Prijedlog za znatnije promjene u sustavu oporezivanja naglasila je prof. dr. sc. Barbara Jelčić, ni u kojem slučaju nije usmjeren na povećanje poreznih prihoda, odnosno poreznog opterećenja, nego na ravnomjerniju raspodjelu postojećeg poreznog tereta. Isto tako, do nekih od ovdje predloženih promjena niti mora niti može doći već sutra. Ali, ono što smatram korisnim i potrebnim jest, da se nakon što se pažljivo razmotre svi aspekti njihove primjene i utvrdi najpovoljniji način kao i najpogodnije vrijeme njihove operacionalizacije - odredi, odnosno izradi točan terminski kalendar početka njihove primjene.

STRUKTURA POREZNIH PRIHODA

informator: U financijskoj literaturi ne može se naći neupitna preporuka nositeljima porezne politike kakve odnose uspostaviti između prihoda od posrednih i neposrednih poreza u ukupnim poreznim prihodima. Nema univerzalnog rješenja koje je prihvatljivo za sve. Međutim, to nikako ne znači da se može pozitivno ocijeniti veliko odstupanje sudjelovanja prihoda npr. od posrednih poreza u ukupnim poreznim prihodima u jednoj zemlji u odnosu na druge. Ne samo u odnosu na susjedne zemlje i zemlje koje su njezini najznačajniji vanjskotrgovinski partneri, nego i u odnosu na one države koje su članice nekih ekonomskih asocijacija čijem članstvu određeni broj zemalja upravo teži.

Molim Vas da o tome nešto više kažete.

Prof. dr. sc. B. Jelčić: Proteklih godina došlo je do smanjenja sudjelovanja posrednih (indirektnih, neizravnih) poreza u ukupnim poreznim prihodima u najvećem broju suvremenih država. Posebno je to smanjenje snažno izraženo u Kanadi, Austriji, Finskoj, Belgiji, Italiji, Irskoj, Turskoj, Japanu. To sudjelovanje u europskim državama članicama OECD-a u 2000. godini iznosilo je 32%, a u 15 zemalja članica EU 30%. (Od zemalja članica OECD-a iz kruga tranzicijskih zemalja samo je u Mađarskoj sudjelovanje posrednih poreza u ukupnim poreznim prihodima 2000. godine iznosilo nešto više od 40%, dok je u Češkoj iznosili 32%, a u Poljskoj i Slovačkoj oko 36%).

Ono je u nas 2000. godine iznosilo oko 55%, da bi u 2001. godini bilo smanjeno i iznosilo je nešto više od 50%. Velika razlika u sudjelovanju prihoda od posrednih poreza u nas u odnosu na druge države-članice OECD-a i EU je evidentna. Postojanje višegodišnjeg velikog otklona strukture poreznih prihoda u nas u odnosu na druge (ne samo) europske države, ne može se ni opravdati ni braniti specifičnostima u razvoju naše zemlje u odnosu na druge suvremene države. Razlozi, u prvom redu oni soci-jalno-političke prirode, iziskuju smanjenje naglašeno velikih uloga koji posredni porezi imaju u našem poreznom sustavu. Naime, porezni obveznici posrednih poreza kroz povećanje cijena oporezo-vanih proizvoda i usluga u prometu prebacuju porezni teret na kupce tih proizvoda i usluga.

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

informator: Stožerno mjesto u našem poreznom sustavu ima porez na dodanu vrijednost (PDV). Njime se ubire gotovo isto toliko sredstava kao i primjenom svih drugih poreza zajedno. Kad se zna da je tih drugih poreza dva tuceta, lagano se može ocijeniti izuzetno veliko financijsko značenje ovog poreza. Međutim, i uz to što je PDV najizdašniji prihod države, o njemu se sve do nedavno malo govori.

Prof. dr. sc. B. Jelčić: Treba podsjetiti da su u kritikama PDV-a najglasniji bili porezni obveznici, a rezultat toga bio je da su uspjeli ishoditi produljenje obračunskog razdoblja. Međutim, ono se odnosi i na porezne obveznike (npr. prodaja u trgovini na malo) u odnosu na koje nije bilo ni razloga ni opravdanja za takav porezni tretman. No, oni što de facto snose teret tog poreza, tj. kupci - većina kojih najveći dio svoje ekonomske snage troši za nabavu tim porezom opterećenih proizvoda široke potrošnje - i pored svoje brojnosti, ali nedovoljno organizirani, nisu mogli ishoditi da se teret PDV-a rasporedi pravednije.

Hrvatska pripada redu suvremenih država koje pri oporezivanju prometa porezom na dodanu vrijednost nisu uvele i sniženu stopu ovog poreza. Smatram da se postojeća praksa korištenja jednos-topnog PDV-a u nas ne može braniti. Čini se, da za to kako u vrijeme njegova uvođenja, odnosno primjene, ali tako i danas, nedostaje političke volje. Jer, 1995. godine uvedenim, a 1996. godine primijenjenim PDV-om ubrano je umjesto planiranih 15 milijardi kuna, čak 20,2 milijarde kuna, lako je s financijskog stajališta promatrano postojao manevarski prostor za uvođenje i snižene stope tog poreza, ili bar za smanjenje postojeće stope - nije učinjeno ništa od toga, jer se, očigledno, to nije ni htjelo. Danas politička volja za smanjenje opterećenja PDV-om postoji, ali je ona s jedne strane iz financijskih razloga - bar za sada, neprovediva, a s druge strane tom mjerom zasigurno ne bi bilo postignuto ravnomjernije opterećenje građana koji taj porez plaćaju. Dapače - smanjenje stope PDV-a sa 22% na 20% procentualno i realno daleko će više profitirati bogatiji od siromašnijih građana. Tko će »uštedjeti« više, kako će biti lakše, jer će u cijeni određenog proizvoda platiti dva procentna poena poreza manje: kupcu koji kupuje cipele »Borovo« ili onome koji kupuje cipele na kojima stoji dizajnerski potpis Manola Blahnik da: onome tko kupuje košulju »DTR« ili onome koji kupuje onu na kojoj se koči ime Pierrea Cardinea?

Želim vjerovati kako će odgovorni svoju namjeru, koju valja pozdraviti, u sustavu PDV-a provesti promjene kojima je cilj olakšati porezno opterećenje siromašnijima - a to upravo i jest socijalno-politička dimenzija koju sada ističu kao argumentaciju za predložene promjene. Također, da će za to uporabiti daleko adek-vatniju mjeru negoli je sniženje opće stope tog poreza, a to je uvođenje (bar jedne) snižene stope. Međutim, smanjenje poreznog opterećenja, bilo predloženim snižavanjem stope sa 22% na 20%, bilo uvođenje snižene stope, danas je upitno, jer za to jednostavno ne postoje mogućnosti. Ono bi dovelo do smanjenja javnih prihoda, što bi utjecalo na mogućnost, kvalitetu i opseg financiranja javnih rashoda. Pitanje je, jesu li odgovorni spremni poduzeti nužne zahvate u javnu potrošnju i kada?

Dakako, postoji mogućnost da se manjak odnosno izostanak prihoda od reformiranog PDV-a nadomjesti drukčijim rasporedom poreznog opterećenja, što je moguće ili uvođenjem nekih novih poreza ili proširivanjem osnove oporezivanja postojećima, ili ako bi se uvela socijalno-politički opravdana snižena stopa PDV-a povišenjem opće stope ovog poreza.

Svakako nije upitno da je porezni teret u nas raspoređen neravnomjerno, da lavovski dio tog tereta snose ekonomski slabiji građani te da je potrebno izmjenama i dopunama u poreznom sustavu osigurati preraspodjelu poreznog tereta. Na taj bi način došla do izražaja odlučnost da se od obećanja pređe na konkretna djela kojima se ona i mogu ostvariti. To bi nesumnjivo bilo iznimno pozitivno primljeno od širokog kruga građana. Pri raspravi o izmjenama PDV-a trebalo bi preispitati i opravdanost korištenja nulte stope ovog poreza, ali i odbaciti kao nedovoljno osnovane neke argumente (političke, porez-no-tehničke prirode) kojima su se u raspravi prilikom donošenja Zakona o porezu na dodanu vrijednost kao i poslije u njegovoj primjeni, služiti strani kreatori našeg PDV-a, kao i neki zagovornici jednostopnog PDV-a iz naših redova.

POREZ NA DOHODAK

informator: Porez na dohodak je u nas bez sumnje porez o kojem se i jučer i danas najviše govori, a za koji ni  sutra neće splasnuti interes najšireg kruga građana. U 2002. godini npr. poreznu je prijavu podnijelo 651.820 osoba, a u 2003. godini 752.123 osobe. Međutim, te brojke ne odražavaju odnosno ne daju cjelovit odgovor na pitanje o broju obveznika tog poreza u nas, budući da uz one građane koji podnose poreznu prijavu, ima na stotine tisuća onih koji to u skladu s propisima ne moraju. Međutim, to ne znači da im taj porez nije bio i utvrđen (razrezan).  Kako to stanje komentirate?

Prof. dr. sc. B. Jelčić Prošle kao i prijašnjih godina, došlo je u oporezivanju dohotka do značajnih promjena. Međutim, ni izdaleka nije učinjeno sve što bi trebalo mijenjati. U prvom redu mislim da bi trebalo proširiti osnovu plaćanja poreza na dohodak, te da bi trebalo korigirati, odnosno nadopuniti neka od ranije usvojenih rješenja. Uzmimo, primjerice, oporezivanje kamata.

Moram naglasiti da se u državama-članicama EU intezivno raspravlja i donose zaključci o harmonizaciji visine porezne stope koja će se primijeniti pri oporezivanju kamata kao i o osiguranju međusobnog informiranja o kapitalu koji se (iz poreznih razloga) »seli« iz jedne države u drugu. U nas se o problemu oporezivanja kamata ni ne govori.

Kako objasniti i opravdati, da izvan sustava oporezivanja ostaju golemi iznos kao npr. onaj od 2,9 milijardi kuna koji je na ime kamata isplaćen štedišama 2001. godine, odnosno 3,2 milijarde kuna, koliko im je s tog naslova isplaćeno 2002. godine. Sve to nakon proširenja obveze plaćanja poreza na dohodak i na dohodak od kapitala (npr. primici po osnovi dividendi i udjela u dobiti) i na dohodak od osiguranja. Opravdanje ili objašnjenje da je izuzimanje kamata od oporezivanja u skladu s potrošno orijentiranim sustavom oporezivanja dohotka, danas zvuči prilično neuvjerljivo. Posebno, ima li se na umu da su učinci koji su takvim oporezivanjem dohotka trebali biti ostvareni, tijekom čitavog desetljeća njegove primjene, tj. očekivana ulaganja u gospodarstvo - izostali. Primjena stope od npr. 15% ili 20% pri oporezivanju kamata ne bi smanjila zanimanje za štednju. U prilog toj konstataciji govore podaci o štednji naših građana u inozemnim bankama, iako se tamo na ostvarene (u odnosu na naše niže) kamate plaća porez.

Očito je da opredjeljenje štediša da svoje ušteđevine imaju u stranim bankama nije motivirano činjenicom da se u nas kamate oporezuju, jer se ne oporezuju, nego nekim potpuno drugim razlozima.

Uključivanje kamata u oporezivi dohodak bilo bi, osim toga, u skladu s načelom plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi koje je ugrađeno i u Ustav RH. Mislim da bi oporezivanje kamata omogućilo da se (barem djelomično) realizira zahtjev za uvođenjem snižene stope PDV-a.

POLOŽAJ SEOSKIH DOMAĆINSTAVA

informator: U kakav položaj dolaze seoska domaćinstva?

Prof. dr. sc. B. Jelčić Zakon o porezu na dohodak spominje seljake u čl. 15. st. 3., u kojem je utvrđeno da su fizičke osobe koje obavljaju djelatnost u poljoprivredi i šumarstvu obveznici poreza na dohodak samo onda ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost. Oni obveznici poreza na dodanu vrijednost postaju tek onda, kad njihova isporuka dobara prelazi iznos od 85.000 kuna.

Odgovarajući na Vaše pitanje činjenica je da osobe koje obavljaju djelatnost u poljoprivredi i šumarstvu imaju iznimno povoljan položaj u poreznom sustavu. Položaj s kojim se ne mogu pohvaliti na zaposlene osobe, ni osobe koje obavljaju slobodna zanimanja (koje su na sve iznose iznad 1.500 kuna imaju pravo odbiti na ime osobnog odbitka) oporezova-ne porezom na dohodak. Isto vrijedi i za umirovljenike, s tom razlikom što oni s naslova oslobođenja mogu odbiti 2.550 kuna. Tako utvrđen porezni tretman seljaka teško je dovesti u sklad s općeus-vojenim načelom o horizontalnoj jednakosti pri plaćanju poreza, kao i s već preko dva stoljeća važećim načelom o univerzalnom karakteru poreza.

Mislim da je evidentno kako je privilegirani porezni tretman ove kategorije stanovništva u suprotnosti i s odredbom o jednakosti svih pred zakonom, koju su kao civilizacijsku stečevinu u svoje ustave unijele sve suvremene države, pa tako i Hrvatska.

Ograničeni prostorom i namjerom našega razgovora pri iznošenju prijedloga da i seljaci u skladu sa svojim ekonomskom snagom plaćaju porez na dohodak, kao što to čine i drugi naši građani, ne mogu posebno elaborirali argumente koji takvom poreznom tretmanu seljaka govore u prilog. Smatram, naime, da su toliko jasni da se nameću i sami od sebe. Pri ocjeni ekonomske (ujedno i porezne) snage seljaka i njezinim uspoređivanjem s ekonomskom (poreznom) snagom drugih građana, treba voditi računa i o nekim izdacima tih građana (npr. za prehranu) koji su važna stavka u strukturi njihovih izdataka, a ni izdaleka nemaju tu težinu u strukturi izdataka seljačkih obitelji.

POREZNA OPTEREĆENJA I OLAKŠICE

informator: Predlažete i uvođenje pete stope poreza na dohodak u visini od 47%. Bio bi to značajan napredak u odnosu na godine u kojima su u primjeni bile samo dvije, odnosno poslije četiri stope ovog poreza.

Prof. dr. sc. B. Jelčić Da, i do sada me nisu razuvjerili prijedlozi (ne i uvjerljivi argumenti za njih, jer ih nisam imala priliku čuti ni pročitati), koji se iznose o reformi poreza na dohodak, koja ide u potpuno suprotnom smjeru. Predviđa, naime, uvođenje samo jedne stope tog poreza. Razlozi i argumenti na kojima zasnivam svoj prijedlog nisu samo oni koji su već više od dva stoljeća duboko ukorijenjeni u financijsku teoriju i osnova su suvremenih poreznih sustava, a to su zahtjevi za općošću porezne obveze i ravnomjernošću u rasporedu poreznog opterećenja. Ukratko, za pravednošću u oporezivanju. Oni su jasno i nedvosmisleno napisani u čl. 51. Ustava Republike Hrvatske. I jedno i drugo traži ravnomjernu raspodjelu poreznog opterećenja, a ona je takva onda kad obveznici s visokim dohocima (ekonomskom snagom) plaćaju relativno više poreza od onih s nižim dohocima. Svakako, realizacija tog zahtjeva traži progresivno oporezivanje.

Svjesna sveprisutne dileme i potrage za odgovorom na pitanje kada je postignuta ona »prava« progresija, ipak iznosim mišljenje, da sadašnji raspon između minimalne i maksimalne stope od 30 postotnih poena ostavlja mogućnost određenog povećanja, koje, smatram ne bi smjelo biti već od 40 postotnih poena.

Posebno ističem stajalište da bi minimalna stopa mogla biti nešto niža od sadašnjih 15%. Osim toga mislim da su porezni razredi utvrđeni neravnomjerno, pri čemu posebno razred u kojem se primjenjuje stopa od 35% u odnosu na porezne razrede u kojima se rabi stopa od 15% i 25%. Naime, na osnovicu od 36.000 kuna porez se plaća po stopi od 15%, na razliku od 36.000 kuna do 81.000 kuna po stopi do 25%, na razliku između 81.000 do 25.000 kuna po stopi od 35%, te na osnovicu iznad 250.000 kuna po stopi od 45%.

Zbog takvog rasporeda poreznog opterećenja smatram opravdanim predložiti, da se tarifa poreza na dohodak preuredi tako da se uvođenjem još jedne stope oformi pet poreznih razreda. Pritom ne smatram da je potrebno uvesti još jednu višu stopu, nego uključiti tu dodatnu stopu između minimalne i maksimalne stope, iako se može razmisliti i o eventualnom povećanju sadašnje maksimalne stope za jedan ili dva procentna poena. Novim rasporedom poreznih razreda, odnosno o uvođenjem i petog razreda, stvorili bi se uvjeti za suptilniji raspored poreznog tereta i omogućilo smanjenje minimalne stope.

Pri ocjeni poreznog opterećenja porezom na dohodak treba voditi računa da je njemu u poreznom sustavu namijenjena i kompenzatorna uloga. Ublažavanjem (ako ne i anuliranjem) regresivnog učinka PDV-a, što je posebno značajno tamo gdje je u primjeni jednostopni porez na promet, kao što je to slučaj kod nas, otupljuje se oštrina ocjene odnosno kritike da je maksimalna stopa poreza na dohodak previsoka. Treba naglasiti da se ocjena o visini poreznog opterećenja ne može izvoditi iz primjene, odnosno isticanjem samo maksimalne stope porezne tarife, jer je ono, kad se izračuna, de facto niže. Za iznošenje relevantnih sudova jedino je mjerodavno prosječno porezno opterećenje.

Osim toga, pri ocjeni visine poreznog opterećenja promjenom poreza na dohodak treba voditi računa o osnovici na koju se utvrđene porezne stope primjenjuju te o raznim poreznim oslobođenjima i olakšicama.

Tako je, npr., porezno opterećenje poreznog obveznika s uzdržavanim članom obitelji i dvoje djece (odbitak 5.615 kuna, tj. 1.500 + 600 + 630 + 850 kuna) kojeg je bruto plaća mjesečno 10.000 odnosno 20.000 kuna (porezna osnovica je 4.385, odnosno 12.385 kuna) u Zagrebu 11,47% (porez bez prireza) odnosno 24,78%, a za cijelu Hrvatsku 11,05%, odnosno 23,31%. Tako bi neto primitak osobe čija je bruto plaća 10.000 kuna, bio u Zagrebu (stopa prireza 18%) 7.060 kuna, a onog s bruto plaćom od 20.000 kuna, 12.035 kuna.

Budući da je porezno opterećenje rezultat zajedničkog djelovanja visine porezne osnovice, porezne stope i poreznih oslobođenja i olakšica, ovdje se svakako ne upuštam u predlaganje visina poreznih stopa poreza na dohodak, koje osim o navedenom, dakako, ovisi i o budžetskim potrebama.

Pri analizi poreza na dohodak i preispitivanja nekih usvojenih rješenja, odnosno pri predlaganju ugradnje novih, potrebno je razmotriti i opravdanost postojanja razlika u visini osobnih odbitaka pojedinih kategorija obveznika ovog poreza. Mišljenja sam da je logičnije visinu osobnog odbitka vezati uz dob poreznog obveznika i stupnja njegove invalidnosti, a ne uz činjenicu je li netko radio aktivan ili umirovljenik.

Vezano uz porez na dohodak (ali i uz PDV i porez na dobit) saznanjem iz novina o prijedlogu nove vlade (ili bi to trebao postati), da se dohodak oporezuje primjenom tzv. flat rate tax, odnosno jed-nostopnog ili proporcionalnog poreza na dohodak. Uzor tom modalitetu oporezivanje dohotka jest Slovačka. Doista ne znam što se time želi postići, ali mogu zamisliti bar neke od posljedica koje bi realizacija te ideje imala.

Ustavom zajamčeno pravo na ravnomjernost u nošenju poreznog opterećenja (poprilično »nagriženo« već i jednostop-nim PDV-om) dobilo bi novi ozbiljni udarac, odnosno bilo bi ga daleko teže koliko-toliko sadržajno ostvariti putem tzv. indirektne progresije. Pretpostavljam, da kreatori te ideje valjda nisu mislili ukinuti (bar neke) porezne olakšice i oslobođenja, koja su par excellence povezana uz plaćanje poreza na dohodak (tog »najo-sobnijeg osobnog poreza«). Neke uobičajene porezne olakšice i oslobođenja (egzistencijski minimum za poreznog obveznika i neke članove njegove obitelji) u nas već postoje, a najavljuju se i neke nove porezne beneficije. One će u novom modelu učiniti sustav oporezivanja dohotka netransparentnim za porezne obveznike, a porezno-politički silno zahtjevnim za poreznu upravu. Osim toga, progresivnost takvog poreza na dohodak, tj. ostvarivanje načela plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi postat će više-manje parola, formalno će postojati, ali će stvarni učinci biti jedva vidljivi. I, dakako, opet bi se učinio odmak od već prije navedenih principa oporezivanja koji su postali samo po sebi razumljivim osnovama suvremenih poreznih sustava kao i od odredbe čl. 51. Ustava Republike Hrvatske.

Mislim da bi pri iznošenju ideje o uvođenju jednostopnog poreza na dohodak daleko više trebalo proučiti primjer i iskustva SAD-a (što se već dogodilo) koje su, i to prema zamisli nobelovca M. Friedmana, u jeku tzv. Velike porezne reforme 1986. godine, odustale od uvođenja jednostopnog poreza na dohodak sa stopom u visini od 19%. Dakle već u startu uvele reformirani porez na dohodak s dvije stope (15% i 28%), da bi ubrzo njime pridodavale nove. Tako je danas pri oporezivanju dohotka u SAD u primjeni 6 stopa (10%, 15%, 27%, 30%, 35% i 38,6%). A Slovačka? Što ne znamo mi ostali, a što znaju predlagači, odnosno zagovornici takvog modaliteta oporezivanja dohotka u nas o iskustvima (dobrim i lošim) primjene takvog poreza na dohodak u Slovačkoj? U toj zemlji tek treba postići porezno razdoblje na koje će se novi način oporezivanja dohotka odnositi. U čemu se Republika Hrvatska može i treba uspoređivati sa Slovačkom, što bi opravdalo kopiranje modaliteta oporezivanja dohotka koji je uveden tajno. Što je, prema mišljenju zagovornika jednostopnog poreza na dohodak, relevantno i presudno za takvu drastičnu reformu poreza na dohodak u nas? I konačno, ali ne i posljednje, zašto u nas ponavljamo ono što je učinjeno i prilikom uvođenja PDV-a: uzor tražimo u iznimci, a ne u pravilu. Naime, podaci o sustavu oporezivanja kako prometa tako i dohotka u daleko najvećem broju zemalja OE-CD-a i EU pokazuju da se promet oporezuje primjenom PDV-a gdje se uz opću primjenjuje i snižena stopa (ponegdje i više od jedne), a dohodak primjenom direktne progresije tarifom koja ima više stopa, odnosno razreda.

informator: Koliko je zapravo naš porezni sustav usklađen s Ustavom?

Prof. dr. sc. B. Jelčić: Uz već rečeno o odstupanju od primjene, odnosno ostvarenja odredbi utvrđenih u čl. 51. Ustava RH, treba ukazati i na potrebu da se iz poreznog isključuje (ukinu, brišu): porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, porez na neizgrađeno građevinsko zemljište kao i porez na neiskorištene poduzetničke nekretnine. Plaćanje tih poreza ne samo da se ne može dovesti u sklad sa spomenutim ustavnim načelom oporezivanja prema ekonomskoj snazi te jednakosti i ravnomjernosti u oporezivanju, nego je u izravnoj suprotnosti s tim načelima, što opravdava ocjenu o njihovoj protupravnosti.

Svakako, nužno je ukazati i na neprihvatljiva rješenja u oporezivanju, na rješenja koja se ne mogu ni braniti i opravdavati nekim uvjerljivim argumentima. Smatram da se ni pod koju cijenu ne smije prihvatiti praksa da se porezi koriste (i) kao instrument kaznene politike. Dakle, da se porezima mimo slučajeva predviđenih Ustavom ograničava pravo vlasništva, pravo koje pripada najvišim vrednotama našeg (i ne samo našeg) ustavnog poretka.

Miriti se s takvom praksom, odnosno ne ukazivati na nužnost da se od nje što prije odstupi, otvara mogućnost da se već sutra pojave ideje o (daljnjem) »obogaćivanju« našeg poreznog sustava nekim novim porezom koji će biti ne manje apsurdan od poreza za čije se ukidanje zalažem. Mislim da nije potrebno čekati izjašnjavanje Ustavnog suda o ustavnosti poreza kojima se oporezuju neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, nekorištene poduzetničke nekretnine i neizgrađeno građevinsko zemljište, da bi se oni izbacili iz poreznog sustava. Što se to učini prije - to bolje.

FUNKCIONIRANJE POREZNE SLUŽBE

informator: Brojna su pitanja od interesa za naše čitatelje, npr. oporezivanje kuća, stanova, garaža i dr. no molim Vas da se osvrnete na samo funkcioniranje porezne službe u nas.

Prof. dr. sc. B. Jelčić: Rješenja u području oporezivanja koja se mogu ocijeniti optimalnima, neće zasigurno pridonijeti ostvarenju ciljeva oporezivanja, ako se ne primjenjuju u praksi. Njihovo uspješno ostvarivanje, međutim, u mnogome ovisi o tijelima državne uprave koja su nadležna za utvrđivanje i ubiranje poreza i za kontrolu njihove naplate.

Kadrovi odgovarajućeg profila stručnosti mogu ne samo utjecati na ostvarivanje ciljeva porezne politike, nego i značajno pridonijeti izgradnji primjerenog, pravno dotjeranog sustava oporezivanja. Dakako, uz pretpostavku da su motivirani za rad (da su dobro plaćeni), te da svoj rad obavljaju u dobro organiziranoj i opremljenoj poreznoj službi.

U sposobnoj, motiviranoj, poštenoj, dobro organiziranoj i opremljenoj poreznoj upravi ne dolazi do većeg raskoraka između usvojenih načela oporezivanja i njihovog praktičnog ostvarenja. Poboljšani nadzor nad radom poreznih službenika, veća otvorenost porezne službe prema poreznim obveznicima i njihovim udrugama, također umanjuje mogućnost raznih oblika korupcije i pridonosi većoj otpornosti na političke pritiske. Velika pažnja koju Ministarstvo financija posvećuje podizanju stručne razine zaposlenih u Poreznoj upravi (porezni studij, veći broj rukovodnih osoba koje pohađaju adekvatni postdiplomski studij i dr.), jedna su od pretpostavki za djelotvoran, uspješan rad poreznih službenika.

Najbolja reforma u oporezivanju je ona kojom se pojednostavljuje sustav oporezivanja i kojim se smanjuje porezno opterećenje. Kreatori porezne politike i oni koji tu politiku provode nisu jedini o kojima ovisi porezno opterećenje. Efikasnijim poreznim nadzorom i kontrolom te primjenom odgovarajućeg postupka oporezivanja, može se smanjiti porezna evazija, a smanjenjem troškova utvrđivanja i ubiranja poreza, povećati neto učinak oporezivanja. Međutim, visina poreznog opterećenja je, u najvećem dijelu, opredijeljena troškovima na čije je podmirenje država obvezna na osnovi Ustava, zakona i drugih propisa. S druge strane, ako je visina poreznog opterećenja najvećim dijelom opredijeljena visinom javnih rashoda, zahtjev za pojednostavnjenjem u oporezivanju u pretežnom je dijelu, uvjetno rečeno, u porezno-tehničkoj sferi.

informator: Kako zapravo pojednostavniti rad u poreznim službama?

Prof. dr. sc. B. Jelčić: To se ostvaruje donošenjem kvalitetnih propisa kako bi se izbjegla potreba za njihovim čestim izmjenama i dopunama te raznim pravilnicima, uputama, tumačenjima koji omogućuju njihovu primjenu i si., kao i pojava praznina u zakonu koje unose neizvjesnost kod poreznih obveznika. Zatim pojednostavnjenjem postupaka razreza i naplate poreza (ukazujem na postojanje brojnih formulara u kojima se traže odgovori na teško razumljiva pitanja), prilagođenim oporezivanju »malih« poreznih obveznika (paušalno oporezivanje, pojednostavnjeno računovodstvo i drugo).

Također, to je moguće postići i smanjenjem broja raznih poreznih oslobođenja i olakšica kao i prestankom prakse nametanja obveze poreznim obveznicima da poreznoj upravi dostavljaju potvrde i druge dokumente u kojima su podaci koje (već) ima ili lagano može prikupiti sama porezna uprava.

Potrebno je u tu svrhu jednostavnim i brzim postupkom zaštititi i prava poreznih obveznika pred drugostupanjskim poreznim tijelima, u upravnim sporovima i sl.

Sa zadovoljstvom treba spomenuti da je, npr., 2000. godine bila izjavljena 8.351 žalba na porezna rješenja, od čega su 2.087 žalbe uvažene. Bile su podnesene i 1.002 tužbe za pokretanje upravnog spora, a 2002. godine izjavljeno je »samo« 5.028 žalbi. Uvaženih je 1.506 te podneseno 717 tužbi za pokretanje upravnog spora.

Jednostavnost sustava oporezivanja u velikoj mjeri pridonosi pozitivnoj ocjeni tog sustava. Mjere koje dovode do pojednostavnjenja u oporezivanju utječu (i) na povećanje preglednosti poreznog sustava (njegovu veću transparentnost) kao i na lakše snalaženje poreznih obveznika u poreznoj materiji.