Kada je Missouri podnio zahtjev za prijam u Uniju, Kongres se suočio s rješavanjem problema nastalim kupovinom Louisiane 1803., kada je došlo do preseljenja dijela robovlasnika u Missouri. Nakon podnošenja zahtjeva pokrenula se živa rasprava oko uvjeta prijama. Osnovno pitanje bilo je treba li u novoj državi dopustiti ropstvo. Nacrt zakona koji bi omogućio narodu teritorija Missouri da sastavi nacrt ustava i formira vladu prije primanja u Uniju došao je pred Zastupnički dom 1819. Zastupnik James Tallmadge iz New Yorka ponudio je amandman, koji je zabranjivao daljnje ropstvo u Missouriju i nalagao da sva djeca roditelja robova rođena u državi nakon njezina primanja budu slobodna u dobi od 25 godina. Južnjaci su se, međutim, tome usprotivili jer su smatrali da je pitanje ropstva uređeno Ustavom. Sjevernjački republikanci su, pak, smatrali da strogo tumačenje Ustava zahtijeva da Kongres treba ograničiti širenje ropstva na ravnopravnoj osnovi. Kada je Maine, kao slobodna država (bez ropstva), podnijela svoj zahtjev, Senat je odmah povezao ova dva zahtjeva, uvjetujući primitak Maina prihvaćanjem Missourija kao ropske države.

Zakon je u odjeljku 2. odredio teritorij zemlje, koji je započinjao od sredine rijeke Mississippi i dr. te je ustanovio obvezu da se navedene granice ratificiraju, da se odredi nadležnost na rijeci Mississippi i svakoj drugoj rijeci koja graniči s Missourijem i sl. U odjeljku 3. određeno je da svi slobodni muški građani Sjedinjenih Država, u dobi od dvadeset jedne godine i koji imaju prebivalište na tom teritoriju, tri mjeseca prije izbora mogu birati svoje predstavnike u opću skupštinu na svom teritoriju i isto tako mogu biti izabrani za predstavnička tijela. U nastavku je navedeno koliko se bira predstavnika iz kojeg okruga te u koje će se vrijeme provesti izbori. U odjeljku 5. navedeno je da će do sljedećeg popisa stanovništva Missouri imati pravo na jednog zastupnika u Zastupničkom domu, a u nastavku su navedene formalne obveze koje država mora ispuniti u odnosu na svoje članstvo u Uniji, poput dostavljanja ustava Kongresu i sl.²

Missourijski kompromis bio je po svojoj naravi kontroverzan i mnogi su se brinuli da će se njime ozakoniti sektašenje. Tako su se potaknule sumnje da temeljna svrha Tallmadgeova amandmana nije bilo protivljenje širenju ropstva, nego se skrivala zavjera o osnivanju nove stranke protiv ropstva na Sjeveru, koja bi bila sastavljena od starih federalista u kombinaciji s nezadovoljnim republikancima. Glasovanje u Senatu bilo je tijesno, 24 glasa bilo je za i 20 protiv Kompromisa. U Zastupničkom domu Kompromis je usvojen u odnosu 134 glasa za i 42 protiv.

Godinama nakon donošenja Kompromisa smatralo se da je riječ o aktu koji je imao ustavnu važnost. Mnogi smatraju da je donošenje Kompromisa odložilo izbijanje rata koji je buknuo 1861. godine. Međutim, upravo on doveo je do natjecanja između sjevernih i južnih država u Kongresu te natjecanja oko kontrole novih teritorija. Iako je ovaj Kompromis bio važan primjer isključivanja ropstva na teritoriju SAD-a, crno stanovništvo bilo je duboko razočarano njime jer se na taj način na jugu zaustavila emancipacija od ropstva s jedne strane, a s druge strane legitimiziralo je ropstvo kao instituciju na Jugu.

Odredbe Missourijskog kompromisa kojima se zabranjivalo ropstvo na bivšem teritoriju Louisiane, sjeverno od 36. paralele ukinute su Zakonom Stephena A. Douglasa Kansas-Nebraska iz 1854., što je izazvalo ogorčenje i bijes na Sjeveru i utjecalo na povratak Abrahama Lincolna u politiku.