"Mislim da je tzv. populistički val bio obuzdan", rekao je Selmayr, vrlo utjecajni glavni tajnik Komisije, što je najviša administrativna nepolitička pozicija u Komisiji.

Prema projekcijama budućeg saziva koje se temelje na još uvijek privremenim rezultatima izbora u 28 članica, proeuropske stranke zajedno imaju 510 mandata, 20 manje nego u prethodno sazivu, dok euroskeptične imaju ukupno 235 zastupnika, 22 više nego u prethodnom sazivu.

No, dvije najjače političke skupine Europska pučka stranka (EPP), sa 180 mandata i Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) sa 135 nemaju više natpolovičnu većinu od 376 zastupnika.

Stoga će te dvije srednjostrujaške stranke desnog i lijevog centra morati tražiti koaliciju ili sa Zelenima, koji su u nekim zapadnim članicama ostvarili vrlo dobre rezultate ili liberalima, ojačanim najavljenim pristupanjem zastupnika izabranih na listi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona ili pak s obje stranke.

EPP, S&D i Zeleni sa 69 mandata imali bi natpolovičnu većinu ili 394 zastupnika. Kombinacija EPP, S&D i liberala (ALDE), sa 109 mandata imala bi zajedno 434 zastupnika. U svakom slučaju, natpolovična većina ne može se osigurati bez EPP-a i S&D.

Dva glavna obilježja netom održanih izbora su veća fragmentiranost Europskog parlamenta te preokret trenda u pogledu odaziva na izbore. Na izbore je izašlo 50,82 posto, dok je na zadnjim izborima 2014. izlaznost bila samo 42 posto. Odaziv birača stalno se smanjivao od prvih izbora 1979. godine sve do ovih na kojima je trend preokrenut.

Selmayr je dao naslutiti mogućnost stvaranja koallicije EPP-a, S&D i Zelenih, jer sve tri stranke podržavaju model "spitzenkandidata", a s druge strane najveći protivnik toga modela je francuski predsjednik Macron.

Liberali su na prošlim izborima 2014. snažno podržavali taj model po kojem je Jean-Claude Juncker izabran za predsjednika Komisije, ali su na ovim izborima, nastojeći pridobiti Macrona, izveli čudan manevar i umjesto svoga "spitzenkandidata" imenovali "spitzen-tim" od nekoliko osoba.

Nitko od članova toga "spitzen-tima" nije htio izrijekom ni potvrditi ni opovrgnuti da je "spitzenkandidat", ali je primjererice Margrethe Vestager, liberalka iz Danske i povjerenica za tržišno natjecanje, sudjelovala na predsjedničkoj raspravi kandidata za predsjednika Komisije uoči izbora.

Selmayr kaže da su Zeleni svjesni da uopće nemaju predstavnika u Europskom vijeću, najvećem političkom tijelu koji čine šefovi država ili vlada i da se stoga neće fokusirati na kadrovska pitanja nego na sadržaj programa eventualne koalicije te će nastojati da u što većoj mjeri svoj politički program ubace u program budućeg šefa Komisije.

No, Zeleni najavljuju da će biti vrlo zahtjevan partner ako do partnerstva dođe. Oni su vrlo federalistički nastrojeni, a za provedbu nekih njihovih ideja trebalo bi čak mijenjati Lisabonski ugovor, što je iznimno komplicirana zadaća i mnogi u EU nisu se spremni upuštati u takav pothvat.

Supredsjednik Europske stranke zelenih i član EP-a Reinhard Buetikofer kaže da EU mora "počivati na dvije noge - uniji država članica i uniji građana". On čak traži da Europski parlament dobije pravo predlagati nove zakone, a to nije moguće bez promjene Ugovora.

Za razliku od nacionalnih parlamenata, Europski parlament nema pravo predlagati nove zakone - direktive i uredbe, iako to jako želi. To pravo ima isključivo Europska komisija, s tim da Europsko vijeće, Vijeće EU-a ili Europski parlament mogu pozvati Komisiju da izradi neki zakonodavni prijedlog. Komisija u tome slučaju nema obvezu slijediti preporuku Europskog parlamenta, ali je dužna obrazložiti zašto je ne prihvaća.


(HINA, 27. 5. 2019.)