U rimskoj pravnoj tradiciji, pojam koji označava preradbu tuđe pokretne stvari kao originarni način stjecanja vlasništva. Specificatio kao izrada neke nove stvari iz druge stvari, odnosno materije (primjerice, preradba grožđa u vino, zlata u prsten), postaje pravno relevantna ako netko izradi novu stvar (nova species) od tuđeg materijala bez ovlasti njegovog vlasnika.