Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. studenoga 2020. godine uz prijedlog da se spomenuti zakon donese po hitnom postupku. U prijedlogu se, između ostaloga, ocjenjuje postojeće stanje, navode se osnovna pitanja koja će se urediti predloženim zakonom i posljedice koje će iz takvog uređenja proisteći:

“Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (Narodne novine, br. 52/18 i 52/19) uređuje se istraživanje i eksploatacija ugljikovodika, istraživanje i eksploatacija geotermalnih voda iz kojih se može koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, skladištenje prirodnog plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida, pri čemu se ugljikovodici, geotermalne vode ili geološke strukture za skladištenje i trajno zbrinjavanje nalaze u zemlji ili u podzemlju unutarnjih morskih voda ili teritorijalnog mora Republike Hrvatske odnosno u podzemlju epikontinentalnog pojasa Jadranskog mora do linije razgraničenja sa susjednim zemljama na kojima Republika Hrvatska, u skladu s međunarodnim pravom, ostvaruje jurisdikciju i suverena prava.

U Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika nisu preneseni pojmovi »javnosti« i »zainteresirane javnosti« u postupcima odobravanja projekata nakon izdavanja odluke o procjeni utjecaja na okoliš; također nije osigurano da se završna odluka kojom se odobrava projekt u skladu s nacionalnim zakonodavstvom smatra odobrenjem za provedbu projekta; obavješćivanje i stavljanje na raspolaganje »javnosti« i »zainteresiranoj javnosti« u postupcima odobravanja projekata i građevinskih dozvola je izostalo te naposljetku »javnosti« i »zainteresiranoj javnosti« je uskraćeno osporavanje odobrenja za provedbu projekata i građevinskih dozvola. Tijekom provedbe Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika uočena je potreba za pojednostavljenjem i ujednačavanjem pojedinih postupaka i zahtjeva propisanih istim, odnosno potreba za razjašnjavanjem pojedinih odredbi i otklanjanja kontradiktornosti i nedostataka u pojedinim postupcima, a kako bi se poboljšala učinkovitost provedbe Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika.

Donošenjem ovoga Zakona uvodi se značajnija transparentnost postupaka, te značajno uključivanje javnosti u iste. Uskladit će se nacionalno zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije tako da će se prenijeti definicije »javnosti« i »zainteresirane javnosti«. Uvest će se obveza objave nacrta pojedinih akata koji se odnose na naftno-rudarske projekte i građevinske dozvole, a čiji sastavni dio moraju biti mjere zaštite okoliša i programi praćenja stanja okoliša iz provedenih postupaka procjene i ocjene utjecaja na okoliš. Kako bi javnost imala uvid i u pojedine uvjete koje su izdala nadležna tijela za navedene projekte i građevinske dozvole isto će biti objavljeno na mrežnoj stranici Ministarstva. Zaključno, javnosti i zainteresiranoj javnosti će se omogućiti pristup pravosuđu u pogledu odobrenja za zahvate koji se izdaju temeljem Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika.

Također, nedvojbeno se razjašnjava da je preklapanje istražnih prostora/eksploatacijskih polja za različite svrhe moguće, a u slučaju kada se radi o različitim hidrodinamičkim jedinicama (npr. ugljikovodici, geotermalne vode, podzemna skladišta plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida), osim ako se isti nalaze u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske. Isto u praksi već postoji, ali se ukazala potreba da se navedeno izrijekom utvrdi i zakonski.

Ovim Zakonom se uvodi: ovlast Agencije za ugljikovodike za provedbu određenih istražnih radova u svrhu promicanja geotermalnog potencijala Republike Hrvatske te poseban postupak izdavanja dozvola za rad naftno-rudarskih postrojenja za izradu ili remont bušotina s obzirom na to daje postojeća zakonska procedura, za tu svrhu, neprimjenjiva i neodgovarajuća. Također, uvodi se i izjednačavanje trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida s novim pojmom trajnog zbrinjavanja uz korištenje ugljikova dioksida uz uvjet osiguranja potpunog izdvajanja ugljikova dioksida te omogućavanja njegovog sigurnog vraćanja u sustav trajnog zbrinjavanja u ležištu. Navedenom izmjenom se pridonosi globalno prihvaćenom smanjenju emisija stakleničkih plinova.

Predloženim Zakonom se otvara mogućnost osnivanja razvojnog društva za poticanje razvoja i korištenja geotermalnog potencijala Republike Hrvatske u svrhu ostvarenja povećanja udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije.

Određivanje naknade za pristup sobi s podacima organiziranoj u prostorijama Agencije za ugljikovodike, kao i naknade za korištenje podataka potrebno je urediti propisom s obzirom na to da su naknade od pristupa sobi s podacima i korištenja podataka prihod državnog proračuna.

Osim gore navedenih usklađenja, ovim Zakonom će se otkloniti uočeni nomotehnički nedostaci te razjasniti i pojednostaviti pojedine zakonske odredbe radi otklanjanja nerazumijevanja primjene u praksi. U skladu s odredbama članka 4. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/19), ovim Zakonom postići će se usklađivanje sa Zakonom o sustavu državne uprave na način da će se u pojedinim odredbama brisati riječ: »središnje« te će se postići usklađivanje sukladno odredbama Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18) s obzirom na to daje energetska inspekcija u području naftnog rudarstva i inspekcija zaštite okoliša u djelokrugu Državnog inspektorata.”

Prijedlog Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem

Vlada Republike Hrvatske je predsjedniku Hrvatskoga sabora, aktom od 14. prosinca 2020. godine, po redovnom postupku podnijela Prijedlog Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem. U prijedlogu se, između ostaloga, navodi:

“Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, broj 115/18, u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje sustav staža osiguranja s povećanim trajanjem, koji je utemeljen u cilju zaštite radnika koji rade na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima, odnosno obavljaju zanimanja za koje se traže posebne psihofiziološke funkcije organizma koje opadaju s povećanjem životne dobi. Također, uređeno je i pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem za treću kategoriju osiguranika i to za osiguranike - osobe s invaliditetom: osobe oboljele od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepe osobe, gluhe osobe, gluho-slijepe osobe, osobe oboljele od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, seronegativni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija i polimiozitis/dermatomiozitis), osobe kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica te osobe s Downovim sindromom, kojima se pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem omogućava zbog njihovog zdravstvenog stanja koje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, a ne zbog štetnosti poslova.

Dakle, Zakon definira tri kategorije osiguranika kojima se pod točno propisanim uvjetima priznaje staž osiguranja s povećanim trajanjem i snižava dobna granica za priznanje prava na starosnu mirovinu. Naime, oni to pravo mogu ostvariti samo ako su zaposleni s punim radnim vremenom ili sa skraćenim radnim vremenom, koje se prema općem propisu kojim se uređuju radni odnosi i kolektivnom ugovoru smatra kao zaposlenje s punim radnim vremenom. Propisana je iznimka za osobe s invaliditetom koje to pravo mogu ostvariti i po osnovi zaposlenja s nepunim radnim vremenom, što je uvedeno od 1. siječnja 2019., jer je ranija regulativa u Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (Narodne novine, br. 71/99, 46/07, 41/08 i 61/11), koji je bio na snazi od 16. srpnja 1999. do 31. prosinca 2018., to pravo vezivala isključivo uz zaposlenje u punom radnom vremenu bez propisanih iznimaka.

Važeća zakonska regulativa pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem ne omogućava osiguranicima po svim osnovama obveznog mirovinskog osiguranja, već se isključivo veže uz radni odnos, odnosno osiguranike obvezno osigurane na temelju članka 9. stavka 1. točke 1,, 2., 4., 5., 6. i 7. i članka 9. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 33/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18 i 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO).

Prijedlogom zakona uređuje se sljedeća pitanja:

- osiguranicima - osobama s invaliditetom taksativno navedenim u Zakonu, u sustavu mirovinskog osiguranja priznaje se pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem i sniženje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, bez obzira na osnovu po kojoj su osigurani na mirovinsko osiguranje

- propisuje se dodatni uvjet za samostalne obveznike uplate doprinosa za ostvarivanje prava na računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem i snižavanje dobne granice za priznanje prava na starosnu mirovinu

 - plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje sukladno propisu kojim je uređena obveza plaćanja doprinosa

- propisuje se obveza podnošenja prijava o utvrđenom statusu osiguranika - osobe s invaliditetom za obveznike doprinosa u rokovima određenim ZOMO-om.”

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti

Vlada Republike Hrvatske je 7. siječnja 2021. godine Hrvatskom Saboru podnijela Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti sukladno članku 178. Poslovnika Hrvatskoga sabora, odnosno po redovnom postupku. U prijedlogu se ocjenjuje postojeće stanje te se navode osnovna pitanja koja će se urediti predloženim zakonom:

“Zakonom o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14., 116/18. i 25/20.) (u daljnjem tekstu: Zakon) u hrvatsko zakonodavstvo prenesene su odrednice Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012.) (u daljnjem tekstu: Direktiva). Zakon između ostaloga, ima za cilj uspostavu mehanizama kojima će se ostvariti energetske uštede u krajnjoj potrošnji energije na način na koji je to propisano Direktivom. Sama Direktiva je donesena kako bi se otklonili nedostaci na tržištu energije i kako bi se uspostavili jasni mehanizmi za ostvarenje energetskih i okolišnih ciljeva poput smanjivanja ovisnosti o uvozu energije, poboljšanja kvalitete zraka i javnog zdravlja i smanjivanje emisije stakleničkih plinova.

Ovim se Prijedlogom zakona također utvrđuju pravila čija je namjena uklanjanje prepreka na tržištu energije i prevladavanje tržišnih nedostataka koji ograničavaju učinkovitost u opskrbi energijom i njezinoj uporabi te se predviđa utvrđivanje okvirnih nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti i doprinosa za 2020. i 2030. Također se predmetnim Prijedlogom zakona ustanovljava i promiče provedba načela energetska učinkovitost prvo. Ovo načelo zahtijeva da se sve gospodarske aktivnosti i budući projekti promatraju kroz doprinos mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti te ima za cilj potporu okvira za olakšavanje održivih ulaganja u sektorima energetike, prometa, graditeljstva, industrije i ostalim sektorima, a u smislu učinkovitije uporabe energije u svim fazama energetskog lanca, od proizvodnje do krajnje potrošnje. Direktivom (EU) 2018/2002 se propisuje način na koji svaka država članica Europske unije određuje nacionalne okvirne ciljeve (doprinose) energetskoj učinkovitosti za ostvarivanje ciljeva Europske unije pri čemu države članice uzimaju u obzir da potrošnja energije Europske unije u 2030. ne smije iznositi više od 1273 Mten primarne energije i/ili više od 956 Mten krajnje energije.

Kako bi se doprinijelo ostvarenju nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti, Direktiva (EU) 2018/2002 je u članku 7. propisala da su države članice dužne ostvariti uštede energije u krajnjoj potrošnji energije te je propisana metodologija za utvrđivanje iznosa obveznih kumulativnih ušteda energije, koje je potrebno ostvariti u razdoblju od 2014. do 2020. odnosno od 2021. do 2030. Na temelju takve projekcije svaka država članica dužna je izraditi svoj nacionalni hodogram ušteda energije koje daju kumulativne uštede energije u planiranom iznosu do 2030. U tu svrhu, ovim se Prijedlogom zakona utvrđuju nacionalni okvirni ciljevi (doprinosi) energetskoj učinkovitosti za ostvarivanje ciljeva Europske unije, kao i obvezne kumulativne uštede energije u razdobljima kumuliranja te se određuje da će se obvezni kumulativni ciljevi ostvariti kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike.

Nadalje, ovim se Prijedlogom zakona također prenose dijelovi Direktive (EU) 2018/2002 vezani uz prava potrošača, odnosno kupaca povezana s mjerenjem i obračunom potrošnje električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i potrošne tople vode. Direktiva (EU) 2018/2002 posebno ističe važnost pitanja individualnog mjerenja i obračunavanja potrošnje toplinske energije. Kako bi se ostvarila transparentnost računanja za pojedinačnu potrošnju toplinske energije i time olakšala provedba zasebnog mjerenja, države članice moraju osigurati transparentna i javno dostupna nacionalna pravila o raspodjeli troškova grijanja, hlađenja i potrošnje tople vode u kućanstvu, u zgradama s više stanova i višenamjenskim zgradama. Uz transparentnost mjerenja i obračunavanja potrošnje toplinske energije, države članice u kontekstu implementacije odredbi o troškovima pristupa informacijama o mjerenju, obračunu i potrošnji za grijanje, hlađenje i potrošnu toplu vodu, mogu razmotriti poduzimanje mjera za jačanje tržišnog natjecanja u pružanju usluga zasebnog mjerenja i time pomoći osiguravanju da svi troškovi koje snose krajnji korisnici budu razumni. Predloženim Zakonom postavljaju se temelji za daljnje uređenje ovih pitanja kroz zakonske i podzakonske propise iz područja tržišta toplinske energije.

Glavne promjene u ovom Zakonu odnose se na:

– uvođenje novih ciljeva vezanih uz energetsku učinkovitost do 2030. te utvrđivanje načina za postizanje tih ciljeva kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike

– obvezu planiranja i izvještavanja u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 uz prvenstveno uvažavanje načela energetska učinkovitosti

– obvezu da se prilikom oblikovanja mjera politike energetske učinkovitosti uzimaju u obzir potrebe za ublažavanjem energetskog siromaštva, sukladno kriterijima koji trebaju uspostaviti način uključivanja

 – pravo na jasnu i transparentnu informaciju o obračunu i potrošnji električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i potrošne tople vode, na temelju koje je moguće pratiti, odnosno upravljati svojom potrošnjom.”

Odabrala i pripremila:
Ana Turić, mag.iur.