U rimskoj pravnoj tradiciji, pravilo kojim je definiran kriterij razlikovanja između dva osnovna oblika založnog prava: ručnog zaloga (pignus) i hipoteke (hypotheca). Kako vidimo, prema navedenom pravilu kojeg je formulirao slavni klasični pravnik Ulpijan (Ulpianus), sadržanom u Digesta 13, 7, 9, 2, pignus i hypotheca razlikovali su se s obzirom na činjenicu je li založni vjerovnik imao posjed založene stvari ili ne. Ako jest, riječ je o pignusu, ako pak nije, onda je riječ o hipoteci.