U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da načela pravičnosti (aequitas) pomažu pri primjeni i tumačenju pravnih pravila (tzv. aequitas infra legem: pravičnost iza zakona) te pri popunjavanju pravnih praznina (tzv. aequitas praeter legem: pravičnost uz zakon) u svrhu primjerenog rješavanja konkretnih slučajeva.