U članku autor analizira odluku Vrhovnog suda RH, donesenu glede mjeničnog spora između banke i fizičke osobe. Poticaj za njenu analizu činjenica je da je u konkretnom slučaju banka popunila bianco mjenicu suprotno sadržaju tzv. mjeničnog očitovanja i svrsi njezina izdavanja i, s tim u vezi, stajalište Vrhovnog suda RH, koje autor podvrgava kritici, osobito razmatrajući odredbe Zakona o mjenici i neka načela obveznog prava.