Među temama koje bude interes javnosti zbog primjene novih zakona koji su stupili na snagu s 1. siječnjem ove godine, i tema o zastari u poreznom postupku ponovno je aktualizirana jer su izmjenama Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 136/12), koji je stupio na snagu 15. prosinca 2012., izmijenjene i dopunjene i odredbe o zastari koje se primjenjuju od 1. siječnja ove godine. Sâm institut porezne zastare ne može se shvaćati kao »nagrada« nesavjesnom i neodgovornom poreznom obvezniku već kao razlog za poticanje vjerovnika, a to je u ovom slučaju država koja je dužna otkrivati nezakonitosti u postupanju poreznih obveznika, ali je istodobno dužna i primjenom instituta porezne zastare pridonijeti ostvarenju pravne sigurnosti poreznih obveznika. Propisivanjem rokova i početka tijeka zastare, država kao zakonodavac, ali u poreznom postupku kao vjerovnik, ograničava svoja prava kroz određeno vrijeme. U nekoliko članaka koji slijede dat ćemo cjelovit prikaz primjene odredaba o zastari u poreznom postupku i postupcima koji se provode na temelju posebnih zakona, odgovoriti na neka pitanja koja su se do sada najčešće u praksi pojavljivala kao sporna, a to su: u kojim se pravnim odnosima primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, a u kojima odredbe Zakona o obveznim odnosima, koje su posebnosti porezne zastare u odnosu na zastaru u ugovornim odnosima, postoji li više oblika porezne zastare, kad počinje teći zastara i kad nastupa apsolutna zastara, kako porezni obveznik ostvaruje pravo na primjenu instituta zastare, a kako porezno tijelo?