U Zagrebu je, 3. veljače 2016. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti predstavljena knjiga Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, čiji je autor dr. sc. Mato Arlović, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske. Svečanom predstavljanju knjige dr. sc. Mate Arlovića nazočili su brojni uglednici, akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU, akademik Jakša Barbić, potpredsjednik HAZU, akademik Pavle Rudan, tajnik HAZU, prof. dr. sc. Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Robert Podolnjak, potpredsjednik Hrvatskog sabora, stoga je glavna urednica lista Informator i knjige Davorka Foretić, pozdravila ugledne akademike i sve suce i dužnosnike zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti Republike Hrvatske, potpredsjednicu Gradske skupštine Grada Zagreba Jelenu Pavičić Vukičević, dr. sc. Antu Žužula i uvaženog autora Matu Arlovića, te uvažene recenzente, prof. dr. sc. Arsena Bačića, predstojnika Katedre ustavnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i prof. dr. sc. Zvonimira Lauca, profesora na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, ostale kolegice i kolege, članove akademske zajednice i direktoricu Novog informatora gospođu Marinu Šurbek, te predstavnike institucija nacionalnih manjina i sve nazočne kolegice i kolege.

Nakon toga nazočnima se obratio akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU.

U svom pozdravnom govoru akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU, naveo je da je pravo nacionalnih manjina važna tema i podsjetio da su zbog nacionalnih manjina u povijesti bili pokretani ratovi te da su pitanja manjina i danas neuralgične točke u dijelovima Europe i svijeta, tim više što pojam nacionalne manjine nije jednako shvaćen i definiran pa neke države nacionalne manjine uopće ne priznaju. »Možemo biti ponosni da je Hrvatska u ovoj problematici postigla možda najveći stupanj. Mi smo uspjeli da to pitanje ne bude političko, nego koliko je više moguće kulturološko i civilizacijsko, da multikulturalnost, multietničnost i multikonfesionalnost bude civilizacijska tekovina i bogatstvo«, rekao je akademik Kusić, podsjetivši da su za zakone koji reguliraju položaj i prava nacionalnih manjina glasovali i vlast i oporba, a u Akademiji se osobito prati pravni aspekt zaštite prava nacionalnih manjina.

Akademik Jakša Barbić, potpredsjednik HAZU, podsjetio je da je Hrvatska akademija 1861. osnovana upravo zato da bi zaštitila nacionalne manjine u tadašnjoj Habsburškoj monarhiji i njihov identitet. »Jedna od zadaća koju HAZU uporno već 155 godina provodi, čuvanje je hrvatskog nacionalnog identiteta. Akademik Barbić istaknuo je osobitu ulogu Ustavnog suda Republike Hrvatske u zaštiti prava svih nacionalnih manjina, koji nadzire i ostvarenje i zaštitu konvencijskih i ustavnih prava te se treba boriti za očuvanje integriteta Ustavnog suda Republike Hrvatske i njegovih nadležnosti. Sve nacionalne manjine imaju pravo na svoj nacionalni identitet i čuvajući svoj nacionalni identitet moramo čuvati njihov nacionalni identitet i omogućiti im da imaju prava kao i svi drugi, a njihova je dužnost da se uklope kao državljani Republike Hrvatske u ovu sredinu«, rekao je akademik Barbić, dodavši da se radi o nezaobilaznoj knjizi za sve koji će se ubuduće baviti nacionalnim manjinama i da Mato Arlović ne može, kako autor navodi u svom predgovoru, podvući crtu i prestati pisati, nego zapravo treba se i dalje baviti tim velikim i važnim temama. 

Knjiga Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj došla je upravo u trenutku važnom za Republiku Hrvatsku, kada se i u okrilju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i u Republici Hrvatskoj i državama članicama Europske unije osobito zalažemo za ostvarenje prava nacionalnih manjina. Govoreći o značenju knjige, dr. sc. Ante Žužul naveo je da je ova knjiga pokazala kako manjine u Republici Hrvatskoj, kao i Hrvati u drugim državama u kojima su manjine, moraju ostvariti ista prava koja im osiguravaju konvencijski, ustavni i zakonski propisi, kao i drugi akti, i da treba nastojati manjinama osigurati da se osjećaju kao dio korpusadržava u kojima žive i čiji su punopravni državljani.

Recenzent knjige Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, predstojnik Katedre za ustavno upravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, član suradnik HAZU, prof. dr. sc. Arsen Bačić, istaknuo je, između ostaloga: »Knjiga Prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, autora dr. sc. Mate Arlovića, suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, nudi inovativne analize kompleksnih odnosa na tome planu. Proučavajući ih u povijesnom kontekstu različitih praksi i evoluirajućih normi, autor kazuje da pitanje nacionalnih manjina u Europi i u Republici Hrvatskoj nije ni po čemu novo pitanje. Prije se može reći da je riječ o problematici koja je svoje temelje i značajke proširila još dublje u suvremenost. Jer, riječ je o suštinski derivativnom problemu  unutar samog sustava nacionalne države, sustavu koji potencijalno intenzivira nezadovoljstvo manjine. Istražujući brojna pitanja povezana s nizom relevantnih međunarodnih ugovora, diplomatskih pregovora, međunarodne prakse i posebno nacionalne regulative u Republici Hrvatskoj, knjiga Mate Arlovića prezentira prilog pripovijesti o nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj nakon osamostaljenja i izgradnje ustavnodemokratskog sustava nakon 1990. godine.

Posebna je značajka knjige akcentiranje ustavnog okvira problematike prava nacionalnih manjina. Poznato je da suvremeni ustavi omogućuju sredstva kojima demokratska većina ograničava svoju vlast. Kao legalni instrument ustav može štititi temeljna prava svih pojedinaca, uključujući i ona prava koja pripadaju manjinama. No, oni imaju i simboličnu funkciju. Osvjetljavajući manjinska prava i druga načela temeljnih ljudskih prava, ustav i te kako može podići razinu političke i popularne pažnje za to područje. Ustav RH i druge norme važne za reguliranje prava nacionalnih manjina imaju veliku ulogu u izgradnji moderne nacionalne države, kako drugdje tako i u Hrvatskoj. Kao instrument procesa izgradnje nacije, ustav je u povijesnom smislu uglavnom služio kao instrument većine kako bi ona definirala svoj nacionalni identitet i strukturu političkog sustava. Ustav je služio i za svrhu osiguravanja stanja izvjesnosti i stabilnosti građana i sustava vlasti, ali i za osiguranje nekih temeljnih sloboda i prava na integritet pojedinca. Međutim, ustavnopolitička povijest i sadašnjost RH nije samo proces konstitucionalizacije i demokratizacije 'većinskog pitanja'. Naime, suvremena političko-ustavna povijest RH sagledava i manjinska prava kao jedan od krucijalnih pitanja svog razvitka nakon stjecanja vlastite samostalnosti i izgradnje demokratske ustavnosti.

Priznavanje manjinskih prava u smislu očuvanja i razvoja njihova identiteta kao ustavno načelo samo je početak moguće procjene o uključenosti države u ispunjavanje svojih obveza prema manjinama. Ustavno se načelo konfrontira s određenim realitetom, izazovom koji - prema J. Habermasu - 'postaje to veći, što su dublje religijske, rasne ili etničke razlike ili povijesno kulturalne veze koje se trebaju premostiti'. Danas nema dvojbe da su prava i slobode nacionalnih manjina odnosno njihovih pripadnika sastavni dio ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Koristeći teorijske analize i praktične primjere, M. Arlović složio je čvrsti normativno-analitički okvir razumijevanja problematike prava nacionalnih manjina u RH, koji će biti nezaobilazan orijentir svakog budućeg istraživanja toga pitanja kod nas.

Autor smatra da se kvalitetnim i cjelovitim reguliranjem prava manjina različitost u društvu koja proizlazi iz multikulturalnosti, multietničnosti i multikonfesionalnosti može koristiti kao čimbenik ne podjela, već obogaćivanja i homogeniziranja društva. Prava i slobode nacionalnih manjina sastavni su dio ljudskih prava i temeljnih sloboda i ne smije se dogoditi da se prezirom tih prava negiraju ljudska prava i slobode«, kazao je prof. dr. sc. Bačić.

Recenzent prof. dr. sc. Zvonimir Lauc, profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Josip Juraj Strossmayer Sveučilišta u Osijeku, rekao je da se knjiga promovira u trenutcima kad su temeljne vrijednosti i načela ugroženi zbog izbjegličke krize. »Postavlja se pitanje hoće li u Europi prevladati ideja isključivosti i etničke homogenosti ili će se spoznati i dalje razvijati vrijednosti europskog pluralizma na temelju uzajamne solidarnosti, zbog toga naslovna tema dobiva na svojoj aktualnosti. Burna povijest Europe pokazala je da je zaštita nacionalnih manjina bitna za stabilnost, demokratsku sigurnost i mir na našem kontinentu«, rekao je prof. dr. sc. Lauc.

Osobito vrijednim dijelom knjige smatrao je: »Pravna načela i vrijednosti u pravu nacionalnih manjina«. Tu problematizira pravno uređenje ljudskih prava i temeljnih sloboda nacionalnih manjina kao sustava vrednota, ciljeva i ideja, koje osiguravaju svakom pojedincu kao pripadniku ljudske zajednice pravo na ljudsko dostojanstvo i njegovu osobnost. Stoga piše: 'Pravna načela kao 'temeljna pravila ili rukovodeće ideje' prisutna su u pravnim aktima međunarodnog, ali i unutarnjeg prava, i to u svim pravnim granama, koje je pravna znanost sistematizirala i utvrdila, znanstvenim metodama proučavajući i analizirajući cjelinu ustavnopravnog poretka jedne zemlje. Koja su pravna načela dominantna, a koja periferna, određuje se temeljem sadržaja ciljeva i vrednota koja se analiziranim pravnim aktom reguliraju'. Na taj način ukazuje kako je sazrijevalo vrijeme da su ljudska prava i temeljne slobode, odnosno prava i slobode nacionalnih manjina i njihovih pripadnika kao posebne društvene zajedničke i općeprihvatljive vrednote sastavnica i temelj razvijenih demokratskih odnosa suvremenog društva. Opća pravna načela koja su iznjedrena iz presedana i dobre prakse u korpusueuropske stečevine prava, bitan su izvor  prava te postaju, uz teleološku metodu glavni okvir za lege artis i bona fide tumačenja acquisa. Drugim riječima, na taj se način prednosti tzv. Anglo-američke škole prava i Kontinentalne (europske) škole umrežavaju sa sinergijskim efektom unutar univerzalizacije prava (law).

Značajno je kako autor uključuje u svoju analizu Okvirnu Konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina. Citira najmarkantnije stipulacije iste kao: 'zaštita nacionalnih manjina je bitna za stabilnost, demokratsku sigurnost i mir…' i dalje 'Smatrajući da pluralističko i istinsko demokratsko društvo treba ne samo poštovati etničku, kulturnu, jezičnu i vjersku samobitnost svakog pripadnika nacionalne manjine, već im također stvoriti odgovarajuće uvjete za izražavanje, očuvanje i razvijanje te stabilnosti', jer 'je stvaranje snošljivosti i dijaloga nužno kako bi kulturna raznolikost bila izvorom i čimbenikom ne podjela, već obogaćivanja svakog društva'. Stoga autor zaključuje da sadržaj prava nacionalnih manjina kao skup ovlasti i obveza pripadnika nacionalnih manjina i od njih utemeljenih njihovih kolektivnih nositelja zato valja utvrđivati, s jedne strane, kao pravo i slobode, s druge, kao zaštitu koju nacionalnoj manjini mora jamčiti država i njezine institucije. I to stvarajući uvjete (pa i primjenom pozitivne diskriminacije) za ostvarivanje njihovih prava i sloboda uz obvezu njihove 'lojalnosti', pa sve do upotrebe instrumenata represije protiv svih koji nacionalnim manjinama kao kolektivitetima ili kao pojedinačnim nositeljima slobode i prava to žele onemogućiti, pa sve do razine da potiru pravo na postojanje nacionalne manjine odnosno pravo na samobitnost, ljudsko dostojanstvo i osobnost bilo kojeg njezina pripadnika. 

Kod ljudskih prava, a onda i kod prava nacionalnih manjina, autor posebno naglašava i analizira zaštitu prava i sloboda nacionalnih manjina u RH i odmah na početku ukazuje da je dužnost države da osigura zaštitu statusa nacionalnih manjina i njihovih pripadnika, da se ne odnosi samo na sprječavanje povreda odnosno kršenje njihovih prava, nego i na utvrđivanje njihovih sloboda i prava, stvaranje pretpostavki za unaprjeđivanje njihova položaja te poštovanje i ispunjavanje međunarodnopravnih i unutarnjim pravnim poretkom utvrđenih sloboda i prava. Svakako zaštita se ne okončava na nacionalnoj razini, nego dobiva i međunarodno značenje. Bez obzira na nezaustavljiv trend oko kvalitetnijeg rješavanja pitanja statusa nacionalnih manjina, još uvijek ima mnogo prostora za njihovo unaprjeđenje, ponajprije na način da se ona ne politiziraju, nego da se rješavaju kao civilizacijsko, kulturno, razvojno općeljudsko pitanje, odnosno ustavnopravno.

Knjiga je namijenjena svima koji se bave proučavanjem problematike ljudskih prava i temeljnih sloboda, a osobito onima koji se u tom sklopu više bave pitanjima nacionalnih manjina i njihovih pripadnika, poglavito proučavajući njihova prava i slobode. U tom smislu, ona je informativno štivo s jedne strane, a s druge strane dobra podloga za proučavanje i/ili sagledavanje drugih mišljenja i stajališta glede ove tematske problematike.«

Autor knjige, dr. sc. Mato Arlović, na svečanom predstavljanju istaknuo je: »Pravima i slobodama nacionalnih manjina i njihovih pripadnika pristupam kao posebnom obliku izražavanja i ostvarivanja ljudskih prava i sloboda. Ona su za mene sastavni dio ljudskih prava i sloboda, a ne kategorija iznad ili ispod njih. Ona se prema ljudskim pravima i slobodama odnose kao dio prema cjelini i vice versa. U tom međuodnosu može se postaviti pravilo da je svaka povreda prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina istovremeno povreda nekog od ljudskih prava i sloboda, ali da svaka povreda ljudskog prava i slobode nije i ne mora, nužno, biti istovremeno povreda prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina.

Moj pristup ljudskim pravima i slobodama pa tako i pravima i slobodama manjinskih skupina (uključivo i nacionalnih manjina) i njihovih pripadnika, polazi od teze da ta prava i slobode pripadaju čovjeku pojedincu samom činjenicom da je ljudsko biće, a pripadniku nacionalne manjine zato što je on tako odlučio jer se osjeća njezinim članom. Zbog toga svojeg čina, on kao pojedinac ne smije imati nikakvih štetnih posljedica. Drugim riječima, smatram da na ovoj razini civilizacijskog razvoja ljudska prava i sloboda, uključujući i prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina, pripadaju svakom čovjeku jer su ona naprosto nezaobilazna činjenica. U tom smislu država ima pozitivne i negativne obveze, ne glede postojanja i/ili nepostojanja tih prava i obveza, već glede toga da ih pravno uredi i zaštiti te stvara i zaštiti osnove i uvjete za njihovo ostvarivanje.

Teret odgovornosti za reguliranje, ostvarivanje i zaštitu prava i sloboda nacionalnih manjina primarno nosi etnička i politička većina, koja u višestranačkom demokratskom društvu ima vlast. Zbog toga jer u višestranačkim demokratskim društvima za razliku od političkih manjina neovisno o broju izbornih ciklusa nacionalne manjine zbog svoje (malo) brojnosti naprosto ne mogu doći u poziciju da same imaju vlast i kao takve dođu na poziciju da mogu odlučujuće utjecati na reguliranje, ostvarivanje i zaštitu svojih prava. Iz toga proizlazi osebujnost položaja pripadnika nacionalnih manjina. Oni kao građani - državljani moraju imati sva ljudska prava i slobode koje pripadaju svakom ljudskom biću i državljanima te države, ali istovremeno kao pripadnici nacionalnih manjina moraju imati mogućnost da ostvare i sva druga ljudska prava i slobode koje proizlaze iz biti njihova nacionaliteta ili, hegelijanskim rječnikom rečeno, koji omogućuju ostvarivanje i zaštitu njihova vlastitog ethosa, odnosno njihove opstojnosti, kulture, tradicije, jezika, pisma, običaja itd. Dakako, uz neosporivu državljansku pripadnost i lojalnost državi u kojoj žive i u kojoj, iako su manjina, ostvaruju svoja prava i obveze kao državljani u ravnopravnoj zajednici sa svim drugima bez diskriminacije, po bilo kojoj osnovi. Lojalnost se, između ostaloga, očituje u prihvaćaju ustavnopravnog poretka države, poštovanju i prihvaćanju (uz njegovanje i ostvarivanje svojih specifičnosti) tradicije, kulture, običaja, jezika, pisma i tradicije većinskog naroda. Zatim, da zajedno i ravnopravno s drugim državljanima u multinacionalnoj, multikulturalnoj i multikonfesionalnoj državi štite njezin teritorijalni integritet, suverenitet i cjelovitost.«

Autor dr. sc. Mato Arlović upozorio je da je današnje vrijeme takvo da će se sve više i više trebati baviti problematikom prava nacionalnih manjina. »Jedan od ciljeva knjige jest i nastojanje da se upozori da je i danas moguće manipulirati i zloupotrebljavati nacionalne manjine. Plodno tlo za to je nepriznavanje i povreda njihovih prava, ali i situacija kad njihovi predstavnici potiču nacionalnu manjinu da traži status naroda ne prihvaćajući da su nacionalna manjina. Povijest nas uči, a naša skorašnja iskustva potvrđuju, da nacionalne manjine i njihovi pripadnici u društvima u kojima je uređen i zaštićen njihov položaj, prava i slobode mogu biti i jesu najbolji ambasadori koji svojim djelovanjem pridonose izgradnji mostova kojima se na osnovi tolerancije, međusobnog poštovanja, solidarnosti, razumijevanja i suradnje povezuju narodi i države i tako pridonose razvoju i zaštiti mira i suradnje«, istaknuo je Arlović.

Urednica knjige i voditeljica predstavljanja knjige dr. sc. Mate Arlovića - Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, gospođa Davorka Foretić, zaključno je istaknula: »Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj knjiga je koja je pisana kao pravno-povijesni iskaz od početka i osnutka hrvatske država, odnosno od priprema za njezin novi nastanak do danas. U tom osebujnom prikazu pravno-povijesnih činjenica središnje mjesto je pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. To je pravo autor razradio od pojma nacionalnih manjina kroz meritornu pravno-ekonomsku literaturu, pa do svih relevantnih dokumenata, od raskida državnopravnih sveza s bivšom SFRJ pa do primjene konvencijskog prava i ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Uređujući ovu knjigu, s obiljem podataka i nepreglednim poljima spoznaja o još nedovoljno istraženim pravno-povijesnim događajima vezanim uz prava nacionalnih manjina u svijetu i u Republici Hrvatskoj, kao svojevrsnog svjedočanstva o nedavno prohujalom, burnom i teškom ratnom vremenu i o pravnoj povijesti Republike Hrvatske, došla sam do saznanja da će ona krenuti u pravni život ne samo u Republici Hrvatskoj, nego i u drugim članicama EU, govoreći o ljudskim pravima, individualnim i kolektivnim, te o pravnoj zaštiti svih subjekata koji se bore za mir, za život bez rata i neizmjernih ljudskih žrtava.

Zahvaljujem dr. sc. Mati Arloviću na trudu što nas je u knjizi uputio na izvore i nastanak ovog vrsnog djela, koje će pomoći svima onima koji istinski istražuju ljudska prava radi ostvarenja načela vladavine prava, a u tom pravnom okviru i načela Ustava Republike Hrvatske te pravne stečevine EU u ostvarenju zaštite prava nacionalnih manjina.

I na kraju ovog svečanog događanja, poštovani akademici i akademkinje, poštovane dame i gospodo, zahvaljujem svima što ste uveličali predstavljanje ove vrijedne knjige i svojom nazočnošću učinili da Prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ugledaju svjetlo dana na ovako značajnom mjestu kao što je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, koja je omogućila ovakvo predstavljanje vrijednog izdanja Novog informatora.«