Prijedlog Zakona o izmjeni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, s Konačnim prijedlogom zakona

Prijedlog Zakona o izmjeni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, s Konačnim prijedlogom zakona predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijeli su Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka i Klub zastupnika SDP-a, aktom od 14. listopada 2020. godine, uz prijedlog da se predloženi zakon donese po hitnom postupku. Prijedlog zakona obrazlaže se na sljedeći način:

„Prijedlogom Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima predlažu se mjere kojima se nastoji olakšati položaj fizičkih osoba kojima dio primanja odlazi na ovrhe, kako bi lakše podnijeli negativne ekonomske posljedice nastale zbog posebnih okolnosti. Posebne okolnosti podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Vlada u Prijedlogu navodi da se u posebnim okolnostima koje trenutno postoje u Republici Hrvatskoj, do kojih je došlo uslijed pojave epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (u daljnjem tekstu: bolest COVID-19), nastoji smanjiti šteta u gospodarskom poslovanju.

Zakon je trajanje posebnih okolnosti ograničio na trajanje u periodu od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona, te je u članku 2. stavku 2. propisao mogućnost da Vlada Odlukom produži period trajanja posebnih okolnosti za dodatna tri mjeseca.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 16. srpnja 2020. godine donijela Odluku o produženju roka trajanja posebnih okolnosti do zaključno 18.10.2020. godine. S obzirom na činjenicu da se situacija i u zdravstvenom i gospodarskom smislu nije promijenila na bolje: raste broj zaraženih COVID-19 svaki dan, pripremaju se nova ograničenja koja će imati dodatan utjecaj na gospodarstvo i tržište rada, a posljedično i primanja građana i njihovu mogućnost održavanja egzistencijalnog minimuma, nužno je omogućiti produženje takozvanog moratorija na ovrhe i na novčanim sredstvima i druge vrste ovršnih postupaka, sve dok se ne izmjeni Ovršni zakon i Zakon o provedbi ovrha nad novčanim sredstvima u cilju osiguranja bolje zaštite dužnika i osiguranja jednakosti oružja u postupku, te načela pravičnosti u ovršnim postupcima.

Produženje moratorija na ovrhe nema za cilj neograničeno produljenje mjera za cijelo vrijeme COVID 19 pandemije, već do uređenja instituta ovrhe i ovršnog postupka, te postupka vezanog za ovrhu nad novčanim sredstvima kako bi se zaštitilo najranjivije društvene skupine i osobe koje žive u riziku od siromaštva ili u siromaštvu, te kako bi se osigurao pravedniji položaj ovršenika u ovršnom postupku, odnosno jednakost oružja stranaka u postupku.

Posebno je važno spriječiti novi val blokada računa i nemogućnosti sudjelovanja građana u financijskim transakcijama: prema podacima FINA-e, nakon ukidanja moratorija krenuti će se u ovrhe u 174.000 ovršnih predmeta kojima će ovršeno biti 101.000 građana, od čega 47 000 građana koji do sada nisu bili ovršeni. Uz navedeno, prema informacijama iz FINA-e postoji još 170.000 ovršnih prijedloga koji stoje u ladicama javnih bilježnika, a iskustvo pokazuje da će 85 posto njih, što je oko 145.000 dugova, uskoro postati pravomoćni i biti predani Fini da ovrši dužnike. U situaciji gospodarske krize i značajnog pada BDP-a, u kojoj je ključno ublažiti pad privatne potrošnje kako ne bismo ušli u dugotrajnu recesiju, ovakav val potencijalnih blokada računa građana i egzistencijalne ugroženosti treba izbjeći i osigurati balans između legitimnog zahtjeva za naplatu dugovanja i položaja dužnika.

Iz navedenih razloga potrebno je izmijeniti članku 2. stavku 2. Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kako bi se omogućilo da Vlada odlukom produži trajanje moratorija na ovrhe na dodatno vrijeme, sve do donošenja Izmjena i dopuna Ovršnog zakona i Izmjena i dopuna Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno do kraja trajanja posebnih okolnosti.“

Prijedlog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima

Vlada Republike Hrvatske je 12. studenoga 2020. godine Hrvatskom saboru podnijela Prijedlog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Posljedice donošenja zakona objašnjavaju se kako slijedi:

„Očekuje se da će donošenje predloženog zakona osigurati jasnija pravila zaštite autorskog prava i srodnih prava prikladna za primjenu u digitalnom okruženju, kojima će se postići veća pravna sigurnost te doprinijeti gospodarskoj održivosti kreativnih, kulturnih i medijskih industrija i očuvanju kulturne baštine, ne narušavajući pritom slobodu izražavanja i druge interese korisnika digitalnih sadržaja i usluga niti postavljajući neopravdana opterećenja na poslovanje pružatelja usluga informacijskog društva.

U tom smislu donošenjem predloženog zakona povećat će se pravna sigurnost u području djelatnosti istraživačkih organizacija, institucija kulturne baštine i obrazovnih institucija s obzirom na to da se predloženim zakonom propisuju obvezna sadržajna ograničenja autorskog i srodnih prava za potrebe rudarenja teksta i podataka, zatim za potrebe korištenja djela i drugih predmeta zaštite u digitalnoj i prekograničnoj nastavi te za potrebe očuvanja kulturne baštine. Za područje djelatnosti institucija kulturne baštine predloženim zakonom osigurat će se i jasan okvir za reguliranje autorskog prava i srodnih prava kako bi se olakšala digitalizacija i širenje djela ili drugih predmeta zaštite koji se smatraju nedostupnima na tržištu. Predloženi zakon uvodi mjere kojima će se olakšati licenciranje prava radi dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev, što će u konačnici doprinijeti većoj dostupnosti hrvatskih i europskih djela na tim platformama.

Predloženim zakonom propisuje se novo pravo srodno autorskom pravu za izdavače informativnih publikacija (primjerice izdavače dnevnih novina, tjednih ili mjesečnih časopisa i si.). Time se očekuje prvenstveno rješavanje problema ovih izdavača u slučajevima kada tzv. agregatori sadržaja (poput primjerice Google news i dr.) koriste u svojim objavama informativne publikacije, u izdavanje kojih ulažu izdavači, i od toga zarađuju, a da pritom s izdavačima ne dijele (ili barem ne u odgovarajućem iznosu) tako stečenu financijsku dobit, kao i u drugim slučajevima koji negativno utječu na povrat ulaganja u izdavačku djelatnost.

Nadalje, predloženim zakonom jasno se propisuje odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta za zaštićene sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju i dijele. Posljedica te odgovornosti je obveza navedenih davatelja usluga da za korištenje zaštićenih sadržaja ishode od nositelja prava potrebna odobrenja (primjerice, tako da sklapaju ugovore o licenciranju u svrhu priopćavanja javnosti ili činjenja dostupnim javnosti autorskog djela ili drugih predmeta zaštite), kako bi nositelji prava primili odgovarajuću naknadu za korištenja djela ili drugih predmeta zaštite putem interneta, odnosno da u suprotnome onemoguće neovlašteno korištenje zaštićenih sadržaja.

Predloženi zakon uvodi i odredbe kojima se osiguravaju pretpostavke za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, kao i odredbe kojima se detaljnije propisuju pitanja vezana uz ugovore koji se sklapaju radi stvaranja i korištenja autorskih djela te drugih predmeta zaštite u pojedinim specifičnim područjima. Također, s obzirom na to da se predloženim zakonom olakšava licenciranje autorskog prava i srodnih prava za djela i druge predmete zaštite koji su sadržani u emitiranjima određenih vrsta televizijskih i radijskih programa (propisivanjem primjene načela zemlje podrijetla na prateće internetske usluge i proširenjem obaveznog kolektivnog ostvarivanja prava na sve vrste reemitiranja programa), a propisuju se i jasna pravila u slučaju kada se prijenos programskih signala obavlja pomoću tehničkog postupka izravnog protoka, očekuje se kao posljedica uvođenja ovih novina lakše širenje u državama članicama EU-a nacionalnih televizijskih i radijskih programa, kao i veća dostupnost u Republici Hrvatskoj televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica. Nadalje, detaljnijim reguliranjem prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu postići će se veća pravna sigurnost, kako za poslodavca tako i za autora koji je stvorio autorsko djelo izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu i/ili po uputama poslodavca. Veća pravna sigurnost posljedica je koja će nastupiti i u pogledu jasnijeg i detaljnijeg reguliranja: autorskih djela stvorenih u državnoj ili javnoj službi, autorskih djela stvorenih na javnim visokim učilištima u znanstvenom, umjetničkom i nastavnom radu, autorskih prava studenata na autorskim djelima koja su oni stvorili na visokim učilištima u izvršavanju svojih studentskih obveza te prava i obveza stranaka prema ugovoru o stvaranju autorskog djela po narudžbi.

Uvođenje šireg opsega predmeta posredovanja koji se predloženim zakonom dodjeljuje Vijeću stručnjaka za naknade na području autorskog prava i srodnih prava u odnosu na propisano u važećem Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, a koje je proširenje nužno zbog usklađenja s Direktivom 2019/789 i Direktivom 2019/790, imat će za posljedicu mogućnost da suprotstavljene strane predmetne sporove riješe mirnim putem pred nepristranim tijelom, izvan suda.”

Prijedlog Zakona o elektroničkim medijima

Prijedlog Zakona o elektroničkim medijima Vlada Republike Hrvatske podnijela je Hrvatskom saboru po redovnom postupku, aktom od 12. studenoga 2020. godine. Osnovna pitanja koja će se urediti predloženim zakonom obrazlažu se na sljedeći način:

„Predloženim zakonom, u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, transponirat će se odredbe Direktive (EU) 2018/1808, kojom je izmijenjena Direktiva 2010/13/EU, Direktive 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup (SL L 320, 28.11.1998.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/84/EZ) i dijelom odredbe Direktive 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (kodificirana verzija) Tekst značajan za EGP (SL L 376, 27.12.2006.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/114/EZ).

Ovim Zakonom se propisuje da audiovizualno oglašavanje mora biti lako prepoznatljivo kao takvo te ne smije: koristiti podsvjesne tehnike; dovoditi u pitanje ljudsko dostojanstvo; uključiti ili promicati diskriminaciju; poticati ponašanje koje šteti zdravlju ili sigurnosti; poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša. Zabranjeni oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju: oglašavanje cigareta i drugih duhanskih proizvoda, uključujući elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje; oglašavanje alkoholnih proizvoda usmjereno posebno na maloljetnike ili poticanje neumjerene potrošnje, među nizom ograničenja; oglašavanje lijekova koji se izdaju na recept i liječenje; oglašavanje iskorištavanja dječjeg neiskustva ili lakovjernosti i povjerenja u odrasle ili neopravdanog pokazivanja maloljetnika u opasnim situacijama. Također, pružatelji medijske usluge audiovizualnog programa imaju veću fleksibilnost tijekom vremena oglašavanja, s novim ograničenjem od 20 % u razdoblju između 6 i 18 sati i u razdoblju između 18 i 24 sata.

Prijedlogom zakona se nadalje propisuju mjere koje su dužni poduzimati pružatelji medijskih usluga kako bi osigurali da programi, koji bi mogli „narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika”, budu dostupni samo na način koji osigurava da ih maloljetnici obično ne čuju ni ne vide, odabirom odgovarajućeg vremena za emitiranje, alata za provjeru starosti ili drugih tehničkih mjera razmjernih potencijalnoj šteti. Najštetniji sadržaj, poput neopravdanog nasilja i pornografije, podvrgnut je najstrožim mjerama. Maloljetnici također imaju koristi od veće razine zaštite na mreži: platforme za dijeljenje videozapisa moraju uspostaviti mjere za zaštitu maloljetnika od štetnog sadržaja. Plasiranje proizvoda zabranjeno je u dječjim programima. Ovim Prijedlogom zakona se također potiče uporaba samoregulacije i koregulacije kako bi se utvrdila pravila ponašanja koja se odnose na neprimjereno oglašavanje u dječjim programima, za hranu i pića s visokim udjelom masti, soli i šećera.

Nadalje, audiovizualne medijske usluge ne smiju sadržavati poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupa ili člana grupe koje se temelji na diskriminaciji na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi, seksualne orijentacije ili državljanstva, kao ni sadržaje koji izazivaju na počinjenje terorističkoga kaznenog djela. Pružatelji medijskih usluga moraju neprekidno i progresivno učiniti usluge dostupnijim osobama s invaliditetom te ih se potiče da razvijaju akcijske planove o dostupnosti kako bi se to postiglo. Javne informacije u hitnim slučajevima koje se pružaju putem audiovizualnih medijskih usluga, na primjer tijekom prirodnih katastrofa, moraju biti dostupne osobama s invaliditetom.

Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju imati najmanje 30 % udjela europskih djela u svojim katalozima i osigurati isticanje takvih djela.

Kao novina, u ovaj Zakon se uvode i pružatelji usluga platformi za dijeljenje videozapisa koji, također, moraju poduzeti odgovarajuće mjere zaštite maloljetnika od sadržaja koji bi mogao utjecati na njihov fizički, mentalni ili moralni razvoj i opće javnosti, od poticanja na nasilje ili mržnju ili javnog izazivanja da počine terorističko kazneno djelo. Pružatelji usluga platforme za dijeljenje videozapisa imaju iste obveze kao i pružatelji audiovizualnih usluga u pogledu oglašavanja i drugih ograničenja sadržaja, uzimajući u obzir ograničenu kontrolu koju mogu vršiti nad oglašavanjem na svojim platformama koje ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju, a sukladno odredbama Direktive (EU) 2018/1808, kojom je izmijenjena Direktiva 2010/13/EU.“

Odabrala i pripremila:
Ana Turić, mag.iur.