Sama činjenica da je postupak naknade štete zbog nesavjesnog liječenja završio nepovoljno za tužiteljicu ne znači da država nije ispunila svoju pozitivnu obvezu iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Samo verbaliziranje spremnosti okrivljenika da se podvrgne liječenju od ovisnosti ne utječe na osnovanost zaključka o postojanju iteracijske opasnosti, odnosno ne upućuje na zaključak da bi opasnost od ponavljanja kaznenog djela time prestala.