promijeniti, a ne tumačiti, to zahtijeva pravni red. Sudovi su po Ustavu tu da tumače zakone, a ne Sabor, on ih donosi. Vjerodostojna tumačenja su relikt prošlosti iz nekog drugog sustava, u kojemu je carevalo jedinstvo vlasti.

Ništa se još nije poduzelo na poboljšanju kvalitete propisa pa i to utječe na to da imamo  ovakve životne i gospodarske prilike. Koliko se samo ljudi tuži na pravnu nesigurnost, a posebno je za poduzetništvo i za ulaganje kapitala pravna sigurnost prva pretpostavka s kojom se računa kada se ulazi u neki poslovni pothvat. Ostvarenje zadovoljavajuće razine vladavine prava omogućuje i da se iskorijeni korupcija, ali ona sprječava ostvarenje vladavine prava pa se tako vrtimo u krug, sve dok ga na nekome mjestu ne presiječemo. Stalne izmjene propisa i njihova nedovoljno dosljedna primjena na jednak način prema svakome, povremene kampanje kojima se samo pokazuje da pravni sustav ne djeluje kako treba, retroaktivna primjena normi, nekada i nepoštovanje stečenih prava nisu za to dobro tlo. U tim se uvjetima od poslovnih ljudi ne može očekivati veći angažman, ni od domaćih, a još manje  od stranih. Pogubna je poruka da se može dogoditi da danas nešto poduzmete u skladu s propisima, a da se sutra može dogoditi da se propiše kako to nisu bila pravila igre, pa vam više nije valjano ono u što ste se u vrijeme poduzimanja neke radnje smjeli pouzdati kako je u redu, pa vam prava koja ste stekli više nisu zaštićena. Bolje je da se nešto i izgubi, nego da se pošalje takva poruka - u takvoj se sredini ne posluje, jer nema pravne sigurnosti. Slično je i s promjenama koje bitno otežavaju, a nekada i onemogućuju trajnije poduzetničke pothvate.

1.9. Obveze samoobrazovanja
Pravni sustav je onakav kako se on primjenjuje, a ne onakav kako je zapisano u normama što ga čine, pa je za postizanje pravne sigurnosti potrebno  zadovoljavajuće stanje u propisima i u primjeni prava (pravosuđu i javnoj upravi). Zato svima koji primjenjuju pravo  predstoji ozbiljan napor na samoobrazovanju.

Naime, pravnička struka je najviše izložena brzim promjenama. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju do najveće promjene od svih struka došlo je upravo u pravničkoj, posebno kada je riječ o području gospodarstva. Oko 80% prava neposredno je ili posredno na tom području pod utjecajem europske pravne stečevine, koja stalno i nezadrživo raste. To nije slučaj ni s jednim područjem djelovanja i života. Sucima treba omogućiti da im pravna literatura bude lako dostupna,  njihova je dužnost da se njome služe, a ne da budu, na žalost, prepušteni tome  da im odvjetnici podnescima prilažu fotokopirane stranice literature na koju se pozivaju, a oni ne mogu prosuditi ima li i drukčijih stajališta koja bi valjalo uvažiti. Istu obvezu imaju i odvjetnici, koji će biti prvi na udaru primjene novih normi, jer njima se obraćaju stranke, oni moraju pravno kvalificirati slučaj kojim se bave i u skladu s time odabrati odgovarajući pravni put ostvarenja ili zaštite prava zbog kojih ih stranka angažira. Tako je i s pravnicima zaposlenim u gospodarstvu. Kako smo velik dio pravnih normi radili po uzoru na njemačko pravo, brojna rješenja lako je naći u njemačkoj sudskoj praksi, koja se putem pravne literature u nas čini dostupnom.

1.10. Pravna zaštita i dugotrajnost spora
Pogubna stvar za pravni sigurnost je suviše dug pravni put kojim se ostvaruje ili štiti neko pravo. Time gube oni kojih su prava ugrožena, prvi put zbog postupanja onoga tko pravo ugrožava, a potom sporošću postupka kojim ga treba štititi. Dugotrajnost sporova često je posljedica nedovoljnog snalaženja svih koji sudjeluju u sudskom postupku, čemu pridonosi i razina znanja u struci. Zbog toga se postupci nepotrebno odugovlače. Ako moraju  proći godine da biste ostvarili ili zaštitili neko svoje pravo, to više nije pravna zaštita. Za duljinu postupka dobrim je dijelom kriv i zastarjeli način dostave. Poštu bi što prije trebala zamijeniti elektronička dostava. Svaki bi odvjetnik morao imati u mrežu uključenu svoju elektroničku adresu, a svaka bi pravna osoba morala takvu svoju adresu upisati u registar u kojemu je upisana. U postupku bi stranke odnosno njihovi zastupnici morali navesti svoje elektroničke adrese. Tada bi ostao zanemarivo mali broj stranaka koje se time ne bi služile. Takva bi dostava bila neusporedivo brža, sigurna, spriječilo bi se izbjegavanje primitka pismena i nepotrebno odlaganje ročišta, a troškova dostave praktički ne bi ni bilo ili bi bili zanemarivi. Ne bismo se upuštali u pitanje koje se sada postavlja - treba li ukinuti trgovačke sudove, jer trgovačke sporove, koji imaju svojih posebitosti u odnosu na ostale sporove iz područja privatnog prava, netko mora rješavati, prije bismo bili za daljnje smanjenje broja sudova koji to čine, za specijalizirana sudska vijeća, za sustavan rad na primjerenom individualnom podizanju stručnosti sudaca koji redovito slijede promjene, na elektroničkoj dostavi i sl. Manje je važno gdje će se suditi od toga kako će se to činiti.

Sami smo se doveli u sadašnje stanje i ako ništa ne poduzmemo, nema izgleda da se postigne  pravna sigurnost kao temeljna pretpostavka sređenog života i djelovanja u svakoj sređenoj sredini. Njome država mora jamčiti primjereno ostvarenje i zaštitu  prava i osobnih sloboda svakome tko živi, radi, djeluje ili se po bilo kojoj osnovi nalazi  na njezinu teritoriju.

2. Uloga pravničkih udruga u promjeni stanja
Pripadnici pravničke struke ne mogu biti pasivni promatrači današnjeg stanja u pravu. Riječ je o području na kojemu djeluju, o pravnom instrumentariju koji primjenjuju, u čemu je ostvarenje vladavine prava condicio sine qua non za uredno i uspješno obavljanje posla kojim se bave. Od njih se očekuje da u poslu postižu željeni uspjeh, neuspjeh se nerijetko pripisuje njima, pa i kada ga se s obzirom na okruženje u kojemu djeluju, gleda li se objektivno na ono što rade, mogao očekivati. Oni stoga moraju sa svoje strane poduzeti sve što je u njihovoj moći da se osposobe za snalaženje u okolnostima u kojima rade. U tome su najvećim dijelom prepušteni sami sebi.

Tu se moraju uključiti pravničke udruge. Njihova prvenstvena zadaća i jest u tome da pomažu članovima u podizanju njihove stručnosti. To je sada potrebnije nego ikada. S druge strane, stalan kontakt članstva udruga s praksom omogućuje udrugama da prikupe informacije o aktualnim pitanjima primjene prava i objavljuju ih tako da budu dostupne onima koji stvaraju pravne norme. 

2.1. Ostvarenje uloge pravničke udruge
Pravničke udruge svoju ulogu mogu ostvariti na dva načina: a) izdavanjem časopisa i b) održavanjem stalnih savjetovanja, prigodnih okruglih stolova, seminara i javnih predavanja. To je prigoda koja se pruža pravnicima i oni su je dužni iskoristiti u svojoj individualnoj naobrazbi. Najveća zapreka tome je u financiranju takve djelatnosti, ali praksa pokazuje da se udruge u tome, usprkos općoj krizi u društvu, još nekako snalaze. O odazivu na njihove pozive ovisi u kojoj mjeri će se to pokazati dobrim i prihvaćenim te kolikim intenzitetom i koliko će se dugo takvo djelovanje moći održati. 

Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu to uspješno čini već 52 godine. Uz djelovanje pravničkih udruga koje ga čine, za sve to vrijeme izdaje časopis Pravo u gospodarstvu, najstariji redoviti pravnički časopis u nas, uz Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.   

2.2. Teme 52. Susreta pravnika
Teme pripremljene za Susret odraz su njegova naziva. Obrađuju se  najnovija pitanja koja se javljaju u propisima i njihovoj primjeni ili, ako propisi nisu novi, ono što je aktualno u njihovoj primjeni. Pri tome je bitno da su od značenja za praksu.

Postalo je tradicijom da se na svakome od susreta u posljednjih više od pola stoljeća obrađuju dvije grane prava koje su uvijek bile posebno zanimljive pravnicima u gospodarstvu - statusnog prava, danas prava društava i radnog prava. Stoga, ni ove se godine nisu mogle izbjeći takve teme.

Tužba za pobijanje odluka skupštine/članova društva s ograničenom odgovornošću nije uređena propisima koji bi bili nedavno doneseni, nego onima koji su, uz manje izmjene i dopune, na snazi već gotovo dva desetljeća. Ipak, bilo je mjesta da se to područje posebno cjelovito obradi. Za to govore dva razloga. Prije svega, Zakon o trgovačkim društvima materiju pobijanja spomenutih odluka uređuje tako da upućuje na odgovarajuću primjenu propisa o pobijanju odluka glavne skupštine dioničkog društva. Drugi je razlog što se u protekla dva desetljeća o tome izjasnila i sudska praksa, a potrebno je ukazati i na stajališta sudova izražena u odlukama donesenim u  sporovima o pobijanju odluka glavne skupštine dioničkog društva koja su primjenjiva i u sporovima o pobijanju odluka skupštine/članova društva s ograničenom odgovornošću.

Područje radnog i socijalnog prava u posljednje vrijeme jako je dinamično zbog učestalih žestokih rasprava o potrebi provođenja reformi. Socijalni dijalog u svezi s time jako je živ. Za to su zainteresirani doslovno svi, jer se propisi te grane prava odnose na sve koji žive i rade u Republici Hrvatskoj. Svako malo zapljusnuti smo različitim informacijama o onome što se sprema. Zato je bila prijeka potreba da se pravnici upoznaju s predstojećim promjenama, što one znače i kako će se odraziti na svakoga od nas. Obavještavanje o tome dat će se u okviru teme Aktualnosti radnog i socijalnog prava. Veliko olakšanje pravnicima u snalaženju na tom području jest obaviještenost koju će im omogućiti izlaganje i tekst najkompetentnijeg stručnjaka na tom području, koji je to činio i prijašnjih godina. 

Izmjene propisa o preuzimanju dioničkih društava zahtijevaju posebnu obradu zbog novosti koje donose na tom području. Bilo je, naime, dosta prigovora nekim rješenjima u Zakonu o preuzimanju dioničkih društava, a i Ustavni sud RH zahtijevao je da se neke odredbe izmijene, kako bi mjere koje su propisane Zakonom zbog povrede obveze za objavljivanje javne ponude dioničarima za kupnju dionica bile razmjerne cilju koji se njima želi postići i ne bi značile pretjerano opterećenje većinskom dioničaru. Zato je jedna tema Susreta Preuzimanje dioničkih društava - novi zakon.

Kamate su opet u nas postale noćna mora. Česte izmjene propisa o kamatama i njihovo uređenje  raznim zakonima, umjesto onoga što je to bilo jasno propisano u Zakonu o obveznim odnosima, u skladu s europskom pravnom stečevinom, dovele su do toga da više nije sigurno koja se kamatna stopa, u kojim odnosima i na koji način primjenjuje. Uz to, i neki svima poznati sudski postupci doveli su do aktualiziranja pitanja u svezi s primjenom varijabilnih kamata, njihovom dopustivošću, odredljivošću i dr. Budući da je u pripremi poseban zakon koji bi trebao na jednome mjestu urediti pitanje kamata, jasno je da se tema o kamatama sama po sebi nametnula kao imperativ. Stanje na tom području sugerira i njezin naslov Kamate - ni na nebu ni na zemlji - varijabilne, ugovorne, zatezne i druge teme.

Godinama je u nas aktualna materija zemljišnoknjižnog prava, uopće pitanja vezana uz status i promet nekretnina. Okolnost da na tom području baš i nema jedinstvene sudske prakse, nego se o brojnim pitanjima zauzimaju različita stajališta s obzirom na to u kojem se dijelu Republike Hrvatske sudi, valja redovito upoznavati stručnu javnost o novostima koje su na tom području manje-više stalne. Svima koji se time bave mora biti poznato kako će u nekim stvarima postupiti na području nadležnosti nekog od hrvatskih sudova. To mogu samo ako ih se o tome redovito i pravodobno obavještava. Ne treba stoga čuditi da se zemljišnoknjižno pravo već godinama obrađuje na našim opatijskim susretima. Znakovita je tema ovogodišnjeg Susreta Aktualna pitanja zemljišnoknjižnog prava.

Pravo potrošača nakon prilagodbe našeg prava europskoj pravnoj stečevini postalo je stalno aktualno, zbog novina koje je donijelo i zbog učestalih promjena na tom području. Značajna je novina uvođenje kolektivne zaštite potrošača, o čemu svjedoče i neki vrlo poznati sudski postupci, onaj koji je u tijeku i neki koji se najavljuju. Tu se javljaju značajna procesna pitanja koja zaslužuju da  budu raspravljena i da se o tome upozna stručna javnost. Tako je to uvijek s novim stvarima pa i s ovom. Zato je razumljivo da je Zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača jedna od tema koje se obrađuju na Susretu.  

Gotovo se može reći da je ovrha već godinama jedna od dežurnih tema, ne samo na godišnjim susretima pravnika u Opatiji, nego i na drugim stručnim pravničkim skupovima. To ne začuđuje, jer je na tom području u posljednjih dvadesetak godina bilo toliko izmjena da se u tome teško snaći, osobito kada je u pitanju vremensko važenje pojedinih normi s obzirom na trenutak kada se pokreće postupak ovrhe. Kako tu stalno dolazi do nečeg novog, ovogodišnja tema je Novine u ovrsi.

I na području oporezivanja dividende i dobiti posljednjih su godina u više navrata mijenjani propisi, pa se dividenda nije oporezivala ili se to činilo ovisno o trenutku isplate ili, pak, prema razdoblju poslovanja društva za koje je dobit obračunavana, ovisno o pravnom režimu koji se primjenjivao ili se sada primjenjuje. Tu ima otvorenih pitanja, od onih čisto načelne naravi pa do onih nazovimo ih tehničkih. I to se moralo obraditi s obzirom na sadašnje stanje u nas. Tema o tome glasi Oporezivanje dividende i dobiti (izabrana pitanja i problemi).

Na području upravnog sudovanja došlo je prije koju godinu do značajnih promjena uvođenjem dvostupanjskoga sudskog postupka. To je velik iskorak u odnosu na dotadašnje stanje. S druge strane, to je otvorilo brojna pitanja novog načina sudovanja i uloge upravnih sudova. Stoga je praksu na tom području trebalo sakupiti i raspraviti, uputiti na ono što bi trebalo mijenjati da bi upravno sudovanje doista značilo punu zaštitu svih koji sudjeluju u upravnom postupku. Da će o tome biti riječ, govori i tema Izabrana pitanja ujednačavanja prakse u upravnom sudovanju.