Približavanjem glavne turističke sezone, a poglavito u samoj turističkoj sezoni, mjenjačko poslovanje vezano uz devizno poslovanje u užem smislu, a platni promet u širem smislu, ima svoje središnje mjesto, pogotovo u turističkim emitivnim zonama Republike Hrvatske. Zbog velikog broja platnih transakcija i kruženja domaće i strane valute, propisi glede mjenjačkog poslovanja, osobito deviznog, su strogi, da ne bi došlo do prijevara i da bi se izbjegle neželjene posljedice u svezi s platnim transakcijama. Naime, poslovanje ovlaštenih mjenjača uređeno je i propisano odredbama Zakona o deviznom poslovanju1 prema kojem su ovlašteni mjenjači rezidenti obrtnici, trgovci pojedinci i pravne osobe koje imaju odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje mjenjačkih poslova. Naime, mjenjački poslovi koje obavljaju ovlašteni mjenjači obuhvaćaju otkup strane gotovine i čekova koji glase na stranu valutu za gotovinu u kunama te prodaju strane gotovine za gotovinu u kunama. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (Nar. nov., br. 76/13) glede mjenjačkog poslovanja, pooštrio je uvjete za izdavanje odobrenja za obavljanje mjenjačkih poslova. Uz ograničenja za izdavanje odobrenja za obavljanje mjenjačkog poslovanja, iz prethodnog razdoblja izvršeni su određeni zahvati u dijelu blagajničkog maksimuma sukladno Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom.2 Autor u nastavku aktualizira problematiku mjenjačkog poslovanja s obzirom na to da je Republika Hrvatska postala punopravna članica Europske unije.