Međutim, taj ustavni¹ optimizam nisu pratile gospodarske prilike. Ekonomski rast iz 50-ih godina dvadesetog stoljeća, s početka šezdesetih godina nastavio se ostvarivati podizanjem vanjskih kredita, koji su dovodili do problema otplate, a centralizacija zemlje sve više je gurala zemlju u okove birokracije. Nakon opoziva Petogodišnjeg plana 1961. - 1965. pokrenuta je Velika privredna reforma 1964., koja je istovremeno utjecala na političke prilike u zemlji i dovela do znatnih promjena u političkom vodstvu. Proces liberalizacije započeo je na Brijunskom, IV. plenumu CK SKJ održanom 1966., na kojem je smijenjen „drugi čovjek Jugoslavije“, Aleksandar Ranković. Godine 1967. usvojen je prvi paket amandmana na Ustav iz 1963., Amandmani I – VI, izvršene su promjene u Saveznom izvršnom vijeću i položaju saveznih tijela uprave, a Vijeće naroda koje je Ustavom bilo ukinuto, uvedeno je kao opće nadležno vijeće u Saveznoj skupštini. Druga skupina amandmana uslijedila je već sljedeće godine: Amandmani VII – XIX usvojeni su 26. prosinca 1968.^2,3

Okosnicu ovih amandmana čini Amandman VII., kojim dotadašnje autonomne pokrajine – Kosovo i Metohija i Vojvodina postaju Socijalističke autonomne pokrajine u sastavu SR Srbije.

Nakon toga slijede Amandmani VIII – XIX. Amandmanom VIII, mijenjani su članci 165. - 169. Ustava na način da je uređen ustroj Savezne skupštine, koju čine Vijeće naroda, Privredno vijeće, Prosvjetno-kulturno vijeće, Socijalno-zdravstveno vijeće te Društveno-političko vijeće, dok je Amandmanom IX određen djelokrug njihovog rada. Amandman X uređuje izbor predsjednika, potpredsjednika i drugih dužnosnika Savezne skupštine koji se biraju iz redova članova svih vijeća Skupštine. Amandmanom XII propisan je postupak promjene Ustava (djelomično se navodi):

„1. O promjeni Ustava odlučuju sva vijeća Savezne skupštine, po postupku utvrđenom Ustavom.

Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava može podnijeti najmanje trideset saveznih poslanika, svako vijeće, Predsjednik Republike ili Savezno izvršno Vijeće.

O prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava odlučuju sva vijeća na odvojenim sjednicama.

….

2. Na temelju prihvaćenog prijedloga da se pristupi promjeni Ustava, tekst nacrta promjene Ustava utvrđuje Vijeće naroda i stavlja ga na javnu diskusiju.

Nakon provedene javne diskusije tekst nacrta promjene Ustava razmatraju vijeća radnih zajednica i Društveno-političko vijeće i daju svoje mišljenje o njemu.

…

Amandmanom XVI uređena je podjela zakonodavne nadležnosti između federacije i republika. Tako se, između ostalog, propisuje da „u područjima u kojima federacija po Ustavu donosi potpune zakone, republike uređuju odnose ako nema saveznog zakona ili ako su za to ovlaštene saveznim zakonima.“

Amandman XVIII bavi se pitanjem Socijalističkih autonomnih pokrajina – Vojvodine i Kosova. Polazeći od toga da su „one nastale (su) u zajedničkoj borbi naroda i narodnosti Jugoslavije…“, autonomne pokrajine definira se kao „socijalističke demokratske društveno-političke zajednice s posebnim nacionalnim sastavom i drugim osobnostima…“ Istim Amandmanom propisuje se da se prava i dužnosti autonomne pokrajine utvrđuju pokrajinskim ustavnim zakonom u skladu s načelima Ustava Jugoslavije i s repuličkim ustavom te da Federacija štiti Ustavom tako utvrđena prava i dužnosti.

Konačno, polazeći od toga da su narodi i narodnosti u SFRJ ravnopravni, XIX Amandman propisuje kako se na narodnosti primjenjuju Ustavom određena načela koja se odnose na narode Jugoslavije.