U rimskoj pravnoj tradiciji, zbroj fizički samostalnih i međusobno koordiniranih stvari, koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom ili socijalnom svrhom te se zato u pravnom prometu javljaju kao cjelina pod zajedničkim nazivom.

Pravni položaj potpuno neslobodnog čovjeka kojim druga osoba može raspolagati poput svake druge tjelesne stvari. Takav čovjek smatra se pravnim objektom (res), a ne pravnim subjektom (persona), pa načelno ne može stjecati nikakva prava ni obveze.