U navedenom kontekstu, posebno je zanimljivo istaknuti da se Ustavni sud pozvao na rimsko načelo mater semper certa est kao neoborivu predmnjevu (praesumptio iuris et de iure), premda je u trenutku pokretanja navedenog postupka ocjene suglasnosti s Ustavom (1993.) bio na snazi spomenuti članak 122. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Nar. nov, br. 11/78, 45/89 i 59/90), sadržavajući odredbu »majkom djeteta smatra se žena koja ga je rodila« kao oborivu predmnjevu (praesumptio iuris).