Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom

Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom podnijela je Vlada Republike Hrvatske 5. studenoga 2020. godine po redovnom postupku. U prijedlogu je između ostalog navedeno:

“Programom Vlade Republike Hrvatske 2020. - 2024., između ostaloga, utvrđeni su ciljevi koji se odnose na nastavak poreznog i administrativnog rasterećenja. Jedna od mjera administrativnog rasterećenja odnosi se i na izmjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisane su odredbe koje se odnose na postupak fiskalizacije u prometu gotovinom kao i odredbe koje se odnose na propisivanje visine blagajničkog maksimuma i mjerila kod utvrđivanja visine blagajničkog maksimuma. Naime, jedan od ciljeva Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom je bio propisati kada i pod kojim uvjetima obveznici fiskalizacije prikupljenu gotovinu moraju polagati na otvorene račune u bankama pa su tako propisani kriteriji o visini blagajničkog maksimuma obveznika fiskalizacije.

Zakonom je propisano da se visina blagajničkog maksimuma određuje u skladu s kategorizacijom veličine poduzetnika sukladno posebnom propisu o poticanju razvoja malog gospodarstva. Visinu blagajničkog maksimuma određenu Zakonom obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom pri čemu vodi računa o potrebama za gotovim novcem u svom redovom poslovanju te svojim mogućnostima i uvjetima čuvanja gotovog novca. Međutim, tijekom godina primjene fiskalizacije pokazalo se da zakonski propisana visina blagajničkog maksimuma utječe na poslovanje obveznika fiskalizacije. Naime, sukladno Zakonu obveznici fiskalizacije su obvezni položili utržak gotovog novca iznad propisanog iznosa blagajničkog maksimuma na otvorene račune u bankama pri čemu, u tom dijelu, mogu imati određene troškove. Budući daje visina blagajničkog maksimuma propisana Zakonom, pri čemu nije moguće pratiti eventualne promjene nastale kod poslovanja obveznika fiskalizacije, posljedično se ni ne može promptno reagirati na donošenje mjera koje su u tom dijelu prilagođene obveznicima fiskalizacije. Kako je sasvim izvjesno da nije moguće predvidjeti sve djelatnosti odnosno njihove specifičnosti koje se odnose na potrebe za gotovim novcem, potrebno je iznaći način da se što fleksibilnije i što brže reagira na promjene koje prate poslovanje obveznika fiskalizacije. Upravo iz navedenog razloga, a kako bi se obveznicima fiskalizacije koji u svom poslovanju imaju različitu potrebu za gotovinom, omogućilo upravljanje istom, ovim izmjenama Zakona predlaže se da ministar financija pravilnikom propiše odredbe koje se odnose na iznos blagajničkog maksimuma prema pojedinim kategorijama poreznih obveznika.

Polazeći od odredbi koje su s već u primjeni i dio su Zakona te polazeći od prijedloga ovih izmjena Zakona, sustav fiskalizacije tijekom sljedećih razdoblja nadograđivao bi se na sljedeći način:

- siječnja 2021. - počinje obveza provođenja postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja - propisano Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj 106/18) i počinje obveza iskazivanja QR koda na svakom izdanom i fiskaliziranom računu - propisano Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj 121/19).

- Na temelju ovih izmjena Zakona, s danom 1. siječnja 2021., stupila bi na snagu odredba kojom je propisano da ministar financija pravilnikom propisuje iznos blagajničkog maksimuma prema pojedinim kategorijama poreznih obveznika.”

Konačni prijedlog Zakona o strancima

Konačni prijedlog Zakona o strancima podnijela je Vlada Republike Hrvatske, po redovnom postupku, 27. kolovoza 2020. godine. U prijedlogu je između ostalog navedeno:

“Prijedlogom Zakona o strancima uredit će se: - propisivanje dugotrajne vize (D) kao odobrenja za ulazak i boravak na području Republike Hrvatske do 30 dana za državljane trećih zemalja kojima je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku a imaju odobren privremeni boravak ili dozvolu za boravak i rad - propisivanje odredbi za ulazak i boravak stranaca - preciznije su propisane odredbe u dijelu odobravanja privremenog boravka u humanitarne svrhe - propisivanje nove svrhe privremenog boravka za „digitalne nomade", kao nove kategorije državljana trećih zemalja koji mogu regulirati boravak u Republici Hrvatskoj - propisivanje novih odredbi u dijelu zapošljavanja stranaca - propisivanje uvjeta koje mora ispunjavati poslodavac radi dobivanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje - povoljnije stjecanje stalnog boravka za članove obitelji ili životne partnere hrvatskog državljanina na način da ne trebaju ispunjavati uvjet od pet godina zakonitog boravka, već samo 4 godine, te ne trebaju dokazivati sredstva za uzdržavanje niti polagati ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma - povoljnije stjecanje stalnog boravka za pripadnike hrvatskog naroda na način da ne trebaju ispunjavati uvjet od pet godina zakonitog boravka, već samo tri godine, te ne trebaju dokazivati sredstva za uzdržavanje niti polagati ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma - povoljnije stjecanje stalnog boravka za maloljetno dijete koje do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak ima neprekidno tri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, a jedan od roditelja ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište - dorađene su odredbe vezane za odobrenje dugotrajnog boravišta - propisivanje ponovnog stjecanja dugotrajnog boravišta pod povoljnijim uvjetima osobama kojimaje iz određenih razloga prestalo dugotrajno boravište te - ažuriranje prekršajnih odredbi.

Donošenjem predloženog Zakona omogućuje se reguliranje privremenog boravka iz humanitarnih razloga za pripadnike hrvatskog naroda koji imaju strano državljanstvo, kao i privremenog boravka za državljane trećih zemalja koji obavljaju poslove za strane poslodavce putem telekomunikacijskih tehnologija, propisuju se povoljnije odredbe za stjecanje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj za članove obitelji i životne partnere hrvatskih državljana i pripadnike hrvatskog naroda koji imaju strano državljanstvo. Kao najvažnija novina u odnosu na važeći Zakon je propisivanje novog modela reguliranja zapošljavanja stranaca. Prijedlogom zakona propisano je da se u postupku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad prilaže pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, budući da Vlada Republike Hrvatske više neće propisivati godišnju kvotu dozvola za zapošljavanje stranaca. Također, propisuju se kategorije poslova za koje Ministarstvo unutarnjih poslova, putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, izdaje dozvole za boravak i rad bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje primjerice za EU plavu kartu, investitore, pružatelje usluga. Ujedno je, zbog novog načina zapošljavanja, propisana veća povezanost državnih tijela i institucija (policijske uprave/postaje, porezna uprava, mirovinsko i zdravstveno osiguranje te druga inspekcijska tijela iz svoje nadležnosti) u dijelu provođenja kontrole kao i zaštita radnika i njihovih prava.”

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost podnijela je Vlada Republike Hrvatske 5. studenoga 2020. godine po redovnom postupku. U prijedlogu se navode sljedeće posljedice koje će promjena zakona proizvesti:

“Očekuje se da će promjena dovesti do poboljšanja funkcioniranja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava PDV-a u vezi s obavljanjem usluga i prodajom dobara na daljinu. Naime, proširuje se primjena posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge na sve usluge kako bi se poreznim obveznicima koji obavljaju usluge osobama koje nisu porezni obveznici pojednostavilo poslovanje u smislu da nisu obvezni registrirati se za potrebe PDV-a u svakoj državi članici u kojoj je mjesto oporezivanja tih usluga. Navedeno znači da PDV na te usluge prijavljuju i plaćaju u državi članici prijave te na prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a pojednostavljenje se među ostalim odnosi i na ukidanje obveze izdavanja računa za te isporuke. Na ovaj način se administrativno i financijski olakšava poslovanje poreznih obveznike obzirom da se neće morati registrirati u svakoj državi članici u kojoj obavljaju isporuke.

Ovim izmjenama Zakona sukladno odredbama Direktive (EU) 2017/2455 i Direktive (EU) 2019/1995 predlaže se da se prodaja dobara na daljinu nakon prelaska vrijednosti praga od 77.000,00 kuna oporezuje u državi članici u kojoj primatelj dobara koji nije porezni obveznik ima prebivalište. Stoga će strani porezni obveznici plaćati hrvatski PDV kada ukupna vrijednost prodaje dobara na daljinu te telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljenih usluga prijeđe prag od 10.000 eura i obrnuto hrvatski porezni obveznici će plaćati PDV neke druge države članice kada vrijednost navedenih isporuka prijeđe prag od 77.000,00 kuna. Na taj način se prodaja dobara na daljinu oporezuje u mjestu gdje se dobra koriste što znači da svaki porezni obveznik koji prodaje dobra na daljinu osobama koje nisu porezni obveznici plaća PDV prema mjestu prebivališta tih osoba.

Također zbog ukidanja oslobođenja od plaćanja PDV-a za uvoz u Europsku uniju pošiljaka čija je vrijednost manja od 22 eura osigurava se da porezni obveznici iz Europske unije i porezni obveznici iz trećih zemalja posluju u ravnopravnim uvjetima. Naime, sada su porezni obveznici iz Europske unije u neravnopravnom položaju u odnosu na porezne obveznike iz trećih zemalja obzirom da porezni obveznici kod prodaje dobara na daljinu unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici obračunavaju i plaćaju PDV u svojoj državi članici dok su dobra koja se prodaju na daljinu, a uvezena su iz trećih zemalja u pošiljkama male vrijednosti do 22 eura oslobođena PDV-a pri uvozu. Ovim izmjenama Zakona omogućuju se ravnopravni uvjeti poslovanja za porezne obveznike koji obavljaju takve isporuke.”

Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Mnogostrane konvencije o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti

Vlada Republike Hrvatske podnijela je po redovnom postupku 5. studenoga 2020. godine Saboru Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Mnogostrane konvencije o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti. Pitanja koja se uređuju ovim zakonom su sljedeća:

“Ovim Zakonom potvrđuje se Mnogostrana konvencija, kako bi njezine odredbe u smislu članka 141. Ustava Republike Hrvatske postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

Mnogostrana konvencija predstavlja rezultat napora vlada diljem svijeta koje su primijetile da gube značajne prihode od oporezivanja poduzeća zbog agresivnog međunarodnog poreznog planiranja koje ima učinak umjetnog preusmjeravanja dobiti na lokacije na kojima poduzeća ne podliježu oporezivanja ili podliježu smanjenom oporezivanju. Ista ima za cilj osigurati da se dobit oporezuje tamo gdje se obavlja gospodarska djelatnost i gdje nastaje određena vrijednost. Ujedno se njome želi osigurati da se postojeći ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka tumače na način da se uklanja dvostruko oporezivanje u pogledu poreza obuhvaćenih tim ugovorima, bez stvaranja prilika za neoporezivanje ili smanjeno oporezivanje putem utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza.

Sama provedba Mnogostrane konvencije treba omogućiti brzu, koordiniranu i dosljednu provedbu mjera za sprječavanje BEPS-a te ista predstavlja učinkoviti mehanizam za provedbu dogovorenih promjena na sinkronizirani i djelotvorni način u mreži postojećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Mnogostranom konvencijom utvrđuju se odredbe kojima se preinačuju pojedine odredbe obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, od kojih neke sačinjavaju tzv. minimalni standard koji mora biti zadovoljen, dok druge odredbe imaju opcionalni karakter. Da bi pojedine odredbe iz Mnogostrane konvencije imale pravni učinak na primjenu postojećih dvostranih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prije svega je potrebno da obje države, koje između sebe imaju sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, navedu jedna drugu kao državu čiji ugovor će biti obuhvaćen Mnogostranom konvencijom te da obje države pristanu na primjenu pojedinih odredbi iz Mnogostrane konvencije. Nadalje, stranke Mnogostrane konvencije mogu staviti rezerve da se odredbe pojedinih članaka, stavaka ili podstavaka Mnogostrane konvencije u cijelosti ne primjenjuju na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili da se odredbe pojedinih članaka, stavaka ili podstavaka Mnogostrane konvencije u cijelosti ne primjenjuju na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže predmetnu odredbu.

Isto tako, države koje nisu stavile rezervu propisanu u pojedinom članku, stavku ili podstavku Mnogostrane konvencije dužne su obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja pojedinu odredbu propisanu pojedinim člankom, stavkom ili podstavkom Mnogostrane konvencije. Države koje odaberu primjenjivati određene mogućnosti propisane pojedinim člankom, stavkom ili podstavkom Mnogostrane konvencije dužne su o svojem izboru obavijestiti depozitara dostavom obavijesti.

Republika Hrvatska je prilikom potpisivanja Mnogostrane konvencije dostavila depozitaru privremeni popis svojih rezervi i obavijesti te će prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji priopćiti konačni popis rezervi i obavijesti čiji je sadržaj naveden u prilogu iz članka 3. ovog Zakona.”

Odabrale i pripremile:
Lea Jagar
Ana Turić, mag.iur.