Zakon o potrošačkom kreditiranju1 (u nastavku teksta: Zakon) uredio je uvjete i način na koji se mogu pružati usluge potrošačkog kreditiranja, način na koji se sklapaju ugovori o potrošačkom kreditiranju te obveze vjerovnika i kreditnog posrednika prema potrošaču. Nizom odredaba koje sadrži taj Zakon, regulirana su različita prava potrošača, od prava na informiranje, kako u postupku prije sklapanja ugovora o kreditu, tako i za vrijeme njegovog trajanja, prava na odustajanje od ugovora, pa sve do prava na prijevremenu otplatu kredita i druga prava. Kako u Republici Hrvatskoj vlada recesija, a s tim u svezi i loši gospodarski pokazatelji, to je dovelo do pada gospodarske aktivnosti, a time i indirektno do sve težeg egzistencijalnog položaja građana. Sve su češći slučajevi nemogućnosti podmirenja kreditnih obveza građana, tako da je i sve veći postotak kredita koje građani ne mogu otplaćivati. Problem postoji i pri odobravanju, a posebice ukidanju prekoračenja po tekućim računima građana (tzv. minusa), gdje odluke o smanjenju minusa banke donose jednostrano, a građane ne upozoravaju na primjeren način, na vrijeme niti nude postupni prijelaz na smanjeni iznos odobrenog prekoračenja. Zbog svega navedenog, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov., br. 143/13 i 147/13 - ispr.) uveo je niz odredaba glede vezanja naknade za stvarne troškove kredita, obveze vjerovnika da pisanim putem upozorava na tečajne rizike i promjene kamatne stope, definiranje egzaktnih parametara glede promjenjive kamatne stope, sprječavanje rasta kamatne marže nakon sklapanja ugovora o kreditu. O izmjenama i dopunama u potrošačkom kreditiranju pisali smo u jednom od prošlih brojeva lista Informator.