Neki kažu da je teško pisati udžbenik. Tako vjerojatno misle i studenti smatrajući da je po udžbenicima teško i učiti. Drugi tvrde baš suprotno: lako je pisati udžbenike jer pisanje udžbenika nije invencija, već je sinteza. Ne izmišljaju se nove stvari, prenosi se konvencionalno znanje, definicije i sistematizacije, autori ne smiju pokazati svoj stav i trebaju suspregnuti svoje osjećaje.

Udžbenik je prikaz jednog trenutka znanosti, više bilješka o idejama i stanju duha no zahtjevan znanstveni rad. I jedni i drugi donekle su u pravu. Udžbenike je teško pisati jer njihov stil mora biti prilagođen čitatelju, a ne piscu. Učenje je prirodno kao i svaki drugi rad, zabava ili odmaranje i bilo bi krasno da napisano postane jednostavno i razumljivo. Posebno je to važno kad ima više autora. Svaki piše drukčije, neizbježna su ponavljanja, ostaju područja koja nisu pokrivena. Naravno, te se razlike s vremenom ublaže, no vremena nije bilo jer ovo je prvi udžbenik o etici u upravi i prvo izdanje udžbenika.

Udžbenik je dodatak predavanjima na kojima su takve razlike manje vidljive i temelj je za ispit na kojem razlike među ispitivačima nestaju. Naznačili smo tko je autor kojeg dijela teksta. Docentica Grubišić piše o etici i moralu s filozofskog gledišta, profesor Kregar piše o prevenciji korupcije i etici u politici, a profesorica Marčetić o etici u javnoj upravi. Individualno autorstvo nije sasvim razgraničeno pa su pojedini umetci pomoć glavnom autoru. Sve su teme povezane i raspoređene logičkim redom, no neke se teme zbog važnosti kontekstualizacije izdvajaju u svojevrstan ekskurs (globalizacija, skandali, učestalost slučajeva).

Etička pitanja i univerzalizacija globalnih standarda, skandalizacija i društvena panika senzibiliziraju politiku i društvo na etička pitanja, a statističke usporedbe ne treba tumačiti kao niz brojeva, već kao poticaj razmišljanju o stvarnoj implementaciji načela. Zahvaljujemo se Marku Bratkoviću za savjesnu korekturu i poticajnu lekturu. Zahvaljujemo se našoj dragoj suradnici Mateji Čehulić na izradi kazala pojmova i imena. Etika se ne uči i ne propovijeda. Ona se živi i svjedoči. To je samo dio istine. Ljudi grade i stvaraju etiku, oni je brane i provode, no u tome svoju ulogu imaju društvo i okolnosti. Premda takve tvrdnje često relativiziraju osobnu odgovornost i etiku dužnosti, i one su točne.

Etički kodeksi u tome imaju jasnu ulogu orijentira i prepreka su političkoj pragmatici. Držati se načela nije pitanje izbora, načela se moramo držati i ne možemo ih ignorirati. Etika živi kad se poštuje i primjenjuje te u tome nema slobode ma koliko bilo točno da se primjenjuje na stvarne ljude u konkretnom društvu. Ignorirati etiku slično je ignoriranju svjetla svjetionika u mrkloj noći. Kormilar odlučuje, njegove su i sloboda i odgovornost, no ne može zanemariti da mu put pokazuje udaljena zraka svjetla. Tako i ovdje nudimo razumijevanje i normativne standarde, nudimo orijentire i pravac razmišljanja. Uspjeli smo ako prepoznate da nije riječ o pukim tvrdnjama, već o putokazu prema boljoj vlasti.