U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz kojim se označava pribrajanje vremena posjedovanja svog prednika (auctor) kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću (usucapio). Takvo pribrajanje vremena naziva se stoga još i accessio possessionis.

U rimskom pravu i suvremenom građanskom pravu, stjecanje vlasništva na stvari koja pripada drugome posjedovanjem stvari kroz zakonom određeno vrijeme, ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon za različite vrste dosjelosti.