Pravilnik o postupku homologacije zaštitnih konstrukcija pri prevrtanju traktora za poljoprivredu i šumarstvo (statičko ispitivanje) TPV 316

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

55

Na temelju članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« br. 105/04) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O POSTUPKU HOMOLOGACIJE ZAŠTITNIH KONSTRUKCIJA PRI PREVRTANJU TRAKTORA ZA POLJOPRIVREDU I ŠUMARSTVO (STATIČKO ISPITIVANJE) TPV 316 (IZDANJE 00)^(*)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom uređuje postupak homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo kategorije T1⁽¹⁾ imaju sljedeće značajke:
– masu neopterećenog vozila u voznome stanju od najmanje 800 kg, kako je određena u točki 2.1.1. Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo, uključujući zaštitnu konstrukciju i gume najveće veličine,
– zračnost do tla ispod stražnje osovine koja nije veća od 1000 mm,
– stalni ili promjenjivi razmak kotača na jednoj od pogonskih osovina od 1150 mm, ili veći
– mogućnost da bude opremljen višezglobnom poteznicom,
s obzirom na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju te zaštitne konstrukcije pri prevrtanju namijenjene za takve traktore.

Članak 2.

Tehnički zahtjevi u postupku homologacije za čvrstoću zaštitne konstrukcije pri prevrtanju i njezina pričvršćenja na traktor navedeni su u Prilogu II., a postupak homologacije u Prilogu I., za zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju, i Prilogu VIII., za traktor s obzirom na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju te u člancima 8. – 10. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo. Prilozi I. – IX. čine sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 3.

Tijelo nadležno za homologaciju zaštitne konstrukcije pri prevrtanju i traktora s obzirom na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju, odnosno tipu traktora s obzirom na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju ako taj tip zaštitne konstrukcije, odnosno tip traktora zadovoljava zahtjeve iz Priloga II.
Obrazac priloga certifikatu o homologaciji tipa zaštitne konstrukcije pri prevrtanju prikazan je u Prilogu VII., a prilog certifikatu o homologaciji tipa traktora s obzirom na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju u Prilogu IX.

Članak 5.

Zaštitne konstrukcije pri prevrtanju i novi traktori s obzirom na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika i njegovih priloga.

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:
– da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga Pravilnika
– da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja danih u Prilogu II. i III.
– da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskog smjera.

Članak 7.

Odredbe članka 5. ovoga Pravilnika primjenjivat će se od 1. listopada 2008. godine za nove traktore koji se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj i za zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

Članak 8.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od njegove objave u »Narodnim novinama«.

Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 79/622/EEZ o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi na zaštitne konstrukcije pri prevrtanju traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (statičko ispitivanje), s uključenim izmjenama i dopunama u direktivama 82/953/EEZ 87/354/EEZ, 88/413/EEZ i 1999/40/EZ.
⁽¹⁾ Definicija vozila dana je u članku 4. točka 11. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (»Narodne novine« br. 15/06) i kategorizacija u Prilogu II. istoga Pravilnika.

PRILOG I.

1. DEFINICIJE
1.1. ‘Zaštitna konstrukcija pri prevrtanju’ (sigurnosna kabina ili kavez), u daljnjemu tekstu ‘zaštitna konstrukcija’, označava konstrukciju na traktoru kojoj je bitna svrha spriječiti ili smanjiti opasnost za vozača u slučaju prevrtanja traktora pri uobičajenoj uporabi.
1.2. Značajka je konstrukcija koje su navedene u točki 1.1. da pri ispitivanjima propisanim u Prilozima II. i III. osiguraju slobodan unutarnji prostor dovoljno velik da zaštiti vozača.
2. OPĆI ZAHTJEVI
2.1. Svaka zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje na traktor moraju biti konstruirani i proizvedeni tako da ispunjavaju bitnu svrhu propisanu u točki 1.
2.2. Smatra se da je taj uvjet ispunjen ako su zadovoljeni zahtjevi Priloga II. i III.
3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOGA DIJELA
3.1. Zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela s obzirom na čvrstoću zaštitne konstrukcije i čvrstoću njezina pričvršćenja na traktor treba podnijeti proizvođač traktora ili proizvođač zaštitne konstrukcije ili njihovi ovlašteni zastupnici.
3.2. Uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela mora se dostaviti niže navedena dokumentacija u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:
– opći sklopni crtež s navedenim mjerilom na crtežu ili s glavnim dimenzijama zaštitne konstrukcije; taj crtež posebno mora prikazivati pojedinosti elemenata za pričvršćivanje,
– fotografije bočne i stražnje strane koje prikazuju pojedinosti pričvršćenja,
– kratak opis zaštitne konstrukcije, uključujući tip konstrukcije, pojedinosti pričvršćenja na traktor i, po potrebi, pojedinosti o oplatama, rješenja prilaza i izlaza u nuždi, pojedinosti o unutarnjemu oblaganju i napravama za sprečavanje nastavljanja prevrtanja te pojedinosti o sustavu grijanja i prozračivanja,
– pojedinosti o upotrijebljenim materijalima za nosive elemente konstrukcije, uključujući elemente za pričvršćivanje i vijke za spajanje (vidi Prilog V.).
3.3. Traktor koji predstavlja tip traktora za koji je namijenjena zaštitna konstrukcija koju treba homologirati treba se dostavi tehničkoj službi odgovornoj za provođenje ispitivanja za homologaciju tipa sastavnoga dijela. Taj traktor mora biti opremljen zaštitnom konstrukcijom.
3.4. Posjednik homologacije tipa sastavnoga dijela može zatražiti proširenje te homologacije na druge tipove traktora. Nadležno tijelo koje je dodijelilo osnovnu homologacije tipa sastavnoga dijela dodijelit će proširenje ako homologirana zaštitna konstrukcija i tip (tipovi) traktora za koji (koje) je zatraženo proširenje zadovoljava sljedeće uvjete:
– masa neopterećenoga traktora, prema definiciji u točki 1.3. Priloga II., ne prelazi za više od 5% referentnu masu ispitivanoga,
– način pričvršćenja i sastavni dijelovi traktora za koje su pričvršćenja proizvedena istovjetni su,
– sastavni dijelovi, kao što su blatobrani i poklopci motora, koji mogu služiti kao oslonac za zaštitnu konstrukciju istovjetni su,
– položaj i kritične dimenzije sjedala u zaštitnoj konstrukciji i relativni položaji zaštitne konstrukcije i traktora moraju biti takvi da sigurnosni prostor tijekom ispitivanja ostane unutar zaštite deformirane konstrukcije.
4. OZNAKE
4.1. Svaka zaštitna konstrukcija koja je sukladna s homologiranim tipom mora imati sljedeće oznake:
4.1.1. trgovačku oznaku ili naziv
4.1.2. homologacijsku oznaku tipa sastavnoga dijela koja je u skladu s primjerom u Prilogu VI.
4.1.3. serijski broj zaštitne konstrukcije
4.1.4 proizvođača i tip (tipove) traktora za koji (koje) je zaštitna konstrukcija namijenjena.
4.2. Svi se ti podatci moraju nalaziti na maloj pločici.
4.3. Te oznake moraju biti vidljive, čitljive i neizbrisive.
 

PRILOG II.

1. OPĆI ZAHTJEVI
1.1. Namjene ispitivanja
Ispitivanja se obavljaju posebnim napravama za simuliranje opterećenja koja djeluju na zaštitnu konstrukciju u slučaju prevrtanja traktora. Takva ispitivanja koja su opisana u Prilogu III. moraju omogućiti utvrđivanje čvrstoće zaštitne konstrukcije i elemenata za njezino pričvršćivanje na traktor i svih dijelova traktora koji prenose ispitnu silu.
1.2. Priprema za ispitivanje
1.2.1. Zaštitna konstrukcija mora biti u skladu sa zahtjevima za serijsku proizvodnju. Ona se mora pričvrstiti u skladu s metodom za pričvršćivanje koju navodi proizvođač na jedan od traktora za koji je konstruirana. Za ispitivanje nije potreban potpuni traktor; međutim zaštitna konstrukcija i dijelovi traktora na koji se za ispitivanje ona pričvršćuje moraju predstavljati stvarnu ugradbu, u daljnjemu tekstu ‘sklop’.
1.2.2. Sklop se pričvršćuje na temeljnu ploču tako da se elementi koji povezuju sklop i osnovnu ploču pri opterećenju znatno ne deformiraju u odnosu na zaštitnu konstrukciju. Način pričvršćivanja sklopa na osnovnu ploču sam po sebi ne smije promijeniti čvrstoću sklopa.
1.2.3. Sklop se mora držati i pričvrstiti ili prilagoditi tako da ispitnu energiju potpuno preuzme zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje na krute sastavne dijelove traktora.
1.2.3.1. Za zadovoljavanje zahtjeva iz točke 1.2.3. preinakom se mora blokirati sustav ovjesa traktora u vožnji na način da ne može apsorbirati ikoji dio ispitne energije.
1.2.4. Za ispitivanja traktor mora biti opremljen svim nosivim sastavnim dijelovima iz serijske proizvodnje koji mogu utjecati na čvrstoću zaštitne konstrukcije ili mogu biti potrebni za ispitivanje čvrstoće.
Sastavni dijelovi koji bi mogli prouzročiti opasnost u sigurnosnome prostoru moraju biti pričvršćeni tako da se može provjeriti njihova sukladnost sa zahtjevima iz točke 4.
Svi sastavni dijelovi koje može ukloniti sam vozač moraju se ukloniti za ispitivanja. Ako se vrata ili prozori mogu držati otvorenim ili se mogu ukloniti kad traktor nije u uporabi, moraju se držati otvorenim ili ukloniti tijekom ispitivanja tako da ne povećavaju čvrstoću zaštitne konstrukcije pri prevrtanju. Ako u tome položaju predstavljaju opasnost za vozača ako bi se traktor prevrnuo, tu činjenicu treba navesti u izvještaju o ispitivanju.
1.3. Masa traktora
Referentna masa mt koja se upotrebljava u formulama (vidi Prilog III.) za izračunavanje energije i sile gnječenja mora biti najmanje jednaka onoj koja je određena u točki 2.1.1. Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (tj. bez neobvezatne opreme, ali uključujući rashladno sredstvo, ulja, gorivo, alate i vozača) uvećana za masu zaštitne konstrukcije i umanjena za 75 kg.
Ne uključuje se masa prednjih ili stražnjih neobvezatnih dodatnih utega, dodatnih utega kotača, priključnih strojeva, ugrađene opreme ili svih posebnih sastavnih dijelova.
2. NAPRAVE I OPREMA
2.1. Ispitivanja vodoravnim opterećivanjem (bočno i uzdužno)
2.1.1. Pribor, oprema i sredstva za sidrenje označava način na koji se osigurava čvrsto pričvršćivanje sklopa na osnovno ploču, neovisno o gumama ako postoje.
2.1.2. Sredstva koja omogućuju djelovanje vodoravne sile na zaštitnu konstrukciju s pomoću krute grede kako je prikazano na slikama 1. i 2. u Prilogu IV.
2.1.2.1. Visina čelne plohe krute grede mora biti 150 mm.
2.1.2.2. Potrebno je osigurati da opterećenje bude jednoliko raspoređeno okomito na smjer opterećenja uzduž grede čija je duljina između 250 i 700 mm i višekratnik je točno broja 50.
2.1.2.3. Rubovi grede koji dodiruju zaštitnu konstrukciju moraju biti zaobljeni najvećim polumjerom od 50 mm.
2.1.2.4. Moraju se upotrijebiti kardanski ili njima istovrijedni zglobovi da bi se osiguralo da naprave za opterećivanje ne proizvode uvijanje ili pomicanje zaštitne konstrukcije u nekome drugom smjeru osim smjera opterećivanja.
2.1.2.5. Kad dio zaštitne konstrukcije na koji treba djelovati opterećenje nije u vodoravnoj ravnini i okomit na smjer djelovanja opterećenja, treba ispuniti međuprostor tako da se opterećenje rasporedi po toj duljini.
2.1.3. Oprema namijenjena za mjerenje u okviru tehničkih mogućnosti energije koju apsorbiraju zaštitna konstrukcija i kruti dijelovi traktora na kojega je pričvršćena, npr. mjerenjem primijenjene sile i pomicanja njezina hvatišta u smjeru djelovanja sile u odnosu na točku na šasiji traktora.
2.1.4. Sredstva za dokazivanje da tijekom ispitivanja nijedan dio zaštitne konstrukcije nije prodro u sigurnosni prostor. Može se upotrijebiti naprava u skladu s onom na slikama 6.a, 6.b i 6.c u Prilogu IV.
2.2. Ispitivanja gnječenjem (sprijeda i straga)
2.2.1. Pribor, oprema i sredstva za sidrenje označava način na koji se osigurava čvrsto pričvršćivanje sklopa na osnovno ploču, neovisno o gumama ako postoje.
2.2.2. Sredstva koja omogućuju djelovanje vertikalne sile na zaštitnu konstrukciju, kako su prikazana na slici 3. u Prilogu IV., s pomoću krute grede za pritiskivanje širine od 250 mm.
2.2.3. Oprema za mjerenje primijenjene ukupne vertikalne sile.
2.2.4. Sredstva za dokazivanje da tijekom ispitivanja nijedan dio zaštitne konstrukcije nije prodro u sigurnosni prostor. Naprava u skladu s onom na slikama 6.a, 6.b i 6.c u Prilogu IV. može se upotrijebiti.
2.3. Dopuštena odstupanja pri mjerenju
2.3.1. Dimenzije: ± 3 mm.
2.3.2. Deformacije: ± 3 mm.
2.3.3. Masa traktora: ± 20 kg.
2.3.4. Opterećenja i sile: ± 2%.
2.3.5. Smjer opterećenja: odstupanja od vodoravnog i vertikalnog smjera propisana u Prilogu III:
– na početku ispitivanja, bez opterećenja: ± 2°,
– tijekom ispitivanja, pri opterećenju: 100 iznad i 200 ispod vodoravne ravnine.
3. ISPITIVANJA
3.1. Opći zahtjevi
3.1.1. Redoslijed ispitivanja
3.1.1.1. Redoslijed ispitivanja mora biti sljedeći:
3.1.1.1.1. Uzdužno opterećenje (točka 1.2 Priloga III.)
Za traktore kod kojih najmanje 50% mase određene u točki 1.3. otpada na stražnje kotače uzdužno opterećenje primjenjuje se odostraga (1. slučaj). Za ostale traktore uzdužno opterećenje primjenjuje se sprijeda (2. slučaj).
3.1.1.1.2. Prvo ispitivanje gnječenjem
Prvo ispitivanje gnječenjem primjenjuje se na istoj strani zaštitne konstrukcije kao kod uzdužnog opterećenja, tj.:
– odostraga u 1. slučaju (točka 1.5. Priloga III.),
– sprijeda u 2. slučaju (točka 1.6. Priloga III.).
3.1.1.1.3. Bočno opterećenje (točka 1.3. Priloga III.).
3.1.1.1.4. Drugo ispitivanje gnječenjem
Drugo ispitivanje gnječenjem primjenjuje se suprotnoj strani zaštitne konstrukcije u odnosu na uzdužno opterećenje, t. j.:
– sprijeda u 1. slučaju (točka 1.6. Priloga III.),
– straga u 2. slučaju (točka 1.5. Priloga III.).
3.1.1.1.5. Drugo uzdužno opterećenje (točka 1.7. Priloga III.).
Drugo uzdužno opterećenje primjenjuje se na traktore opremljene zaštitnom konstrukcijom koja je konstruirana tako da se naginje kad se uzdužno opterećenje (vidi točku 3.1.1.1.1. Priloga III.) ne primjenjuje u smjeru u kojemu bi moglo prouzročiti naginjanje zaštitne konstrukcije.
3.1.1.2 Ako se tijekom ispitivanja slomi ili pomakne koji dio opreme za sidrenje, ispitivanje treba ponoviti.
3.1.1.3. Tijekom ispitivanja ne smiju se na traktoru ili zaštitnoj konstrukciji obavljati nikakvi popravci ili namještanja.
3.1.2. Širina razmaka kotača
Kotači se moraju ukloniti ili namjestiti na takvu širinu razmaka kotača da se osigura da tijekom ispitivanja ne dođe do utjecaja na zaštitnu konstrukciju.
3.1.3. Uklanjanje sastavnih dijelova koji ne predstavljaju opasnost
Svi sastavni dijelovi traktora i zaštitne konstrukcije koji, kao cjelina, predstavljaju zaštitu za vozača, uključujući tu i zaštitu od vremenskih utjecaja, moraju biti dostavljeni s traktorom koji se ispituje.
Zaštitna konstrukcija koja je namijenjena za ispitivanje ne mora biti opremljena prednjim, bočnim i stražnjim prozorima od sigurnosnog stakla ili sličnih materijala i svim uklonjivim plohama, opremom i priborom koji ne utječu na čvrstoću nosive konstrukcije i ne mogu predstavljati opasnost u slučaju prevrtanja.
3.1.4. Mjerna oprema
Zaštitna konstrukcija mora biti opremljena uređajima potrebnim za dobivanje podataka potrebnih za crtanje dijagrama sila–deformacija (vidi sliku 4. u Prilogu IV.). Ukupna i trajna deformacija zaštitne konstrukcije treba se izmjeriti i zabilježiti za svaku fazu ispitivanja (vidi sliku 5. u Prilogu IV.).
3.1.5. Smjer opterećenja
U slučaju traktora čije sjedalo nije u središnjoj ravnini traktora i/ili čija čvrstoća zaštitne konstrukcije nije simetrična, bočno se opterećenje primjenjuje na strani na kojoj će najvjerojatnije doći do prodora u sigurnosni prostor tijekom ispitivanja (vidi također točku 1.3. Priloga III.).
4. UVJETI PRIHVAĆANJA
4.1. Smatra se da zaštitna konstrukcija koja je dostavljena na homologaciju tipa sastavnoga dijela zadovoljava zahtjeve za čvrstoću ako nakon ispitivanja ispunjava sljedeće uvjete:
4.1.1. zaštitna konstrukciju nije prodrla ni u jedan dio sigurnosnoga prostora opisana u točki 3.2. Priloga III., ili ga je štitila tijekom ispitivanja opisanih u točkama 1.2., 1.3., 1.5., 1.6. i, kad je primjenjivo, u točki 1.7.
Ako je obavljeno ispitivanje preopterećenjem, sila primijenjena tijekom faze u kojoj se specifična energija apsorbira ne smije biti manja od 0,8 najveće sile koja se javlja tijekom glavnog ispitivanja i odgovarajućeg ispitivanja preopterećenjem (vidi slike 4.b i 4.c u Prilogu IV.);
4.1.2. tijekom glavnoga zaštitna konstrukciju ne smije proizvoditi nikakva naprezanja na konstrukciji sjedala.
4.1.3. U trenutku kad je dosegnuta potrebna energija u svakome od propisanih vodoravnim opterećenjem, sila mora prelaziti 0,8 Fmax.
4.2. K tomu, ne smije postojati drugi element koji bi predstavljao posebnu opasnost za vozača. npr. nedovoljno oblaganje na unutarnjoj strani krova ili još svuda gdje vozač može udariti glavom.
5. IZVJEŠTAJ O ISPITIVANJU
5.1. Izvještaj o ispitivanju prilaže se certifikatu o homologaciji tipa sastavnoga dijela navedena u Prilogu VII. Izgled izvještaja o ispitivanju prikazan je u Prilogu V. On mora sadržavati:
5.1.1. opći opis oblika i konstrukcije zaštitne konstrukcije (vidi Prilog IV. za obvezatne dimenzije), uključujući dijelove za uobičajeni ulaz i izlaz te za izlaz u nuždi, rješenja sustava grijanja i prozračivanja i drugu opreme kad postoji i kad ona može utjecati na sigurnosni prostor ili može predstavljati opasnost;
5.1.2. pojedinosti o svim posebnim napravama kao što su uređaji za sprečavanje nastavljanja prevrtanja traktora;
5.1.3. kratak opis cijeloga unutarnjeg oblaganja;
5.1.4. izjava o tipu upotrijebljenoga vjetrobranskog stakla i ostakljenja te svake postavljene ili druge homologacijske oznake.
5.2. Ako je homologacija tipa sastavnoga dijela proširena za druge tipove traktora, izvještaj mora sadržavati točno upućivanje na izvještaj u osnovnome certifikatu o homologaciji tipa sastavnoga dijela te precizne podatke koji se odnose na zahtjeve utvrđene u točki 3.4. Priloga I.
5.3. Izvještaj mora jasno odrediti tip traktora (proizvođač, tip, trgovačka oznaka itd.) koji je upotrijebljen za ispitivanje i tipove za koje je zaštitna konstrukcija namijenjena.
6. SIMBOLI
m_t = referentna masa traktora (kg), kako je određena u točki 1.3.
D = deformacija (mm) zaštitne konstrukcije na točki i pravcu djelovanja opterećenja.
D’ = deformacija (mm) zaštitne konstrukcije za izračunanu zahtijevanu energiju.
F = sila statičkog opterećenja (N) (Newton).
F_max = najveća sila statičkog opterećenja koja se pojavi tijekom opterećenja (N), izuzimajući preopterećenje.
F’ = sila za izračunanu zahtijevanu energiju.
F-D = krivulja sila/deformacija.
E_is = ulazna energija koju treba apsorbirati tijekom bočnog opterećenja (J) (Joule).
E_il 1 = ulazna energija koju treba apsorbirati tijekom uzdužnog opterećenja (J).
E_{il 2} = ulazna energija koju treba apsorbirati tijekom drugog uzdužnog opterećenja (J).
F_r = primijenjena sila na stražnjem dijelu pri ispitivanju gnječenjem (N).
F_f = primijenjena sila na prednjem dijelu pri ispitivanju gnječenjem (N).

PRILOG III.

1. ISPITIVANJA VODORAVNIM OPTEREĆENJEM I GNJEČENJEM
1.1. Opće odredbe za ispitivanja vodoravnim opterećenjem
1.1.1. Opterećenja koja djeluju na zaštitnu konstrukciju treba raspodijeliti s pomoću krute grede koja je u skladu s odredbama točke 2.1. Priloga II., postavljene okomito na smjer djelovanja opterećenja; ta kruta greda može biti opremljena potporom koja sprečava njezino bočno pomicanje. Brzina deformacije pri opterećivanju ne smije biti veća od 5 mm/s. Tijekom djelovanja opterećenja, da bi se osigurala točnost, vrijednosti F i D bilježe se istodobno pri porastu deformacije manjim od 15 mm, ili jednakim. Kad jednom počne opterećivanje, ono se više ne smije smanjivati dok se ne okonča ispitivanje; međutim dopušteno je prestati povećavati opterećenje, ako je potrebno, npr. radi zapisivanja rezultata mjerenja.
1.1.2. Ako je element konstrukcije na koji djeluje opterećenje zakrivljen, odredbe iz točke 2.1.2.5. Priloga II. moraju biti zadovoljene. Djelovanje opterećenja međutim mora zadovoljavati zahtjeve iz točke 1.1.1. naviše i točke 2.1.2. Priloga II.
1.1.3. Ako ne postoji nosivi element konstrukcije u točki djelovanja opterećenja, zamjenska ispitna greda koja ne povećava čvrstoću konstrukcije može se upotrijebiti za postupak ispitivanja.
1.1.4. Zaštitna se konstrukcija pregledava vizualno na kraju svakoga ispitivanja opterećivanjem nakon prestanka opterećenja. Ako se pukotine ili naprsline pojave tijekom opterećivanja, ispitivanje preopterećenjem niže određeno u točki 1.4. treba obaviti prije primjene sljedećeg opterećenja po redoslijedu navedenu u točki 3.1.1.1. Priloga II.
1.2. Uzdužno opterećenje (vidi sliku 2. u Prilogu IV.)
Primjena opterećenje mora biti vodoravno i usporedno s vertikalnom središnjom ravninom traktora.
Kod traktora s 50% svoje mase, kako je određena u točki 1.3. Priloga II., na stražnjim kotačima, uzdužno stražnje opterećenje i bočno opterećenje primjenjuje se na različitim stranama središnje uzdužne ravnine zaštitne konstrukcije. Kod traktora s 50% svoje mase na prednjim kotačima, uzdužno prednje opterećenje mora djelovati na istoj strani uzdužne središnje ravnine zaštitne konstrukcije kao kod bočnog optrećenja.
Ono se mora primjenjivati na najviši nosivi poprečni element zaštitne konstrukcije (tj. na onaj dio koji bi u slučaju prevrtanja vjerojatno prvi dodirnuo tlo).
Točka primjene opterećenja mora se nalaziti na jednoj šestini širine vrha zaštitne konstrukcije, mjereno prema unutra od vanjskog ruba. Za širinu zaštitne konstrukcije uzima se udaljenost između dvije crte usporedne s vertikalnom središnjom ravninom traktora koje dodiruju vanjske rubove zaštitne konstrukcije u vodoravnoj ravnini koja dodiruje gornje strane poprečnih elemenata zaštitne konstrukcije.
Duljina grede ne smije biti manja od jedne trećine širine zaštitne konstrukcije (kako je prethodno opisana) ni veća od 49 mm od te najmanje duljine.
Uzdužno opterećenje primjenjuje se odostraga ili sprijeda kako je određeno u točki 3.1.1.1. Priloga II.
Ispitivanje se zaustavlja kad:
a) je energija deformacije koju apsorbira zaštitna konstrukcija jednaka ili veća od zahtijevane ulazne energije E_il1 (gdje E_il1 = 1,4 mt);
b) zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi taj prostor bez zaštite.
1.3. Bočno opterećenje (vidi sliku 1. u Prilogu IV.)
Opterećenje treba djelovati vodoravno pod 90° u odnosu na vertikalnu središnju ravninu traktora. Ono mora djelovati na gornji dio zaštitne konstrukcije u točki 300 mm ispred referentne točke sjedala kad je sjedalo na krajnjemu stražnjem položaju kako je niže određeno u točki 2.3.1. U slučaju traktora sa zakretnim položajem za vožnju, opterećenje se primjenjuje na gornjemu rubu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju na polovici razmaka između obiju referentnih točaka sjedala. Ako zaštitna konstrukcija ima bilo kakvu izbočinu na strani za koju je izvjesno da će prva dodirnuti tlo tijekom bočnoga prevrtanja opterećenje treba djelovati u toj točki.
Greda mora biti duga koliko je moguće, ali joj duljina ne smije biti veća od 700 mm.
Ispitivanje se zaustavlja kad:
a) je energija deformacije koju apsorbira zaštitna konstrukcija jednaka ili veća od zahtijevane ulazne energije E_iS (gdje je E_iS = 1,75 mt), ili ako
b) zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi taj prostor bez zaštite.
1.4. Ispitivanje preopterećenjem (vidi slike 4.a, 4.b i 4.c u Priloga IV.)
1.4.1. Ispitivanje preopterećenjem mora se obaviti kad se sila smanji za više od 3% tijekom poslijednje 5%-tne deformacije koja se pojavi kad konstrukcija apsorbira zahtijevanu energiju (vidi sliku 4.b).
1.4.2. Ispitivanje propterećenjem uključuje postupno povećevanje vodoravnog opterećenja s porastom po 5% od početne zahtjevane energije do najviše 20% od dodatne energije (vidi sliku 4.c).
1.4.2.1. Ispitivanje propterećenjem zadovoljava ako se nakon svakoga porasta od 5, 10 ili 15% zahtijevane energije sila smanji za manje od 3% pri porastu od 5% i ostane veća od 0,8 F_max.
1.4.2.2. Ispitivanje propterećenjem zadovoljava ako sila prelazi 0,8 F_max nakon što konstrukcija absorbira 20% dodatne energije.
1.4.2.3. Tijekom ispitivanja propterećenjem dopuštene su dodatne pukotine ili naprsline i/ili prodiranje u sigurnosni prostor ili da on ostane bez zaštite kao posljedica elastične deformacije. Međutim nakon prestanka opterećenja konstrukcija ne smije dopirati u sigurnosni prostor koji mora biti potpuno zaštićen.
1.5. Ispitivanje gnječenjem odostraga
Gredu treba postaviti na stražnje gornje nosive elemente, a rezultanta sila gnječenja mora se nalaziti u vertikalnoj uzdužnoj referentnoj ravnini. Primjenjuje se sila F_r = 20 mt.
Kad stražnji dio krova zaštitne konstrukcije ne izdrži cijelu tlačnu silu gnječenja, sila treba djelovati dok se krov ne deformira toliko da se podudara s ravninom koja spaja gornji dio zaštitne konstrukcije s onim stražnjim dijelom traktora koji je sposoban nositi masu traktora kad se prevrne. Nakon toga treba ukloniti silu i traktor ili silu opterećenja usmjeriti tako da se greda nalazi iznad točke zaštitne konstrukcije koja bi nosila traktor kad se potpuno prevrne. Nakon toga primjenjuje se sila F_r.
Sila F_r treba djelovati najmanje pet sekunda nakon prestanka vidno uočljive deformacije.
Ispitivanje se zaustavlja ako zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi sigurnosni prostor bez zaštite.
1.6. Ispitivanje gnječenjem sprijeda
Gredu treba postaviti preko prednjih gornjih nosivih elemenata, a rezultanta sila gnječenja mora se nalaziti u vertikalnoj uzdužnoj referentnoj ravnini. Primjenjuje se sila F_f = 20 m_t.
Kad prednji dio krova zaštitne konstrukcije ne izdrži cijelu tlačne silu gnječenja, sila treba djelovati dok se krov ne deformira toliko da se podudara sa ravninom koja spaja gornji dio zaštitne konstrukcije s onim prednjim dijelom traktora koji je sposoban nositi masu traktora kad se prevrne. Nakon toga treba ukloniti silu i traktor ili silu opterećenja usmjeriti tako da se greda nalazi iznad točke zaštitne konstrukcije koja bi nosila traktor kad se potpuno prevrne. Nakon toga primjenjuje se sila F_f.
Sila F_f treba djelovati najmanje pet sekunda nakon prestanka vidno uočljive deformacije.
Ispitivanje se zaustavlja ako zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi sigurnosni prostor bez zaštite.
1.7. Drugo uzdužno opterećenje
Primjena opterećenja mora biti vodoravno i usporedno s vertikalnom središnjom ravninom traktora.
Drugo uzdužno opterećenje primjenjuje se odostraga ili sprijeda kako je određeno u točki 3.1.1.1 Priloga II.
Ono se mora primjenjivati u smjeru suprotnu od djelovanja uzdužnog opterećenja navedena u točki 1.2. i na rubu koji je najudaljeniji od istoga tog opterećenja.
Ono se mora primjenjivati na najviši nosivi poprečni element zaštitne konstrukcije (tj. na onaj dio koji bi u slučaju prevrtanja vjerojatno prvi dodirnuo tlo).
Točka primjene opterećenja mora se nalaziti na jednoj šestini širine vrha zaštitne konstrukcije, mjereno prema unutra od vanjskoga ruba. Za širinu zaštitne konstrukcije uzima se udaljenost između dvije crte usporedne s vertikalnom središnjom ravninom traktora koje dodiruju vanjske rubove zaštitne konstrukcije u vodoravnoj ravnini koja dodiruje gornje strane poprečnih elementa zaštitne konstrukcije.
Duljina grede ne smije biti manja od jedne trećine širine zaštitne konstrukcije (kako je prethodno opisana) ni veća od 49 mm od te najmanje duljine.
Ispitivanje se zaustavlja kad:
a) je energija deformacije koju apsorbira zaštitna konstrukcija jednaka ili veća od zahtijevane ulazne energije Eil2 (gdje E_il2 = 0,35 mt), ili ako
b) zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi taj prostor bez zaštite.
2. SIGURNOSNI PROSTOR
2.1. Sigurnosni je prostor prikazan na slici 3. u Prilogu IV., a određen je u odnosu na referentnu obično uzdužnu ravninu traktora koja prolazi kroz referentnu točku sjedala, određenu u točki 2.3., i središte kola upravljača. Pretpostavlja se da se referentna ravnina pomiče vodoravno sa sjedalom i kolom upravljača tijekom udara, ali da ostaje okomita na pod traktora ili zaštitne konstrukcije, ako je ugrađena elastično.
Kad se kolo upravljača može namještati, njegov položaj mora odgovarati uobičajenu položaju a vozača kad sjedi.
2.2. Granice prostora određene su sljedećim:
2.2.1. vertikalnim ravninama koje prolaze 250 mm s obje strane referentne ravnine i koje dosežu visinu od 300 mm iznad referentne točke sjedala
2.2.2. usporednim ravninama koje se protežu od gornjeg ruba ravnina navedenih u točki 2.2.1. do visine od najviše 900 mm iznad referentne točke sjedala i nagnute su tako da se gornji rub ravnine na strani na koju je izveden udar nalazi barem 100 mm od referentne ravnine
2.2.3. vodoravnom ravninom na visini 900 mm iznad referentne točke sjedala
2.2.4. kosom ravninom okomitom na središnju ravninu koja sadržava točku koja se nalazi 900 mm izravno iznad referentne točke sjedala i krajnju stražnju točku naslona sjedala
2.2.5. površinom, zakrivljenom ako je potrebno, s izvodnicama okomitim na referentnu ravninu koja se proteže prema dolje od krajnje stražnje točke sjedala i dodiruje naslon sjedala po cijeloj njegovoj duljini
2.2.6. linearno zakrivljenom površinom, okomitom na referentnu ravninu, s polumjerom 120 mm i koja dodiruje ravnine navedene u točkama 2.2.3. i 2.2.
2.2.7 linearno zakrivljenom površinom okomitom na referentnu ravninu, koja ima polumjer 900 mm i nastavlja se 400 mm prema naprijed od ravnine navedene u točki 2.2.3. i koju dodiruhe u točki koja se nalazi 150 mm ispred referentne točke sjedala
2.2.8. kosom ravninom okomitom na referentnu ravninu koja povezuje površinu navedenu u točki 2.2.7. u njezinu prednjemu rubu i prolazi na udaljenosti od 40 mm od kola upravljača. U slučaju najvišega položaja kola upravljača ta se ravnina zamjenjuje ravninom tangencijalnom na površinu navedenu u točki 2.2.7.
2.2.9. vertikalnom ravninom okomitom na referentnu ravninu koja se nalazi 40 mm ispred kola upravljača
2.2.10. vodoravnom ravninu kroz referentnu točku sjedala.
2.2.11. U slučaju traktora sa zakretnim položajem za vožnju, sigurnosni prostor sastoji se od oba sigurnosna prostora određena s oba položaja kola upravljača i sjedala.
2.2.12. U slučaju traktora koji se može opremiti dodatnim sjedalima, pri ispitivanjima se upotrebljava sastavljeni sigurnosni prostor oko referentnih točaka za sve moguće položaje postavljanja sjedala. Zaštitna konstrukciju pri prevrtanju ne smije prodrijeti u sastavljeni prostor oko različitih referentnih točaka.
2.2.13. Kad se nakon obavljena ispitivanja predloži novi položaj sjedala, proračunom treba provjeriti nalazi li se sigurnosni prostor oko nove referentne točke sjedala potpuno u prethodno određenu sigurnosnom prostoru. Ako to nije tako, potrebno je novo ispitivanje.
2.3. Položaj sjedala i referentna točka sjedala.
2.3.1. Za potrebe određivanja sigurnog prostora u točki 2.1. sjedalo treba biti u krajnjemu stražnjem položaju koji omogućuje vodoravno namještanje. Sjedalo se mora postaviti u središnji položaj područja namještanja po visini kad je to namještanje neovisno o namještanju njegova vodoravnoga položaja.
Referentna točka određuje se uporabom naprave koja je prikazana na slikama 7. i 8. u Prilogu IV. i kojom se simulira opterećenje ljudskim tijelom. Naprava se sastoji od sjedišne ploče i ploča naslona. Donja ploča naslona zglobno je povezana u području trtice (A) i križa (B), pri čemu se zglob (B) može namještati po visini.
2.3.2. Referentna točka sjedala određena je kao točka u središnjoj uzdužnoj ravnini sjedala u kojoj se presijecaju tangencijalna ravnina na donjemu dijelu naslona i vodoravna ravnina. Ta vodoravna ravnina presijeca donju plohu sjedišne ploče 150 mm ispred gore navedene tangente.
2.3.3. Kad sjedalo ima namjestiv hod sjedala, bez obzira na to može li se ili ne može namještati ovisno o težini vozača, ono mora biti namješteno na sredini toga hoda.
Naprava mora biti postavljena na sjedalo. Potom ju je potrebno opteretiti silom od 550 N u točki 50 mm ispred zgloba (A), a oba dijela plohe naslona lagano pritisnuti tangencijalno na naslon sjedala.
2.3.4. Ako nije moguće točno odrediti tangentu za svako područje naslona (ispod i iznad lumbalnoga područja), mora se provesti sljedeći postupak:
2.3.4.1. ako nije moguće točno odrediti tangentu na donju površinu, donji dio ploče naslona u vertikalnome položaju pritisne se na naslon sjedala;
2.3.4.2. ako nije moguće odrediti tangentu na gornju površinu, zglob (B) pričvrsti se na visini 230 mm iznad referentne točke sjedala (S) ako je donji dio ploče naslona vertikalan. Potom oba dijela ploče naslona treba u vertikalnome položaju lagano pritisnuti tangencijalno na naslon sjedala.
3 PROVJERE I MJERENJA KOJA TREBA OBAVITI
3.1. Sigurnosni prostor
Tijekom svakog ispitivanja treba pregledati zaštitnu konstrukciju da se utvrdi je li koji dio zaštitne konstrukcije prodro u sigurnosni prostor oko vozačkog sjedala kako je određen u točki 2. Dodatno treba pregledati zaštitnu konstrukciju da se utvrdi je li koji dio sigurnosnoga prostora izvan područja zaštićena zaštitnom konstrukcijom. Za tu svrhu smatra se da je izvan područja zaštićena konstrukcijom ako bilo koji dio sigurnosnoga prostora dotakne ravnu podlogu kad se traktor prevrne u smjeru iz kojega se primjenjuje opterećenje. Pritom se pretpostavlja da su veličina guma i namještanje razmaka kotača najmanji prema podatcima proizvođača.
3.2. Konačna trajna deformacija
Nakon ispitivanja mora se zapisati konačna trajna deformacija zaštitne konstrukcije. U tu se svrhu prije početka ispitivanja zapišu položaji glavnih elemenata zaštitne konstrukcije u odnosu na sjedalo.

PRILOG IV.

Slika 1. Točka djelovanja bočnog opterećenja
Slika 2. Točka djelovanja stražnjega uzdužnog opterećenja
Slika 3. Primjer izgleda naprave za ispitivanje gnječenjem.
Slika 4.a Krivulja sila/deformacija – ispitivanje preopterećenjem nije potrebno
Slika 4.b Krivulja sila/deformacija – ispitivanje preopterećenjem je potrebno
Slika 4.c Krivulja sila/deformacija – ispitivanje preopterećenjem treba nastaviti
Slika 5. Prikaz pojmova za trajnu, elastičnu i ukupnu deformaciju
Slika 6.a Bočni pogled na sigurnosni prostor
Slika 6.b Pogled od sprijeda/odostraga na sigurnosni prostor
Slika 6.c Izometrijski pogled
Slika 7. Naprava za određivanje referentne točke sjedala
Slika 8. Postupak određivanja referentne točke sjedala

PRILOG V.

PRILOG VI.

Oznaka homologacije tipa sastavnoga dijela sastoji se od pravokutnika oko malog slova »e« iza kojega se nalazi broj 25 (razlikovni broj za Republiku Hrvatsku),
U blizini pravokutnika mora biti također broj homologacije tipa sastavnoga dijela koji odgovara broju certifikata o homologaciji tipa sastavnoga dijela izdana s obzirom na čvrstoću tipa zaštitne konstrukcije i njezina pričvršćenja na traktor.
PRIMJER OZNAKE HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOGA DIJELA
Oznaka homologacije tipa sastavnoga dijela mora se dopuniti dodatnom oznakom ‘S’.

Zaštitna konstrukcija koja nosi gore prikazanu oznaku homologacije tipa sastavnoga dijela konstrukcija je za koju je Njemačka (e 1) dodijelila homologaciju tipa sastavnoga dijela pod brojem 1471.
 

PRILOG VII.

PRILOG VIII.

1. Zahtjev za homologaciju tipa traktora s obzirom na čvrstoću zaštitne konstrukcije i čvrstoću njezina pričvršćenja na traktor mora podnijeti proizvođač traktora ili njegov ovlašteni predstavnik.
2. Traktor koji predstavlja tip traktora koji treba homologirati, na koji su ugrađeni zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje, mora se dostaviti tehničkim službama koje su odgovorne za provođenje homologacijskih ispitivanja.
3. Tehnička služba koja je odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja treba provjeriti je li predviđena ugradba homologirana tipa zaštitne konstrukcije na tip traktora za koji je zatražena homologacija. Posebno se treba uvjeriti da pričvršćenje zaštitne konstrukcije odgovara ispitanomu kad je dodijeljena homologacija tipa.
4. Posjednik homologacije tipa može zatražiti njezino proširenje na druge tipove zaštitne konstrukcije.
5. Nadležna tijela za homologaciju dodijelit će takvo proširenje pod sljedećim uvjetima:
5.1. novi tip zaštitne konstrukcije i njezino pričvršćenje na traktor dobili su homologaciju tipa sastavnoga dijela;
5.2. ona je konstruirana za ugradbu na tip traktora za koji je zatraženo proširenje homologacija tipa;
5.3 pričvršćenje zaštitne konstrukcije na traktor odgovara ispitanomu kad je dodijeljena homologacije tipa sastavnoga dijela.
6. Certifikat za koji je obrazac prikazan u Prilogu IX. prilaže se certifikatu o homologaciji tipa za svaku dodijeljenu ili odbijenu homologaciju tipa ili proširenje homologacije tipa.
7. Ako je zahtjev za homologaciji tipa za tip traktora podnesen istodobno sa zahtjevom za homologaciju tipa sastavnoga dijela za tip zaštitne konstrukcije koja je namijenjena za ugradbu na tip traktora za koji je zatražena homologacija tipa, ispitivanja propisana u točkama 2. i 3. ne provode se.

PRILOG IX.