Stručni članci
×
18.12.2017.
Vremeplov: Engleska povelja o pravima – 16. prosinca 1689.
Zakon o proglašenju prava i sloboda osobe i uređenju nasljeđivanja Krune, poznatiji kao Povelja o pravima (na engl. Bill of Rights), jedan je od temeljnih dokumenata britanskog (nepisanog) Ustava, koji je nastao kao rezultat stoljetne borbe između kraljeva iz Stujartove dinastije, engleskog naroda i parlamenta.
Nezadovoljni apsolutističkom vladavinom engleskog kralja Jakova II. i ništa manje njegovim katoličanstvom i mjerama usmjerenim na jačanje položaja katolika, sedam engleskih biskupa uputilo je 1688. poziv nizozemskom namjesniku Vilimu III. Oranskom, inače kraljevu zetu, da s prijestolja zbaci svog punca. Vilimov pohod na Englesku, nazvan Slavna revolucija, bio je uspješan jer su svi protestantski zapovjednici prešli na njegovu stranu, a ubrzo i sve protestantsko plemstvo. Jakov II. pokušao se spasiti skokom u rijeku Temzu, ali je uhvaćen. Vilim Oranski pustio ga je da ode u Francusku, odakle je samo jedanput ozbiljnije pokušao vratiti prijestolje, i to 1689., iskrcavanjem u Irskoj.
Prije nego što je Vilim preuzeo prijestolje Donji dom engleskog parlamenta pripremio je Deklaraciju o pravima, koja se sastojala od dva dijela: detaljne liste svih pogrešaka kralja Jakova II. i 13 odredaba kojima se propisuju ograničenja kraljeve moći i ovlasti. Dana 13. veljače 1689. Vilim je, istina, nezakonito, sazvao parlament i obznanio da je Jakov II. pobjegavši, u stvari, abdicirao. Proglasio je prijestolje upražnjenim te ga je ponudio svojoj ženi Mariji II., Jakovljevoj kćeri, zaobišavši pritom Jakovljeva mlađeg sina Jakova. Službenik Doma lordova pročitao je Deklaraciju u parlamentu i pitao Vilima i Mariju jesu li spremni preuzeti prijestolje pod uvjetom prihvata Deklaracije. Deklaracija o pravima ozakonjena je Poveljom o pravima, koja je dobila kraljev pristanak 16. prosinca 1689. Polazeći od nezakonite prakse kralja Jakova, kojom je »nastojao potkopati i uništiti protestantsku vjeru, zakone i slobode ovog kraljevstva«, Povelja propisuje zabranu samovoljne kraljeve suspenzije parlamentarnih zakona, ograničava kraljevo pravo da uvodi nove poreze, potvrđuje pravo na žalbu, jamči slobodne izbore i slobodu govora u parlamentu, ograničava kralju pravo držanja vojske u mirnodopskim uvjetima, utvrđuje nezakonitim nametanje previsokih novčanih kazni i jamčevina te okrutnog kažnjavanja, itd. Poveljom se rimokatolicima priječi prijestolje Engleske jer je »iskustvo pokazalo da je u neskladu sa sigurnošću i blagostanjem ovog protestantskog Kraljevstva da ga vodi princ papist«. Stoga su Vilim II. i Marija II. imenovani nasljednicima Jakova II., a prijestolje prelazi s njih na Marijine nasljednike, zatim na njezinu sestru, princezu Anu od Danske i njezine nasljednike.