Prijedlog Zakona o sprječavanju sukoba interesa

Vlada Republike Hrvatske podnijela je Prijedlog Zakona o sprječavanju sukoba interesa, aktom od 17. studenoga 2021. godine. U prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Zakon o sprječavanju sukoba interesa donesen je 2011. godine i od tada do danas Hrvatski sabor je donio četiri izmjene i dopune ovog Zakona, a Zakon je mijenjan i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 7. studenog 2012. godine.

U odnosu na tekst važećeg Zakona, ovim se prijedlogom znatno proširuje krug adresata, odnosno obveznika te se time i znatno proširuje nadležnost Povjerenstva.

Širenjem kruga adresata uzima se u obzir znatan korupcijski potencijal javne dužnosti koje isti obavljaju te se ovim ide u smjeru neutralizacije detektiranih rizika širenjem nadležnosti Povjerenstva da prevenira i sankcionira sukob interesa i u odnosu na te obveznike.

U odnosu na važeći tekst zakona, odredba članka 5. je proširena time da se sada u stavku 1. primanje obveznika ne definira samo kao novčani primitak za obnašanje javne dužnosti već i kao novčani primitak po bilo kojoj osnovi, dok je definicija plaće ostala ista.

Nadalje, u stavku 1. točki 3. se pod članovima obitelji obveznika definiraju, uz trenutno postojeće kategorije, još i formalni i neformalni životni partner, a što je također dodatno proširenje primjene zakona.

Konačno, proširenje primjene Zakona provedeno je i kroz stavak 1. točku 4. gdje se definira poslovni odnos, pa se tako pod istim smatra ugovor o javnoj nabavi, državne potpore i druge oblike stjecanja sredstava od tijela javne vlasti, na koncesije, koncesijska odobrenja i ugovore javno-privatnog partnerstva, osim državnih potpora u slučaju elementarnih nepogoda, te se odredba proširuje pa se uz postojeće kategorije, sada pod istu definiciju dodaju i kupoprodaja, zakup i najam.

Člankom 9. se u ovaj zakon uvodi potpuno novi institut kojim se sprječava potencijalni sukob interesa i to kroz dvije dimenzije. Prva je da ako se potencijalni sukob interesa pojavi, obveznik gaje dužan deklarirati na odgovarajući način te ga razriješiti na način da zaštiti javni interes. Radi se o uputi obvezniku da potencijalni sukob interesa deklarira svima prisutnima kako bi se vodilo računa o toj okolnosti prilikom odlučivanja, pogotovo kada je kolektivno tijelo u pitanju. Drugim dijelom odredbe propisana je uputa da se takav potencijalni sukob razriješi na način da zaštiti javni interes. Time je obuhvaćen čitav niz mogućnosti koje stoje na raspolaganju osobi koja je potencijalni sukob interesa prepoznala i deklarirala na način da zaštiti javni interes, primjerice, izuzećem, suzdržavanjem od glasovanja i slično.

Drugim je stavkom propisana zabrana obvezniku da, osim ako nije drugačije propisano zakonom, isti ne smije donositi odluke, odnosno sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na poslovni interes s njim povezanih osoba odnosno poslodavca kod kojih je bio u radnom odnosu u posljednje dvije godine prije stupanja na dužnost. Ovom se odredbom propisuje stroga zabrana obvezniku da, u točno određenim situacijama ne smije utjecati na donošenje odluka na opisani način budući zakon podrazumijeva kako bi takve okolnosti mogle predstavljati sukob interesa.

Novost u odnosu na tekst važećeg zakona predstavlja propisivanje obveze podnošenja imovinske kartice svake godine i to do 30. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu kao i dužnost da obveznici u roku od 15 dana nakon isteka 12 mjeseci od prestanka obnašanja dužnosti podnose Povjerenstvu imovinsku karticu.

U odnosu na sadržaj imovinske kartice, znatno je proširen opseg podataka koji će se prijavljivati. Detaljnije je propisan sadržaj imovinske kartice koji sada obuhvaća i podatke o djelatnostima koje je obavljao neposredno prije stupanja na dužnost unazad dvije godine, o članstvima i funkcijama obveznika u drugim pravnim osobama, udruženjima i organizacijama, podatke o udjelima u društvima osoba, kao i u subjektima samostalne djelatnosti, zatim podatke o potraživanjima prema trećim osobama te podatke o posjedovanju kriptovaluta u iznosu koji je jednak ili veći od jednogodišnjeg neto primitka obveznika. Nadalje, precizirano je da se pod pokretninama veće vrijednosti, pored lovačkog oružja, umjetnina, nakita, drugih predmeta osobne uporabne vrijednosti, vrijednosnih papira, životinja, ostalih radnih strojeva, smatraju i druge stečene pokretnine pojedinačne vrijednosti veće od 30.000,00 kuna.“

Prijedlog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji

Prijedlog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. srpnja 2021. Ovim Zakonom se uređuju pitanja od značaja za provedbu energetske tranzicija prema korištenju obnovljivih izvora energije sukladno Strategiji energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, broj 25/20.) te Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planom za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine kao temeljnih akata provođenja energetske politike, u dijelu koji se posebice odnosi na stavljanje i korištenje obnovljive energije na tržištima električne i toplinske energije. Drugim riječima:

„U Republici Hrvatsko se pokazalo da su programi potpore za električnu energiju iz obnovljivih izvora djelotvoran način poticanja njezine uporabe. Stoga će se i nadalje primjenjivati programi potpora u obliku kojim se ne dovodi do narušavanja u pogledu funkcioniranja tržišta električne energije. Potpora mora biti tržišno utemeljena s jasnom razinom potpore i ona je, zajedno s mjerama za pripremu tržišta na povećanje udjela obnovljive energije, ključan element za povećanje tržišne integracije obnovljive električne energije, vodeći pritom računa o različitim sposobnostima kućanstava, malih i velikih proizvođača da se uključe doprinosom i ujedno odgovore na tržišna kretanja. Natječajni postupci za dodjelu potpora otvoreni su svim proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora na nediskriminirajućoj osnovi, a sukladno jasnim i upravljivim kriterijima provođenja energetske politike.

Zakonom bi se sukladno Direktivi (EU) 2018/2001 trebala olakšati prekogranična potpora za obnovljivu energiju, a da se pritom ne utječe nerazmjerno ili dodatno na nacionalne programe potpore, prostorne i okolišne utjecaje. Predloženim Zakonom se osigurava da Republika Hrvatska

zadrži kontrolu nad tempom uvođenja kapaciteta za proizvodnju obnovljive električne energije na svojem državnom području, posebno uzimajući u obzir povezane troškove integracije i potrebna ulaganja u elektroenergetsku mrežu.

Republika Hrvatska u cilju izbjegavanja narušavanja koje rezultiraju pretjeranim uvozom resursa iz trećih zemalja, ovim Zakonom promiče pristup životnog ciklusa i propisuje princip jednakovrijednog razmatranja električne energije koja je proizvedena i koja je uvezena iz trećih zemalja na način razmatranja ispunjavanja obveza vezanih uz emisije stakleničkih plinova, ali na način da sam sustav nije ovisan o tom uvozu, tehnički ni cijenom proizvoda.

Ovim Zakonom se osigurava da se tijekom postupaka ocjene, planiranja ili izdavanja dozvola za proizvodna postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, uzme u obzir pravo Europske unije, u području zaštite okoliša te doprinos energije iz obnovljivih izvora u ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša i ciljeva u području klimatskih promjena, osobito u usporedbi s proizvodnim postrojenjima koja ne proizvode energiju iz obnovljivih izvora.

Prijedlogom zakona se osigurava nužno informiranje o upravnim procedurama i mogućnostima i izrada Priručnika radi olakšavanja razumijevanja postupaka za nositelje projekata i građane koji žele ulagati u obnovljivu energiju. Nadalje jamstva podrijetla, koja su trenutačno uvedena za obnovljivu električnu energiju, proširuju se kako bi obuhvatila plin proizveden iz obnovljivih izvora.“

Odabrala i priredila:

Ana Turić, mag.iur.