Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu

GLAVA I.

TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom definira seksualno nasilje u Domovinskom ratu u vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku, utvrđene Deklaracijom o Domovinskom ratu, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (u daljnjem tekstu: Domovinski rat) na području Republike Hrvatske ili tijekom zatočeništva u neprijateljskom logoru ili zatvoru izvan područja Republike Hrvatske te status i prava žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.

Članak 2.

(1) Seksualno nasilje u Domovinskom ratu je ono koje je počinjeno protivno kaznenim propisima odnosno međunarodnom humanitarnom pravu i Ženevskim konvencijama, kao kazneno djelo ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti, te kazneno djelo protiv spolne slobode koje nije kvalificirano kao ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti, ali je počinjeno u okolnostima izravno povezanim s agresijom na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, tijekom djelovanja svih oružanih snaga, vojnih, policijskih te paravojnih postrojbi i skupina kao:

- vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne naravi bilo kojim dijelom tijela ili predmetom u tijelo druge osobe

- ozljeđivanje s teškim posljedicama kao što je odstranjivanje, obrezivanje ili drugi oblik sakaćenja cijelog ili bilo kojeg dijela spolnog organa osobe

- izazivanje nasilne trudnoće

- izazivanje pobačaja

- oduzimanje biološke reproduktivne sposobnosti osobe

- seksualno porobljavanje

- drugi oblik seksualnog nasilja usporedive težine.

(2) Seksualno nasilje iz stavka 1. ovoga članka je ono koje je počinjeno prema drugoj osobi bez njezina pristanka ili upotrebom sile ili prijetnje, te navođenjem druge osobe da bez svog pristanka nad samom sobom ili nad trećom osobom obavi radnju iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: seksualno nasilje).

Članak 3.

Žrtva seksualnog nasilja u smislu ovoga Zakona je osoba prema kojoj je počinjeno ili koja je, u okolnostima zatočeništva, nad samom sobom ili trećom osobom navedena na počinjenje jednog ili više oblika seksualnog nasilja iz članka 2. ovoga Zakona, od strane vojne ili policijske osobe, te pripadnika paravojnih postrojbi i skupina ili civilne osobe koja je na počinjenje seksualnog nasilja potaknuta ili prisiljena od strane tih osoba.

Članak 4.

U postupku za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.

Članak 5.

U postupku za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona primjenjuju se načela rodne jednakosti i ravnopravnosti, bez diskriminacije stranke po bilo kojoj osnovi.

Članak 6.

Ostvarivanje prava iz ovoga Zakona Republika Hrvatska osigurava prema načelima društvene solidarnosti i pravednosti.

Članak 7.

Stranka i drugi sudionici u postupku imaju pravo upotrebljavati svoj jezik, uključujući i znakovni jezik osoba s kojima se, zbog tjelesnih i drugih teškoća, ne može na drugi način sporazumjeti, uz stalnog sudskog tumača, odnosno tumača znakovnog jezika, osim ako se tog prava ne odreknu.

Članak 8.

Prava iz ovoga Zakona ostvaruju se na teret državnog proračuna Republike Hrvatske, s proračunskih pozicija ministarstva nadležnog za branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), ako drukčije nije propisano posebnim propisima.

Članak 9.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod.

GLAVA II.

POVJERENSTVO ZA ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA

Članak 10.

(1) Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) je neovisno, stručno tijelo koje daje mišljenje o činjenici je li stranka žrtva seksualnog nasilja te o obliku, odnosno posljedicama seksualnog nasilja.

(2) Povjerenstvo se sastoji od sedam članova, od kojih svaki član ima zamjenika.

(3) Tajnik Povjerenstva je diplomirani pravnik, odnosno magistar prava zaposlen u Ministarstvu kojeg imenuje ministar nadležan za branitelje (u daljnjem tekstu: ministar).

(4) Ministarstvo obavlja administrativno-tehničke poslove za Povjerenstvo.

(5) Ministar pravilnikom propisuje ustrojstvo, način rada i donošenja odluka, obrasce nalaza i mišljenja Povjerenstva te druga pitanja važna za rad Povjerenstva.

Članak 11.

(1) Ministar imenuje članove Povjerenstva i njihove zamjenike te iz njihovih redova imenuje predsjednika Povjerenstva i njegova zamjenika na vrijeme od četiri godine.

(2) Prije imenovanja iz stavka 1. ovoga članka zainteresirani kandidati se pozivaju na podnošenje prijave. Prijave pristigle na temelju javnog poziva ne obvezuju ministra u izboru članova Povjerenstva i njihovih zamjenika.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, članove Povjerenstva i njihove zamjenike iz redova doktora medicine imenuje ministar na prijedlog ministra nadležnog za zdravlje.

(4) U slučaju neuspjelog javnog poziva iz stavka 2. ovoga članka ministar izravno imenuje članove Povjerenstva i njihove zamjenike.

(5) Članovi Povjerenstva i njihovi zamjenici biraju se tako da se osigura rodna ravnopravnost.

(6) Ministar razrješuje članove Povjerenstva i njihove zamjenike prije isteka vremena na koje su imenovani:

- na njihov osobni zahtjev

- zbog neredovitog i nesavjesnog obavljanja poslova u Povjerenstvu

- zbog nemogućnosti obavljanja poslova u Povjerenstvu iz drugih razloga.

Članak 12.

(1) Članovi Povjerenstva i njihovi zamjenici biraju se iz redova sudaca, odvjetnika i drugih pravnika, psihologa, doktora medicine specijalista psihijatrije, infektologije, dermatologije i venerologije, ginekologije, internističke onkologije ili drugih specijalizacija te drugih stručnjaka koji imaju iskustvo na području zaštite ljudskih prava.

(2) Povjerenstvo čini najmanje jedan pravnik, psiholog, doktor medicine specijalist psihijatrije te doktor medicine druge specijalizacije.

(3) Za člana Povjerenstva i njegova zamjenika može biti imenovana osoba koja:

- je državljanin Republike Hrvatske

- ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij odgovarajuće struke

- ima najmanje 10 godina radnog iskustva u struci

- nije osuđivana i protiv koje se ne vodi kazneni postupak za kaznena djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti

- ima odobrenje za samostalan rad (licencu) ako je doktor medicine.

(4) Osim uvjeta iz stavka 3. ovoga članka, prednost pri imenovanju ostvaruje osoba koja ispunjava neki od sljedećih uvjeta:

- ima iskustvo u radu s ratnim stradalnicima, odnosno žrtvama seksualnog nasilja

- ima iskustvo rada na kaznenim predmetima, odnosno postupcima vezanim za Domovinski rat

- ima izraženu sklonost prema zaštiti prava i interesa žrtava različitih oblika nasilja

- istaknuti je stručnjak u svom području rada.

Članak 13.

(1) Povjerenstvo postupa po zahtjevu službene osobe u Ministarstvu.

(2) Povjerenstvo daje mišljenje je li stranka žrtva seksualnog nasilja na temelju medicinske i druge dokumentacije, uzimajući u obzir:

- činjenice i dokaze koji su utvrđeni u kaznenim postupcima

- pravomoćne sudske presude donesene u postupcima vezanim za počinjenje seksualnog nasilja u Domovinskom ratu

- druge dokaze.

(3) Povjerenstvo daje mišljenje u roku od 30 dana od dana primitka predmeta, na propisanom obrascu.

GLAVA III.

STATUS I PRAVA ŽRTAVA SEKSUALNOG NASILJA

Status žrtve seksualnog nasilja

Članak 14.

Status žrtve seksualnog nasilja (u daljnjem tekstu: status) može se utvrditi kada su, uz uvjete propisane ovim Zakonom, ispunjeni i sljedeći uvjeti:

- da je stranka državljanin Republike Hrvatske ili države članice Europske unije

- da je stranka u vrijeme počinjenja seksualnog nasilja imala prijavljeno prebivalište ili boravište na području Republike Hrvatske

- da je Povjerenstvo dalo pozitivno mišljenje

- da stranka nije bila pripadnik, pomagač ili suradnik neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi ili pravomoćno osuđena zbog sudjelovanja u neprijateljskim vojnim i paravojnim postrojbama, odnosno zbog ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti Republike Hrvatske.

Prava žrtava seksualnog nasilja

Članak 15.

(1) Žrtva seksualnog nasilja, kojoj je rješenjem Ministarstva utvrđen status (u daljnjem tekstu: korisnik) može ostvariti pravo na:

1. psihosocijalnu pomoć

2. pravnu pomoć

3. zdravstvenu pomoć

4. medicinsku rehabilitaciju

5. liječnički sistematski pregled

6. obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje

7. smještaj u ustanovu za pružanje podrške i usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji i drugim osobama

8. novčanu naknadu.

(2) Prava propisana ovim Zakonom osobna su prava i ne mogu se prenijeti na drugu osobu.

(3) Prava propisana ovim Zakonom ne mogu se nasljeđivati, osim dospjelog, a neisplaćenog iznosa novčane naknade.

Pravo na psihosocijalnu i pravnu pomoć

Članak 16.

(1) Nositelj organizacije psihosocijalne i pravne pomoći je Ministarstvo.

(2) Pomoć iz stavka 1. ovoga članka pruža Ministarstvo, odnosno centri za psihosocijalnu pomoć koji surađuju sa zdravstvenim i drugim ustanovama te udrugama građana koje imaju iskustva u provedbi te pomoći.

(3) Ministarstvo u okviru Nacionalnog programa psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog rata, Drugog svjetskog rata te povratnicima iz mirovnih misija razrađuje mjere u svrhu pružanja psihosocijalne i drugih oblika pomoći, radi poboljšanja kvalitete življenja i resocijalizacije korisnika i članova njegove obitelji u društvo.

Psihosocijalna pomoć

Članak 17.

(1) Korisnik i članovi njegove obitelji mogu ostvariti pravo na psihosocijalnu pomoć u vezi s posljedicama seksualnog nasilja.

(2) Psihosocijalna pomoć sastoji se od individualnog psihosocijalnog savjetovanja, grupnog psihosocijalnog tretmana i informiranja.

Pravna pomoć

Članak 18.

(1) Korisnik može ostvariti pravo na pravnu pomoć (primarnu) za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona te drugih prava po osnovi seksualnog nasilja koja obuhvaća:

- davanje općih pravnih informacija (opća i načelna pravna uputa)

- davanje pravnih savjeta (cjelovita uputa o načinu i mogućnostima rješavanja, odnosno ostvarivanja prava)

- sastavljanje podnesaka pred javnopravnim tijelima, Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama sukladno međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela

- pravnu pomoć u postupku izvansudskog mirnog rješavanja sporova.

(2) Pravnu pomoć iz ovoga članka, osim Ministarstva odnosno centara za psihosocijalnu pomoć pružaju i nadležna upravna tijela u županijama, odnosno Gradu Zagrebu kao povjereni posao državne uprave te ovlaštene udruge.

Pravo na zdravstvenu pomoć

Članak 19.

Korisnik može ostvariti pravo na zdravstvenu pomoć u vezi s posljedicama seksualnog nasilja u regionalnim centrima za psihotraumu te Nacionalnom centru za psihotraumu.

Pravo na medicinsku rehabilitaciju

Članak 20.

(1) Korisnik može ostvariti pravo na medicinsku, odnosno fizikalnu rehabilitaciju, ako ne postoje kontraindikacije za isto, jednom u dvije godine u trajanju do 15 dana, a prema utvrđenoj potrebi.

(2) Potrebu korisnika za rehabilitacijom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Povjerenstvo za odobravanje bolničke medicinske rehabilitacije pri Ministarstvu.

Pravo na liječnički sistematski pregled

Članak 21.

Korisnik može ostvariti pravo na liječnički sistematski pregled jednom godišnje u opsegu koji odredi ministar pravilnikom.

Pravo na obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje

Članak 22.

(1) Korisnik može ostvariti pravo na obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi na teret državnog proračuna Republike Hrvatske.

(2) Korisnik može ostvariti pravo na besplatno liječenje neplodnosti, kroničnih spolno prenosivih bolesti i drugih bolesti nastalih kao posljedica seksualnog nasilja.

Pravo na smještaj u ustanovu za pružanje podrške i usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji i drugim osobama

Članak 23.

Korisnik može ostvariti pravo na smještaj u ustanovu za pružanje podrške i usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji i drugim osobama, koju osniva Ministarstvo, prema propisima o osnivanju i korištenju usluga navedene ustanove.

Pravo na novčanu naknadu

Članak 24.

(1) Korisnik može ostvariti pravo na jednokratni iznos novčane naknade u visini od 100.000,00 kn ili povećane novčane naknade u visini od 150.000,00 kn, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(2) Osim jednokratne novčane, odnosno povećane novčane naknade iz stavka 1. ovoga članka, korisnik može ostvariti mjesečnu novčanu naknadu, pod uvjetima i u iznosu propisanim ovim Zakonom.

(3) Dospjeli, a neisplaćeni iznos novčanih naknada iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nasljednici korisnika nasljeđuju prema propisima o nasljeđivanju.

(4) Novčana naknada iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka ne smatra se naknadom cjelokupne štete za sve pretrpljene posljedice seksualnog nasilja.

a) Povećana novčana naknada

Članak 25.

(1) Korisnik može ostvariti pravo na povećanu novčanu naknadu po sljedećim osnovama:

- prisilna trudnoća nastala kao posljedica seksualnog nasilja

- prisilno izazvani pobačaj kao posljedica seksualnog nasilja

- rođenje djeteta zbog prisilne trudnoće nastale kao posljedica seksualnog nasilja

- seksualno nasilje počinjeno prema maloljetnoj osobi.

(2) Korisnik može ostvariti povećanu novčanu naknadu kada je Povjerenstvo utvrdilo postojanje jedne ili više osnova iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Povećana novčana naknada ostvaruje se u jednom iznosu neovisno o postojanju više osnova iz stavka 1. ovoga članka.

b) Mjesečna novčana naknada

Članak 26.

(1) Korisnik može ostvariti mjesečnu novčanu naknadu u iznosu od 73 % proračunske osnovice utvrđene zakonom kojim se propisuje izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske.

(2) Pravo na mjesečnu novčanu naknadu utvrđuje se s prvim danom idućeg mjeseca od dana podnošenja urednog zahtjeva, ako drugo nije propisano ovim Zakonom.

(3) U slučaju smrti korisnika prestanak prava na mjesečnu novčanu naknadu utvrđuje se zadnjim danom u mjesecu u kojem je preminuo.

c) Pravo nasljednika

Članak 27.

(1) Nasljednici prvog nasljednog reda i posvojenici (u daljnjem tekstu: nasljednici) iza žrtve seksualnog nasilja koja je preminula prije stupanja na snagu ovoga Zakona, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom mogu ostvariti pravo na novčanu naknadu iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, uz odgovarajuću primjenu članka 25. ovoga Zakona.

(2) Svojstvo preminule žrtve seksualnog nasilja iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se pravomoćnom sudskom presudom o počinjenom seksualnom nasilju.

(3) Ako je žrtva seksualnog nasilja preminula prije pravomoćnosti sudske presude iz stavka 2. ovoga članka, svojstvo žrtve seksualnog nasilja dokazuje se kaznenom prijavom žrtve, odnosno izravnim dokazom da je kao žrtva seksualnog nasilja bila oštećenik u sudskom postupku protiv počinitelja.

(4) Nasljednici ostvaruju pravo iz stavka 1. ovoga članka sljedećim redoslijedom:

- prema međusobnom sporazumu

- ako ne postignu međusobni sporazum, pravo ostvaruju oni koji su imali zajedničko prebivalište sa žrtvom seksualnog nasilja u trenutku njezine smrti, na jednake dijelove

- ako nema uvjeta iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka, pravo ostvaruju oni koji su naslijedili prava i obveze iza preminule žrtve seksualnog nasilja, na jednake dijelove.

GLAVA IV.

POSTUPAK ZA STJECANJE STATUSA I OSTVARIVANJE PRAVA

Zahtjev za pokretanje postupka

Članak 28.

(1) Postupak za stjecanje statusa i ostvarivanje prava iz ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: postupak) zahtjevom pokreće stranka, njezin zakonski zastupnik ili opunomoćenik.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Ministarstvu na propisanom obrascu.

(3) Uz zahtjev se obvezno prilažu dokazi kojima raspolaže podnositelj zahtjeva, o činjenicama važnim za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona.

Sudjelovanje stranke u postupku

Članak 29.

(1) U postupku neposredno sudjeluje stranka i saslušava je se na način koji je za nju najmanje traumatičan, uz primjenu načela rodne osjetljivosti.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, stranku se ne mora saslušati, kada je pribavljena pravomoćna sudska presuda, ranije dana izjava pred nadležnim tijelima ili drugi izravni dokaz da je stranka žrtva seksualnog nasilja.

Utvrđivanje činjenica i postupanje po zahtjevima

Članak 30.

(1) Ministarstvo rješenjem odlučuje o zahtjevu stranke, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja.

(2) Prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka, osim u postupku pokrenutom po zahtjevu nasljednika iz članka 27. ovoga Zakona, pribavit će se mišljenje Povjerenstva.

(3) Službena osoba koja vodi postupak dužna je Povjerenstvu uputiti predmet u roku od 30 dana od dana primitka urednog zahtjeva iz članka 28. ovoga Zakona.

(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali nezadovoljna stranka tužbom može pokrenuti upravni spor.

Članak 31.

(1) Ministarstvo će rješenjem o priznavanju statusa odlučiti i o zahtjevu za novčanu naknadu, odnosno mjesečnu novčanu naknadu.

(2) Izvršno rješenje o priznatom statusu iz stavka 1. ovoga članka osnova je za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona.

Članak 32.

(1) U svrhu utvrđivanja činjenica može se zatražiti medicinsko vještačenje od zdravstvene ustanove koju predloži Povjerenstvo.

(2) Činjenica zatočenja u neprijateljskom logoru ili zatvoru utvrdit će se potvrdom nadležnog tijela državne uprave.

(3) Ministarstvo će po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima druga državna tijela vode službene evidencije.

Članak 33.

(1) Korisnik, odnosno nasljednik iz članka 27. ovoga Zakona dužan je u roku od 15 dana prijaviti nadležnom tijelu svaku promjenu činjenica o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava iz ovoga Zakona.

(2) Ministar pravilnikom razrađuje, ovim Zakonom utvrđene, uvjete za stjecanje statusa i ostvarivanje prava predviđenih ovim Zakonom te prava na naknadu troškova prijevoza iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, opseg prava na liječnički sistematski pregled iz članka 21. ovoga Zakona, kao i obrasce zahtjeva za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona, te nalaza i mišljenja za ostvarivanje prava na medicinsku rehabilitaciju.

Troškovi ostvarivanja prava

Članak 34.

(1) Redoviti troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna Republike Hrvatske.

(2) U postupku ostvarivanja prava po ovom Zakonu stranke su oslobođene plaćanja upravne pristojbe.

(3) Stranka može ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza u drugo mjesto radi ostvarivanja prava iz ovoga Zakona.

Zaštita identiteta i tajnost podataka

Članak 35.

Članovi Povjerenstva, njihovi zamjenici, službene i druge osobe koje sudjeluju u postupku ili su na drugi način saznale za činjenice vezane za postupak obvezne su osigurati zaštitu identiteta stranke, voditi postupak uz isključenje javnosti i osigurati tajnost prikupljenih podataka te u svom radu postupati s osobitom pažnjom.

Postupak i kazneni progon

Članak 36.

(1) Prava iz ovoga Zakona korisnik ostvaruje i ako je osoba koja je počinila seksualno nasilje iz članka 2. ovoga Zakona nepoznata.

(2) Rješenja kojima se utvrđuje status i prava iz ovoga Zakona ne utječu na odluke nadležnih tijela o činjenici počinjenja seksualnog nasilja iz članka 2. ovoga Zakona.

(3) Ministarstvo će nadležnom tijelu prijaviti saznanja o kaznenom djelu, odnosno o počinjenom seksualnom nasilju iz članka 2. ovoga Zakona.

GLAVA V.

OSTVARIVANJE PRAVA U DRUGIM POSTUPCIMA

Članak 37.

(1) Osoba može ostvariti prava iz ovoga Zakona ako ih nije ostvarila po istoj osnovi u drugoj državi.

(2) Osoba koja je ostvarila pravo na osobnu invalidninu po drugim propisima u Republici Hrvatskoj može ostvariti prava po ovom Zakonu, osim prava na mjesečnu novčanu naknadu.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, osoba koja je po osnovi seksualnog nasilja ostvarila pravo na osobnu invalidninu po drugim propisima u Republici Hrvatskoj može ostvariti pravo na mjesečnu novčanu naknadu, pod uvjetima određenim ovim Zakonom, izborom povoljnijeg prava, o čemu daje pisanu izjavu.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, pravo na osobnu invalidninu po osnovi seksualnog nasilja, ostvareno po drugim propisima, prestaje s danom ostvarivanja prava na mjesečnu novčanu naknadu.

(5) Korisniku koji je ostvario pravo na osobnu invalidninu, naknadu štete ili drugo novčano pravo u drugim postupcima i po drugim propisima u Republici Hrvatskoj, po osnovi proživljenog seksualnog nasilja, pravo na novčanu naknadu iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, utvrđuje se uračunavanjem iznosa ostvarenog do dana podnošenja urednog zahtjeva iz članka 28. ovoga Zakona.

(6) Ostvarivanje prava iz ovoga Zakona ne isključuje pravo korisnika kao oštećenika potraživati naknadu štete ili drugo novčano pravo u drugim postupcima, po osnovi seksualnog nasilja, ali će se ostvarena novčana naknada iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona u nju uračunati, odnosno od korisnika se može zatražiti povrat isplaćenog iznosa najviše do visine isplaćene novčane naknade iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona.

(7) Republika Hrvatska za isplaćenu novčanu naknadu žrtvi seksualnog nasilja ima pravo regresa od štetnika, odnosno pravomoćno osuđenih osoba za počinjeno seksualno nasilje iz članka 2. ovoga Zakona do iznosa isplaćene novčane naknade.

VRAĆANJE NEOSNOVANO STEČENOG

Članak 38.

(1) Korisnik koji je neosnovano stekao pravo iz ovoga Zakona i koji je propustio obvezu prijaviti svaku promjenu činjenica o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava iz ovoga Zakona, dužan je vratiti nepravilno isplaćene novčane iznose, odnosno iznose primljene po osnovi protupravno ostvarenog, nepripadajućeg prava iz ovoga Zakona.

(2) Potraživanje iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva istekom roka određenog zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu prava, odnosno potraživanja i teče od dana izvršnosti rješenja kojim je utvrđeno nepripadajuće pravo.

GLAVA VI.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 39.

Za uredne zahtjeve koji su podneseni do 30. studenog 2015., iznimno od članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, ostvarivanje prava na mjesečnu novčanu naknadu počinje od 1. siječnja 2016.

Članak 40.

(1) Ministar će donijeti pravilnike iz članka 10. stavka 5. i članka 33. stavka 2. ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar će imenovati članove Povjerenstva u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 41.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.