Opća deklaracija je prvi »globalni« dokument o ljudskim pravima i istovremeno prvo veliko postignuće Ujedinjenih naroda, kojim su proglašena neotuđiva i jednaka prava svih članova ljudske obitelji bez obzira na rasu, boju kože, religiju, spol, jezik, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje i drugi status.

Rad na izradi Deklaracije započeo je u veljači 1947., u skladu s odlukom prve sjednice Odbora za ljudska prava. Radnu skupinu činili su Eleanor Roosevelt iz SAD-a, koja je predsjedala skupinom, Pen-Chun Chung iz Kine i Charles Malik iz Libanona. John Humphrey, direktor UN-ova odjela za ljudska prava, bio je zadužen za formuliranje preliminarnog nacrta, a 27. ožujka 1947. Radna skupina proširena je predstavnicima iz Australije, Čilea, Francuske, Sovjetskog Saveza i Ujedinjenog Kraljevstva.

Temeljna struktura Opće deklaracije predstavljena je u drugom nacrtu, koji je pripremio francuski predstavnik Renee Cassin, na temelju Humphreyevog predloška. Struktura je oblikovana pod utjecajem Code Civila i sadržava preambulu i uvodna opća načela. Cassin se poslužio metaforom i Deklaraciju je usporedio s trijemom grčkog hrama, koji ima temelj, stubište, četiri stupa i zabat. Članci 1. i 2. temeljni su blokovi, sa svojim načelima o dostojanstvu, slobodi, jednakosti i bratstvu. Sedam stavaka preambule o razlozima za donošenje Deklaracije čine stube hrama. Glavno tijelo Deklaracije su četiri stupa. Prvi stup, članci 3.-11. ustanovljavaju prava pojedinca, kao što su pravo na život i zabranu ropstva. Drugi stup, članci 12.-17., čine prava pojedinca u građanskom i političkom društvu. Članci 18.-21. nose treći stup i odnose se na duhovna prava, javne i političke slobode, a četvrti stup, tj. članci 22.-27. jesu socijalna, ekonomska i društvena prava. Zabat čine zadnja tri članka Deklaracije, koja povezuju strukturu. Ona se tiču obveza pojedinca prema društvu i zabranjuju korištenje prava i slobode protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda. Za Opću deklaraciju glasovalo je 48 zemalja članica, bez ijednog glasa protiv, ali s osam suzdržanih, između kojih je bila i tadašnja Jugoslavija. 

Riječ je o dokumentu koji je preveden na preko 500 jezika, čiji prvi članak glasi: 

»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«