U ovom članku autorica analizira slučaj stjecanja bez osnove koja je kasnije otpala, kada je obveznik platio nešto temeljem pravomoćne presude, a ta je presuda kao osnova otpala, odnosno preinačena je po izvanrednom pravnom lijeku i utvrđeno je da obveznik nije dužan platiti potraživanje vjerovnika ili je smanjen dosuđeni iznos, zbog čega je došlo do stjecanja bez osnove. U tom smislu poziva se i na predmet Europskog suda za ljudska prava Solomun protiv Hrvatske i njegov utjecaj na pitanje pravne sigurnosti osoba koje su nešto primile, s jedne strane i učinkovitost revizije kao izvanrednog pravnog lijeka u parničnom postupku, s druge strane.