U ovom članku analiziramo određena stajališta pravne teorije i upravnosudske i ustavnosudske prakse. Posebice analiziramo Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2805/2008 od 26. studenoga 2010. (Nar. nov., br. 142/10) u kojoj je izneseno pravno stajalište o dužnosti i obvezi da se službeniku (policijskom) omogući očitovanje o činjenicama, odnosno da je tom službeniku protiv kojeg se vodi postupak bilo omogućeno pred tim drugim tijelom suočiti se sa svjedokom i postavljati mu pitanja. Međutim, autor iznosi svoje mišljenje da saslušanje svjedoka pred tijelom koje vodi disciplinski postupak protiv policijskog službenika nije obvezatno, ako se činjenično stanje može na neosporan način utvrditi drugim dokaznim sredstvima (uključujući i pisane dokaze u kojima je sadržano iskazivanje tog svjedoka), ali službeniku protiv kojeg se vodi disciplinski postupak mora biti omogućeno očitovanje o svim dokazima, izvedenim u ispitnom postupku.