U antičkom rimskom pravu, pojam kojim se označava tužba kojom je tužitelju kao dosjedatelju (uzukapijentu), tj. kvalificiranom posjedniku određene stvari, bila pružena zaštita u slučaju gubitka njena posjeda. Navedena tužba dobila je svoje ime po rimskom pretoru Publiciju (Q. Publicius), koji je u svoj edikt iz g. 67. pr. Kr. po prvi puta uveo navedenu tužbu.