U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da sudac - u slučaju kad nema odgovarajućeg zakona – mora rješiti sporni slučaj primjenom pravnih načela. Navedeno shvaćanje o nužnosti primjene općih pravnih načela kao supsidijarnog izvora prava u slučaju postojanja pravnih praznina, ugrađeno je kao pravilo u moderne europske građanske zakonike (v. npr. § 7 austrijskog ABGB-a; Art. 12. talijanskog Codice Civile; Art. 1. španjolskog Código Civil i dr.).