Ova je knjiga napisana s namjerom da prikaže, u prvom redu, put mladog pravnika kroz pravosuđe do položaja suca, njegovih poslova, kao i sudskog utjecaja na sudbine ljudi koji prolaze kroz kazneni postupak. Dijeljenje pravde je delikatan i odgovoran poziv koji traži stalno usavršavanje, kako u profesionalnom smislu, tako i u nadogradnji sebe kao boljeg čovjeka. Sudac donosi odluke u postupcima, ali, uz druge stručne ljude, posao koji nije moguće provesti zadovoljavajuće ako nisu stručni državni odvjetnici, odvjetnici, vještaci, stručni suradnici i stručne osobe upravnih, zdravstvenih i prosvjetnih tijela jer tek zajedno čine mozaik pravosudne djelatnosti cjelovitim i svrhovitim.

Knjiga je podijeljena na tri dijela: uvodni dio, dijeljenje pravde i pravosuđe, iz sudske prakse kaznenog sudovanja i prijedlozi i prikaz zakonskih i stvarnih rješenja u praksi. U uvodnom dijelu u knjizi je dan pregled redovitih sudova, njihove nadležnosti, usporedba s Ustavnim sudom Republike Hrvatske i prijedlog da se uvede Prizivni sud koji bi bio spona između županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također se u tekstu ističe nužnost kvalitetnog odabira sudaca, njihove pripreme, kontrole rada i stalne edukacije. Premda sam namjerno odabrala sudsku praksu kao polazište, nastojala sam iznijeti prijedloge primjene zaštite djece kroz obiteljske sudove, kroz uključivanje stručnjaka u udruge te stalnu edukaciju, kao obvezu svakog suca.

Od Ustavom Republike Hrvatske proklamiranih prava u zaštiti djece i mladež gdje država stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život, do stvarnosti gdje se djeca zanemaruju i zlostavljaju, prolazi se kroz sudske slučajeve, ali se i traži odgovor kako toj djeci pomoći. Naime, u knjizi se ističe da su roditelji dužni brinuti se o djeci, no da je dužnost svih da štite djecu, a posebno se država treba brinuti o djeci bez roditelja ili onima za koje se ne brinu roditelji (čl. 63. i 64. Ustava RH).

Bibliografske jedinice navedene u popisu literature tek su dio najraznovrsnije knjižne građe koje su bile povezane s ovom knjigom.

Knjiga je namijenjena pravnicima, socijalnim pedagozima, socijalnim radnicima, psiholozima, odgajateljima, liječnicima za djecu, nastavnicima, studentima i roditeljima koji se zanimaju za djecu i mladež i žele poboljšati rad s njima.

Knjiga može biti poticaj za zakonodavne prijedloge, priručnik za mlade naraštaje koji rade u pravosuđu ili s pravosuđem, prikaz rada sudaca, ali i djelovanje sudstva na budući razvoj pravosuđa i položaja suca kao autoriteta u društvu. Prava djece i njihovo ostvarenje mora biti na prvom mjestu kod odlučivanja u svim predmetima, pa tako i sudskim, da bi se poštovala Konvencija o pravima djece koja je po pravnoj snazi iznad zakona (čl. 141. Ustava Republike Hrvatske).

Zahvaljujući urednici Davorki Foretić, direktorici Marini Šurbek, recenzentici prof. dr. sc. Marini Ajduković i recenzentu mr. sc. Marijanu Svedroviću, koji su podupirali moj rad i iskazivanja prikazana u knjizi kaznenih predmeta i pravosuđa, ova knjiga će, nadam se, zaživjeti u stvarnosti jer sam često dvojila oko njezinog pisanja, ali i prikaza široj javnosti. Zagreb, 8. srpnja 2010.

Lana Petö Kujundžić