U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz kojim se označava da određeni pravni propis, pravni posao ili drugi pravni akt ne djeluje samo ubuduće, tj. od trenutka njegova nastanka, donošenja, odnosno stupanja na snagu već i unatrag, tj. od trenutka određenog u samom tom aktu ili od trenutka u kojem je nastao pravni odnos na koji se taj akt primjenjuje.