Sukladno rimskoj pravnoj tradiciji, kupovnina se mora sastojati iz novca (numerata pecunia) te biti ozbiljno mišljena (pretium verum) da bi se izbjegla prividna kupoprodaja.

Kakva su shvaćanja o pravednoj cijeni vladala u rimskom pravu? Da bi odgovorili na to pitanje, moramo ponajprije istražiti koji su čimbenici općenito smatrani važnima u pogledu objektivnog određenja cijene neke stvari.

Kako smo već spomenuli, u antičkom su svijetu oblikovana i religijska učenja o pravednoj cijeni. Najprije ćemo ukratko prikazati hebrejsko učenje. Začetke tog učenja postavio je sam Jahve, naloživši Mojsiju da obznani Izraelcima sljedeću zapovijed...

Nakon Aristotela i peripatetičke škole, ni stoički filozofi nisu propustili tematizirati pitanje pravedne cijene. Na stoička shvaćanja o tom pitanju naići ćemo u Ciceronovu djelu De officiis (»O dužnostima«).

Ideja da svaka stvar ima svoju pravednu ili primjerenu cijenu (lat. iustum pretium), tj. cijenu koja je u skladu s objektivnom vrijednošću odnosne stvari, pojavljuje se već u antičkom svijetu. Na tu ideju nailazimo u grčkoj filozofiji (Platon, Ari...

U antičkom rimskom pravu, edikt cara Dioklecijana, donesen 301. g. pos. Kr., kojim se odredila najveća cijena stvari koje se prodaju na tržištu. Navedeni edikt često se naziva i Edictum Diocletiani de pretiis (“Dioklecijanov edikt o cijenama”).

U rimskoj pravnoj tradiciji i suvremenom obveznom pravu, očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe kod naplatnih pravnih poslova pri čemu oštećena strana može zahtijevati poništenje posla ako nije znala, niti je morala znati, za pravu vrijedno...