Prijedlog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

Prijedlog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. prosinca 2021. godine. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesen je 8. veljače 2019. („Narodne novine“, broj 17/19., u daljnjem tekstu: Zakon), a stupio je na snagu 1. srpnja 2019. Njime su objedinjeni svi pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti tj. „zviždača“. Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donosi se prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno sa Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije L 305/17 (dalje u tekstu: Direktiva). U prijedlogu Zakona Vlada navodi sljedeće:

„Prijedlogom Zakona određeno je da prijava ili prijavljivanje znače usmeno ili pisano prenošenje informacija o nepravilnostima te su načini prijavljivanja kasnije definirani kroz članak 17. Zakona koji navodi da prijava sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, osobi/instituciji koja se prijavljuje i podatke o samim prijaviteljima dok je poslodavac dužan omogućiti ne samo usmeno prijavljivanje (osobno, telefon, glasovne poruke), nego i pisanim putem na način koji uključuje standardnu pisanu formu, ali i moderne načine komunikacije koji omogućavaju pisani zapis (e-mail, aplikacije i slično).

Kao povjerljiva osoba sada, osim osobe zaposlene kod poslodavca, sada može biti i imenovana treća osoba, ali se uvijek mora raditi o fizičkoj osobi, sve uzimajući u obzir samu svrhu instituta povjerljive osobe kao osobe u koju prvenstveno potencijalni prijavitelji, zaposlenici i drugi moraju imati povjerenja, a zatim i vrlo konkretne odgovornosti i mjere zaštite povjerljive osobe.

Nadalje, izričito se propisuje kako prijavitelj nepravilnosti neće snositi odgovornost za prijavljivanje ili javno razotkrivanje kao ni za stjecanje ili pristup podacima, osim ako je takvim stjecanjem ili pristupom podacima počinjeno kazneno djelo.

Zakonom su i dalje izričito propisana prava na zaštitu prijavitelja nepravilnosti, a novost je i izričito propisivanje uvjeta za zaštitu prijavitelja. Tako je zaštita prijaviteljima nepravilnosti zajamčena uvijek ukoliko su prijavu podnijeli unutarnjim ili vanjskim kanalima prijavljivanja, odnosno ukoliko su javno razotkrili nepravilnost te ukoliko su imali opravdan razlog vjerovati da su informacije o nepravilnostima istinite. Izričito se propisuje kako i osobe koje su anonimno prijavile, ali im je naknadno utvrđen identitet sada imaju isti status zaštite kao i prijavitelji koju su odmah otkrili svoj identitet. Novost je i da osobe koje prijavu podnose institucijama, tijelima ili agencijama Europske Unije imaju također istu zaštitu kao i kad prijavljuju vanjskim kanalima prijavljivanja.

Detaljnije je uređena obveza zaštite identiteta prijavitelja nepravilnosti te se sada izričito propisuje da je otkrivanje takvih podataka moguće samo uz poštivanje uvjeta nužnosti i razmjernosti u okviru postojećih propisa kao i da se prijavitelja obavještava o otkrivanju identiteta i razlozima. Vrlo je važna novina da je izričito propisano kako se zaštita identiteta na jednaki način sada primjenjuje i u kontekstu poslodavaca.

Obveze poslodavaca ostaju i dalje propisane gotovo na isti način. Izuzetak se tiče postupka imenovanja povjerljive osobe koja se do sada imenovala od strane poslodavca na temelju prijedloga 20% radnika te je isti mehanizam i dalje u upotrebi osim kod poslodavaca koji imaju uspostavljeno radničko vijeće ili sindikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća gdje prijedlog povjerljive osobe daje radničko vijeće ili sindikalni povjerenik.

Konačno, ovim se zakonom propisuje da prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti neovisno je li prije toga iskoristio mogućnost unutarnjeg prijavljivanja.“

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu

Vlada Republike Hrvatske podnijela je predsjedniku Hrvatskoga sabora Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu, aktom od 15. prosinca 2021. godine. U prijedlogu se navodi:

„Zakonom o javnom bilježništvu („Narodne novine“, br. 78/93., 29/94., 16/07., 75/09. i 120/16.) uređuju se ustrojstvo, ovlasti i način rada javnog bilježništva kao javne službe.

Izradi ovoga prijedloga pristupilo se prvenstveno radi potrebe uvođenja javnobilježničkih isprava u elektroničkom obliku te sastavljanja takvih isprava na daljinu odnosno radi usklađivanja odredaba Zakona o javnom bilježništvu koje se odnose na sastavljanje javnobilježničke isprave sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru, kojima se u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju odredbe Direktive (EU) 2019/1511 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 u pogledu upotrebe digitalnih alata i postupaka u pravu društava (Tekst značajan za EGP) (SL L 186, 11.7.2019.).

Također, ovim se Zakonom nastoji osigurati dostupnost javnobilježničkih usluga u mjestima u kojima nije osnovano utvrditi sjedište javnog bilježnika kroz određivanje obavljanja uredovnih dana po službenoj dužnosti, ali se i kao zastarjele, neodgovarajuće i nepotrebne izostavljaju odredbe o preuzimanju javnobilježničkih ureda, zajedničkom obavljanju službe, mogućnosti istovremenog obavljanja službe javnog bilježnika i stečajnog upravitelja. Smanjuje se ograničenje broja javnobilježničkih prisjednika i savjetnika zaposlenih u jednom uredu, prvenstveno zbog predstojećeg planiranog proširenja kruga poslova povjerenih javnim bilježnicima. Zbog utvrđene praktične potrebe regulira se institut zamjenika javnobilježničkog prisjednika te se mijenjaju uvjeti za obavljanje poslova zamjenika javnog bilježnika, a predlaže se i izmijeniti ovlast za donošenje Javnobilježničke tarife te način propisivanja, nagrade za obavljanje povjerenih poslova uskladiti s važećim normativnim okvirom koji regulira obavljanje navedenih povjerenih poslova.“

Prijedlog Zakona o Registru osoba s invaliditetom

Prijedlog zakona o Registru osoba s invaliditetom predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. prosinca 2021. godine. U prijedlogu se ukratko ocjenjuje postojeće stanje te se navode promjene koje će se uvesti predloženim zakonom:

„Hrvatski sabor je donio Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom („Narodne novine“, broj 64/01.), koji propisuje način prikupljanja i obrade podataka o osobama s invaliditetom u Registar osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Registar) te zaštite tih podataka.

Registar se vodi u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (u daljnjem tekstu: Zavod), a počeo je s radom 2002. godine. Registar je izvor epidemioloških podataka za nacionalne i međunarodne potrebe te temelj za provjeru statusa osoba s invaliditetom.

Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom donesen je prije dvadeset godina, a s obzirom na to da je u međuvremenu došlo do niza promjena u sustavima izvora podataka o osobama s invaliditetom i informatizaciji njihovih službenih evidencija/registara, potrebno je ovo područje urediti novim zakonom.

Osobito je važno istaknuti daje u 2014. u cijelosti izmijenjen sustav vještačenja osoba s invaliditetom kroz utvrđivanje njihove funkcionalne sposobnosti, što je propisano Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine", broj 85/14.).

U međuvremenu je izmijenjen i Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, br. 121/17., 98/19. i 84/21.) te je donesen novi Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine”, broj 84/21.). Vještačenje za ostvarivanje prava prema navedenim zakonima, umjesto Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, obavljaju liječnička vijeća u nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja.

Ovim zakonom osigurat će se bolji obuhvat podataka o osobama s invaliditetom u bazi podataka Registra i kontinuirano unaprjeđenje kvalitete epidemioloških podataka te će se ubrzati razmjena podataka o osobama s invaliditetom putem automatske razmjene podataka iz službenih evidencija/registara izvora podataka. Sustavi koji skrbe za osobe s invaliditetom moći će na jednostavniji način na temelju podataka iz Registra, donositi politike i odluke o ovoj izrazito vulnerabilnoj populaciji, kao i o ostvarivanju njihovih prava iz svoje nadležnosti, te će se unaprijediti komunikacija između izvora podataka elektroničkim putem i ukloniti nepotrebne administrativne procedure.“

Priredila:

Ana Turić, mag.iur.