U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da sporazum ugovornih stranaka (conventio) ima u konkretnom slučaju jaču pravnu snagu od zakonskih normi (lex). Njezino značenje dolazi do izražaja u slučajevima kad određeni pravni odnos reguliraju dispozitivne pravne norme (ius dispositivum), kod kojih se zakonska pravila mogu nadomjestiti drukčijim sporazumom stranaka.