U antičkom rimskom pravu, pisani akt sastavljen kod pravosudnog magistrata (praetor), u kojem su ukratko izloženi bitni elementi spora između parničnih stranaka te ujedno dana uputa izabranom sucu (iudex) da tuženika osudi ako utvrdi da su činjenično stanje i pravna osnova navedene od tužitelja točne ili da tuženoga oslobodi ako utvrdi da nije tako.