Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Vremeplov
×
05.08.2019.
Vremeplov: Atlantska povelja – 14. kolovoza 1941.
Atlantska povelja odnosno »Zajednička izjava Predsjednika i Premijera« - predsjednika SAD-a, F. D. Roosevelta, i premijera Velike Britanije, W. Churchilla, od 14. kolovoza 1941. rezultat je susreta te dvojice državnika na konferenciji održanoj na svojim ratnim brodovima u Placentia Bayu na sjevernom Atlantiku, na kojoj su izjavili da »smatraju potrebnim iznijeti određena zajednička načela nacionalnih politika svojih zemalja na kojima zasnivaju svoje nade za bolju budućnost svijeta«.
Izjavu su američke novine Daily Herald nazvale Atlantska povelja, a taj naziv prihvatio je i uporabio i sam Churchill u svom obraćanju britanskom parlamentu 24. kolovoza 1941. Zajednička načela su:
Prvo, njihove zemlje ne traže teritorijalno ili kakvo drugo povećanje.
Drugo, ne žele vidjeti teritorijalne promjene koje nisu u skladu sa slobodno izraženim voljama naroda kojih se to tiče.
Treće, poštuju pravo svih naroda da izaberu oblik vladanja pod kojim će živjeti; i žele vidjeti da su suverena prava i samouprava vraćena onima kojima su nasilno oduzeta.
Četvrto, nastojat će, uz dužno poštovanje prema svojim postojećim obvezama, podupirati da sve države, velike ili male, pobjednici ili poraženi, pod jednakim uvjetima imaju pristup trgovini i sirovinama u svijetu, koje su potrebne za njihov gospodarski napredak.
Peto, žele ostvariti potpunu suradnju među narodima na gospodarskom području s ciljem da se svima osiguraju bolji uvjeti za rad, gospodarski napredak i socijalnu sigurnost.
Šesto, nakon konačnog uništenja nacističke tiranije, nadaju se uspostavi mira koji će svim narodima dati sigurnost unutar njihovih granica i koji će jamčiti da svi ljudi u svim zemljama mogu živjeti u slobodi, bez straha i oskudice.
Sedmo, takav mir trebao bi omogućiti svim ljudima da plove morima i oceanima bez prepreka.
Osmo, vjeruju da se svi narodi svijeta, iz stvarnih ili duhovnih razloga, moraju odreći uporabe sile. Budući da se mir ne može održati ako naoružavanje sa zemlje, iz zraka ili mora bude prisutno kod nacija koje prijete ili mogu prijetiti agresijom izvan svojih granica; vjeruju da je nužna uspostava šireg i stalnog sustava opće sigurnosti koji će omogućiti razoružavanje takvih nacija. Oni će isto tako pomoći i poduprijeti sve druge praktične mjere koje će olakšati miroljubivim narodima rušenje tereta naoružavanja.
Iako Atlantska povelja nije bila nikakav sporazum odnosno akt pravne naravi, njezina vrijednost i važnost bila je velika. Već na Međusavezničkom vijeću održanom u Londonu 24. rujna 1942., vlade u egzilu Belgije, Čehoslovačke, Grčke, Luksemburga, Nizozemske, Norveške, Poljske i Jugoslavije kao i Sovjetski Savez i predstavnici Slobodnih francuskih snaga jednoglasno su prihvatili navedena načela. Na sastanku u Washingtonu D. C., 1. siječnja 1942., predstavnici 26 država (među kojima i Jugoslavije) potpisali su »Deklaraciju Ujedinjenih naroda« u kojoj su dali svoju potporu načelima Atlantske povelje.
* izvor: http://povijest.net/2018/?p=1940 ; https://www.britannica.com/event/Atlantic-Charter ; http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=4446, pristupljeno 11. srpnja 2019.
* izvor: http://povijest.net/2018/?p=1940 ; https://www.britannica.com/event/Atlantic-Charter ; http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=4446, pristupljeno 11. srpnja 2019.
