Prvo izdanje ovog priručnika objavili smo 2005. kao dvobroj lista »Informator«. Tada smo namjeravali objaviti na jednom mjestu cjeloviti tekst Konvencije i njezinih protokola, zajedno s Poslovnikom Europskog suda za ljudska prava, uputama za postupanje, kao i predstaviti, uz odredbe Konvencije, bazični izbor iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava. Smatrali smo da objavljivanje Konvencije bez sudske prakse nema svrhe jer se samo kroz praksu može se shvatiti smisao i doseg zaštićenih prava. U našem pionirskom pokušaju usredotočili smo se na kratke sentencije iz presuda i odluka kojima su Europski sud za ljudska prava i Europska komisija za ljudska prava dali osnovna načela za tumačenje pojedinih odredbi Konvencije.

Već u tom prvom izdanju imali smo na umu da čitatelje iz razumljivih razloga najviše zanima praksa Europskog suda u hrvatskim predmetima. Iako je u to vrijeme već postojala relevantna praksa, npr. u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku ili u vezi s pravom na mirno uživanje vlasništva, o mnogim pravima koja su zajamčena Konvencijom nije bilo nikakve prakse u odnosu na Hrvatsku. To je moglo značiti ili da je stanje zaštite ljudskih prava jako dobro, ili da podnositelji i njihovi zastupnici nisu svjesni svih mogućnosti koje imaju na temelju Konvencije. U međuvremenu se praznina glede hrvatskih predmeta popunila, tako da sada gotovo o svakom konvencijskom pravu postoje relevantne presude i odluke. Samo, primjerice, ističemo praksu o kaznenom aspektu prava na pošteno suđenje, praksu o pritvoru, ili praksu o pravu na život.

Sve to uvjerilo nas je da postoji potreba za novim, bitno dopunjenim izdanjem ovog priručnika. Osnovna koncepcija nije se promijenila. Opet objavljujemo cjelokupni tekst Konvencije, dodatnih protokola, Poslovnika Europskog suda i uputa za postupanje. Međutim, ovo izdanje bitno smo obogatili praksom. Izvaci iz pojedinih presuda nisu ograničeni samo na sentencije jer smo smatrali da je za kvalitetno razumijevanje potrebno dati nešto širi kontekst. Tamo gdje smo to smatrali apsolutno nužnim objasnili smo u fusnotama okolnosti predmeta. Naravno, i ovaj priručnik u prvom redu treba poslužiti kao indikator važnih presuda i odluka, ali ne može ih zamijeniti. Stoga, svim čitateljima preporučujemo da važne presude i odluke pročitaju u cijelosti jer su sve, koje se odnose na Hrvatsku, prevedene i objavljene na internetu. U onim područjima u kojima nema hrvatske prakse nastojali smo izdvojiti najnoviju praksu u odnosu na ostale države.

Na kraju, želimo istaknuti da se praksa Europskog suda za ljudska prava može promatrati i kritički. U njegovoj praksi može se naći i pogrešaka i nedosljednosti. Međutim, u cjelini gledano zaključivanje Europskog suda uvijek nas vraća na osnovnu ljudsku i pravničku logiku koja nam govori da se pravo mora primjenjivati i tumačiti u cilju postizanja pravednosti. U zamršenom modernom pravnom sustavu često smo u opasnosti izgubiti s uma tu logiku, i u tome nam Europski sud može pomoći.