Konstitutivni ugovor¹ ima 27 članaka i uglavnom se odnosi na strukturu i tijela Unije te pretpostavlja donošenje dodatnih dokumenata.

Polazeći od činjenice da dijele povijest i solidarnost multietničkih, multijezičnih i multikulturalnih nacija koje su se borile za svoje oslobođenje i jedinstvo Južne Amerike, uvažavajući viziju svih koji su se zalagali za neovisnost i slobodu unije i izgradnju zajedničke budućnosti, inspirirani Deklaracijama iz Cuzca, Brazilije i Cochabambe, potvrđujući svoju odlučnost za izgradnju južnoameričkog identiteta i državljanstva te razvoja integriranog regionalnog prostora u političkim, gospodarskim, socijalnim, kulturnim, okolišnim, energetskim i infrastrukturnim dimenzijama, u cilju jačanja latinoameričkog i karipskog jedinstva, uvjereni da su južnoamerička integracija i jedinstvo nužni za unaprjeđenje održivog razvoja i dobrobiti njihovih naroda…, sigurni da je integracija odlučni korak naprijed prema jačanju multilaterizma i vladavine prava… i dr., Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Paragvaj, Peru, Surinam, Urugvaj i Venezuela, složile su se da „konstituiraju Uniju južnoameričkih nacija kao tijelo s međunarodnom pravnom osobnošću“ (članak 1. Konstitutivnog ugovora). U članku 2. Ugovora određen je cilj Unije, a on je da „na participativan i konsenzualan način, izgradi integraciju i uniju među svojim narodima u kulturnom, društvenom, gospodarskom i političkom području, dajući prioritet političkom dijalogu, socijalnim politikama, obrazovanju, energetici, infrastrukturi, financiranju i okolišu, između ostalog, s ciljem uklanjanja socioekonomske nejednakosti, kako bi se postigla socijalna uključenost i sudjelovanje civilnog društva, jačala demokracija i smanjila asimetrija u okviru jačanja suvereniteta i neovisnosti država.“ U članku 3. određeni su specifični ciljevi, a članak 4. Ugovora uređuje tijela Unije. Ona su: Vijeće predsjednika država i vlada, Vijeće ministara vanjskih poslova, Vijeće delegata i Generalno tajništvo. Članak 6. definira nadležnost Vijeća predsjednika država i vlada, a članak 7. Ugovora propisuje privremeno predsjedanje tako da će svaka država predsjedati Unijom prema alfabetskom redu u razdoblju od jedne godine te odgovornosti koje privremeno predsjedništvo ima. U člancima 8., 9. i 10. uređuju se nadležnosti ostalih tijela Unije, a u članku 12. propisani su pravni izvori Unije. U daljnjim odredbama regulirana su pitanja primitka novih članica, kao i pravo izlaska iz Unije, pravila o amandmanima na Ugovor i dr.

Iako je Unija svoje postojanje utemeljila prema uzoru na Europsku uniju, članice nisu uspjele ostvariti veći stupanj kohezije, ali je uspjela sudjelovati u rješavanju nekoliko važnih političkih kriza u regiji: u slučaju masakra nad sljedbenicima bolivijskog predsjednika Eva Moralesa 2008. godine, pokušaju državnog udara protiv ekvadorskog predsjednika Rafaela Correa 2010. i opoziva paragvajskog predsjednika Luga 2012. Predstavnici Unije pratili su i izbore u Venezueli nakon smrti predsjednika Huga Chaveza.

U travnju 2018. šest zemalja, Argentina, Brazil, Čile, Kolumbija, Paragvaj i Peru suspendirale su svoje članstvo, a nekoliko mjeseci kasnije Kolumbija je najavila povlačenje iz Unije. Godinu dana kasnije povlačenje iz Unije najavio je Ekvador, dok je Urugvaj 2020. i službeno najavio povlačenje iz ove organizacije.