Locus regit actum, lat. mjesto vlada činom; u rimskoj pravnoj tradiciji označava načelo prema kojemu se na pravne akte (radnje) primjenjuju pravna pravila koja su na snazi na području na kojem je akt izvršen.

Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 22, 6, 9, pr.). 

U rimskoj pravnoj tradiciji, višeznačan pojam. Njime se, ponajprije, označava kako skup pravnih pravila koji čine određeni pravni poredak ili njegov dio (pravo u objektivnom smislu: npr. ius privatum; ius publicum; ius civile; ius gentium; ius nat...

U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz koji označava pravna pravila koja imaju prisilan karakter, tj. obvezuju pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, za razliku od pravila dispozitivnog prava (ius disposi...

Izreka se koristi u svrhu isticanja činjenice da je zabranjeno izvršavati svoje pravo samo da bi se drugome naštetilo (abusus cum animo nocendi), tj. da treba u potpunosti poštovati načelo zabrane šikane.

Skup pravnih pravila koje donosi, potvrđuje ili prihvaća zakonita crkvena vlast. Ono uređuje unutarnje odnose u Crkvi kao i druga pitanja iz njenog isključivog ili djelomičnog djelokruga (npr. ženidbeno pravo).

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava opće pravno pravilo da je neznanje (ignorantia), odnosno zabluda o pravnim pravilima (error iuris) neuvaživa, tj. da ne utječe na valjanost pravnog posla (negotium).