Nacionalna strategija razvojne suradnje Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2021. godine

1. UVOD

Nacionalna strategija razvojne suradnje Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2021. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija) donesena je sukladno Zakonu o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu^[1](»Narodne novine«, broj 146/08). Nadograđujući prethodnu i prvu Nacionalnu strategiju, Republika Hrvatska na ovaj način nastavlja utvrđivati nacionalnu politiku međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći kao jednu od ključnih sastavnica i važnih instr...

2. STRATEŠKI OKVIR

2.1. Međunarodni okvir

Politika razvojne suradnje i humanitarne pomoći sve je istaknutiji instrument za uspostavu i razvoj vanjskopolitičkih kao i sveukupnih gospodarskih i društvenih odnosa. Neovisno o političkim, gospodarskim ili svjetonazorskim interesima kako davatelja tako i primatelja, razvojna i humanitarna politika prije svega predstavljaju iskonsku težnju čovjeka da na miran i održiv način potakne razvoj cjelokupnog čovječanstva, što je, uostalom, i potvrđeno Agendom 2030 Ujedinjenih naroda (UN) i Cilje...

2.1.1. Promjene u razvojnoj paradigmi

Globalna politika razvojne suradnje, naročito u posljednjem desetljeću, doživjela je značajne promjene. Prije svega, porasla je svijest kako je razvojna suradnja djelotvorniji instrument od razvojne pomoći. Točnije, preobražaj iz odnosa davatelj-primatelj u odnos partner-partner daje veći učinak i osnažuje viziju globalnog partnerstva. Suradnja i partnerstvo povećavaju odgovornost primatelja, a davatelju daju jasne smjernice o konkretnim potrebama društva u koje namjerava usmjeriti pomoć. ...

2.1.2. Novi dionici u razvojnoj politici

U razvojnu suradnju u sve većoj mjeri i u sve većem opsegu uključuju se netradicionalni donatori, kako institucionalni tako i izvaninstitucionalni. Prije svega, u tradicionalni dvostrani odnos između razvijenih i zemalja u razvoju u sve većoj mjeri se uključuju zemlje koje u posljednjem desetljeću bilježe znakovit gospodarski rast. Ta brzorastuća gospodarstva bivaju svjesna dobrobiti međunarodne razvojne politike te se sve aktivnije uključuju u nju i postaju važni i utjecajni dionici, unos...

2.1.3. Novi globalni izazovi

Promjene u razvojnom krajoliku međusobno se nadovezuju na brojna druga globalna politička, gospodarska i društvena kretanja među kojima također bilježimo složene, često dinamične promjene. Prirodne katastrofe sve su češće, sve raširenije i sve kobnije. Krize prouzročene čovjekovim djelovanjem više nisu samo pojavnost u tradicionalno krhkim i nestabilnim državama i regijama, nego izbijaju i u našem bliskom susjedstvu. Sukobi, sigurnosne i terorističke prijetnje, migracije i zaraze sve se rj...

2.1.4. Novi globalni okvir razvojne politike

Međunarodna zajednica je 2015. godine okončala petnaestogodišnji ciklus započet 2000. godine Milenijskom deklaracijom UN-a^[12](Milenijska deklaracija UN-a, New York, 2000.) kojom je utvrđeno osam Milenijskih razvojnih ciljeva. Osnovna zamisao Milenijskih razvojnih ciljeva bila je dokinuti siromaštvo, unaprijediti obrazovanje, promicati jednakost spolova, smanjiti smrtnost djece, poboljšati zdravlje majki, boriti se protiv HIV-a/SIDA-e, osigurati održivost okoliša i razviti globa...

2.2. Uloga Europske unije u globalnoj razvojnoj i humanitarnoj politici

Unatoč globalnim promjenama, Europska unija skupno i dalje ostaje najveći globalni donator razvojne suradnje i humanitarne pomoći s više od polovice ukupnog iznosa međunarodne razvojne suradnje. K tomu, na novu realnost u globalnoj razvojnoj politici Europska unija dala je odgovor 2012. godine usvojivši strateške smjernice pod nazivom Plan za promjene^[17](Zaključci Vijeća o Planu za promjene, Bruxelles, 2012.), čiji je cilj jačanje učinka i pospješivanje...

2.3. Republika Hrvatska – osvrt na strateški, institucionalni i zakonodavni okvir

U novom tisućljeću Republika Hrvatska je nastavila proces poslijeratne obnove, izgradnje mira, izgradnje države, demokratske tranzicije i preuzimanja značajnije uloge u globalnim međunarodnim odnosima. Republika Hrvatska je u razdoblju od 2008. do 2009. godine bila nestalna članica u Vijeću sigurnosti UN-a, a u nekoliko navrata i članica Gospodarskog i socijalnog vijeća (ECOSOC) i Komisije za izgradnju mira, te je trenutačno članica Vijeća za ljudska prava UN-a za razdoblje od 2017. do 201...

3. PREDNOSTI HRVATSKE POLITIKE RAZVOJNE SURADNJE I HUMANITARNE POMOĆI

3.1. Iskustva ratne i poslijeratne demokratske tranzicije

Republika Hrvatska u globalnoj razvojnoj zajednici jest razmjerno malen donator koji se brojkama službene razvojne pomoći nije u stanju mjeriti s velikim globalnim davateljima pomoći. Međutim, vlastita iskustva tranzicije iz rata u mir jedinstvena su u globalnoj razvojnoj zajednici i svakako čine komparativnu prednost u ovoj niši, za kojom postoji neprestana potreba među zemljama koje se suočavaju sa sukobom, njegovim uzrocima i posljedicama.

Spomenuta iskustva Republici Hrvatskoj n...

3.2. Iskustvo pristupanja Europskoj uniji

Daljnja komparativna prednost hrvatske razvojne politike je iskustvo pristupanja Europskoj uniji, koje je ishod sveobuhvatne političke, gospodarske i društvene preobrazbe i koje je s upravno-tehničke razine podrazumijevalo uspostavu vrlo složene institucionalne infrastrukture. Ova iskustva prenose se svim državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo u EU, a činjenica da se većina tih država nalazi u neposrednom hrvatskom susjedstvu, točnije na vanjskim granicama EU-...

3.3. Tradicija partnerskog odnosa sa zemljama u razvoju

Republika Hrvatska može iskoristiti priliku i sa zemljama u razvoju ostvariti odnos nesvojstven trenutačnim odnosima između razvijenih i nerazvijenih država, čime može doprinijeti globalnim konceptima suradnje Jug-Jug i Trokutne suradnje, te na taj način omogućiti izravniji pristup zemljama u razvoju i ostvariti suradnju neopterećenu tradicionalnim podjelama između globalnog Sjevera i Juga. Činjenica da su se u Republici Hrvatskoj za vrijeme hladnoga rata provodili programi visokog obrazov...

4. IZAZOVI PRED HRVATSKOM POLITIKOM RAZVOJNE SURADNJE I HUMANITARNE POMOĆI

4.1. Međunarodni odnosi

Svojstveno novim državama donatoricama, važan izazov hrvatske politike razvojne suradnje i humanitarne pomoći svakako je vlastito pozicioniranje na globalnoj razvojnoj karti, što će se nastaviti činiti promicanjem komparativnih prednosti na međunarodnim forumima, primarno UN-u, kao i kroz promicanje međuovisnosti mira, sigurnosti, izgradnje države i razvoja te važnosti sprječavanja sukoba i mirotvorne diplomacije prilikom razmatranja globalnih strateških akata u području razvojne i humanit...

4.2. Nacionalni okvir za suradnju

Za planiranje i provedbu razvojne i humanitarne politike, ispunjenje prioriteta i ostvarenje ciljeva i preuzetih obveza ključna je suradnja sa svim institucionalnim i izvaninstitucionalnim dionicima na nacionalnoj razini. Nadalje, podizanje svijesti šire javnosti o razvojnoj i humanitarnoj politici također je ključan zadatak, o uspjehu kojeg će ovisiti suočavanje s brojnim drugim izazovima. Sveobuhvatnom komunikacijskom strategijom, transparentnim planiranjem i provođenjem razvojnih i huma...

4.2.1. Međuinstitucionalna suradnja

U skladu s načelom usklađenosti politika za razvoj, Republika Hrvatska će dodatno promicati međuinstitucionalnu suradnju između Ministarstva vanjskih i europskih poslova, kao nacionalnog koordinatora međunarodne razvojne i humanitarne politike, i dotičnih institucija koje imaju utjecaj na razvojnu i humanitarnu politiku, kako u smislu planiranja, tako u smislu provedbe i izvještavanja. Kao platforma za nacionalnu koordinaciju nastavit će djelovati Međuresorna radna skupina za razvojnu sura...

4.2.2. Suradnja s izvaninstitucionalnim partnerima

Za sveobuhvatnost djelovanja nacionalne razvojne i humanitarne politike ključna je i suradnja s izvaninstitucionalnim partnerima, poput civilnog društva, privatnog sektora, znanstvene zajednice i vjerskih zajednica. Njihov volonterski, korporativno-društveni, humanitarni i istraživački rad zbog svojih izravnih učinaka na razvoj od posebne je važnosti te će služiti kao temelj za uspostavu platforme za suradnju. Naročito u pogledu volonterstva, a sukladno načelima EU-a^[33](