1. Uvod
Zakonom o vodama (Nar. nov., br. 153/09) provedena je temeljita reforma vodnokomunalnih djelatnosti koje su prešle u djelokrug Zakona o vodama. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (Nar. nov., br. 56/13) dodatno je razradio i izmijenio uređenje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje te propisao nove rokove radi usklađenja pravnog statusa i predmeta poslovanja javnih isporučitelja vodnih usluga sa tim Zakonom.^1,2 

2. Pravni oblik javnih isporučitelji vodnih usluga
Člankom 101. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama izmijenjena je odredba članka 202. Zakona o vodama koja uređuje pravni oblik i djelatnost javnih isporučitelja vodnih usluga tako što je propisano da javni isporučitelji vodnih usluga može biti trgovačko društvo u kojem dionice, odnosno udjele imaju jedinice lokalne samouprave ili trgovačka društva u kojima dionice odnosno udjele imaju jedinice lokalne samouprave,a isporučitelj može biti i ustanova osnovana od strane jedinice lokalne samouprave.³ Dakle, novina je da osnivač trgovačkog društva – isporučitelja vodnih usluga može biti i trgovačko društvo u vlasništvu jedinica lokalnih samouprava. 

U članku 202. Zakona o vodama dodana su dva nova stavka kojima su propisane iznimke od zabrane javnim isporučiteljima vodnih usluga obavljanje drugih djelatnosti osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Prva je iznimka odredba da isporučitelj vodnih usluga može obavljati djelatnost ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće za vlastite potrebe, djelatnost izvođenja priključaka na komunalne vodne građevine, umjeravanja vodomjera i proizvodnje energije za vlastite potrebe ako ispunjava uvjete iz posebnih propisa. Druga je iznimka odredba da je javni isporučitelj vodnih usluga javne odvodnje koji posjeduje vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda prema Zakonu o vodama ili rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša prema posebnim propisima i koji upravlja građevinama za javnu odvodnju i/ili uređajem za pročišćavanjem otpadnih voda s prihvatnim opterećenjem većim od 100 000 ekvivalent stanovnika (ES), dužan obavljati i djelatnost uzorkovanja i ispitivanja kakvoće vlastitih otpadnih voda ako ispunjava uvjete iz posebnih propisa.⁴ 

Člankom 145. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama, u prijelaznim i završnim odredbama propisani su novi rokovi usklađenja pravnog statusa javnih isporučitelja vodnih usluga sa tim Zakonom. Propisano je da se pravni status i predmet poslovanja isporučitelja vodnih usluga mora uskladiti s odredbama Zakona o vodama i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama najkasnije do 31. prosinca 2013. Ne postupi li se tako na vodoopskrbnom području ili aglomeraciji tih isporučitelja, neće se iz sredstava državnoga proračuna, naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda, sufinancirati projektiranje, građenje, rekonstrukcija ili sanacija komunalnih vodnih građevina. Pravne osobe koje na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu isporučuju vodnu uslugu javne vodoopskrbe, a koje nisu javni isporučitelj vodne usluge, prema članku 201. stavak 2. Zakona o vodama, nastavljaju obavljati djelatnost javne vodoopskrbe do 31. ožujka 2015. Zakonom o vodama iz 2009. bilo je propisano da isporučitelji vodnih usluga moraju uskladiti svoj status u roku od dvije godine od stupanja snagu Zakona, pa budući da je taj rok prošao, izmjenama i dopunama taj je rok produljen. Međutim Zakonom o vodama iz 2009. bilo je propisano da pravne osobe koje isporučuju vodnu uslugu javne vodoopskrbe na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu, uslugu isporučuju do isteka važenja akta kojim im je to pravo povjereno, što znači da je za njih rok skraćen. 

Prema članku 550. a Zakona o trgovačkim društvima (Nar. novi., br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13) podjela trgovačkog društva može se provesti razdvajanjem ili odvajanjem. Razdvajanje se provodi istodobnim prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz njegov prestanak bez provođenja likvidacije, na dva ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja razdvajanja (razdvajanje s osnivanjem) ili na dva ili više društava koja već postoje (razdvajanje s preuzimanjem). Odvajanje se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli, a da to društvo ne prestaje, na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja odvajanja (odvajanje s osnivanjem) ili na jedno ili više društava koja već postoje (odvajanje s preuzimanjem). Dioničari ili imatelji poslovnih udjela u društvu koje se dijeli stječu poslovne udjele ili dionice, odnosno udjele u novim društvima ili društvu ili društvima preuzimateljima, razmjerno udjelima koji su im pripadali u društvu koje se dijeli.

Podjela s osnivanjem mogla bi se provesti osnivanjem novog trgovačkog društva za obavljanje vodnih usluga, ili osnivanjem novog trgovačkog društva za obavljanje komunalnih djelatnosti koje se isključuju. Kod podjele s osnivanjem, imovina za obavljanje djelatnosti koje se isključuju, prenosi se na novo komunalno društvo koje se osniva, a kod podjele s preuzimanjem imovina se za obavljanje djelatnosti koje se isključuju prenosi na društvo koje već postoji. ⁶ 

Osim podjelom trgovačkog društva, pravni status i djelovanje isporučitelja vodnih usluga može se provesti izmjenom predmeta poslovanja tako da se iz djelatnosti društva brišu djelatnosti koje nisu vodne usluge, izmjenom konstitutivnog akta društva (statut, društveni ugovor, odluka o osnivanju).⁷ 

2.2. Pravne posljedice
Prema članku 550.n, odnosno članku 303. Zakona o trgovačkim društvima, pravne posljedice usklađenja nastupaju upisom podjele ili izmjene predmeta poslovanja u sudski registar.

Već je jedan od ciljeva reforme vodnog gospodarstva bilo okrupnjavanje isporučitelja vodnih usluga, a prema članku 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama uredbu o uspostavljanju i određivanju granica uslužnih područja, Vlada Republike Hrvatske donijet će do 31. prosinca 2013. Okrupnjavanje javnih isporučitelja vodnih usluga moglo bi se provesti pripajanjem ili spajanjem društva prema odredbama članka 512., odnosno 535. Zakona o trgovačkim društvima, ovisno radi li se o dioničkom društvu ili društvu s ograničenom odgovornošću. Jedno ili više društava mogu se pripojiti drugome društvu bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za udjele, odnosno dionice u tom društvu. Dva ili više društava mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije osnivanjem novoga društva na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za udjele, odnosno dionice u novome društvu. Prema našem mišljenju, ne bi trebalo biti zapreke ni za okrupnjavanje povezivanjem poduzetničkim ugovorima, ako bi se radilo o društvima koja posjeduju rješenja o ispunjenju uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, no za odgovore na pitanja o okrupnjavanju isporučitelja vodnih usluga treba pričekati kakve će uvjete o tome propisivati Uredba o uspostavljanju i određivanju granica uslužnih područja te Pravilnici o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje.

Člankom 146. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama propisano je da se postojeći udjeli i dionice u isporučiteljima vodnih usluga, kojih su imatelji jedinice područne (regionalne) samouprave, prenose do 31. ožujka 2015., na ostale jedinice lokalne samouprave razmjerno njihovim dosadašnjim poslovnim udjelima, odnosno dionicama. Troškove prijenosa snose stjecatelji. Jedinica područne (regionalne) samouprave izdat će stjecateljima izjavu o prijenosu poslovnoga udjela/dionica na stjecatelja koji ima jednak učinak kao ugovor o prijenosu poslovnih udjela/dionica. Na temelju te izjave upisat će se prijenos udjela, odnosno dionica.

Člankom 102. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama izmijenjena je odredba članka 203. Zakona o vodama koja uređuju uvjete za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, tako što je brisano da su uvjeti za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje ujedno i uvjeti za upis javnih isporučitelja usluga u sudski registar. Dakle, rješenje o ispunjenju uvjeta više nije uvjet za upis u sudski registar. 

3. Prijenos komunalnih vodnih građevina na javne isporučitelje vodnih usluga
Člankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama, izmijenjena je odredba članka 23. stavak 5. Zakona o vodama o vlasničkopravnom uređenju komunalnih vodnih građevina, tako da prema novom uređenju komunalne vodne građevine više ne mogu biti u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, nego isključivo u vlasništvu javnoga isporučitelja vodnih usluga, s tim da ostaju u režimu javnog dobra u javnoj uporabi uz ograničenja koja su i prije bila propisana.

Radi usklađenja faktičkog stanja s navedenom odredbom, člankom 146. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama propisano je da su jedinice lokalne samouprave dužne u roku jedne godine od stupanja na snagu tog Zakona prenijeti komunalne vodne građevine u svom vlasništvu u vlasništvo javnog isporučitelja vodne usluge, i to u obliku temeljnog uloga ili prijenosa bez naknade koji je neoporeziv. Akte potrebne za provedbu prijenosa donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, a provodi gradonačelnik, odnosno općinski načelnik.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama ne propisuje sankcije koje bi se mogle izvršiti nad isporučiteljem vodnih usluga ili jedinicom lokalne samouprave ako se na isporučitelja ne prenesu komunalne vodne građevine, međutim prema sada važećim Pravilnicima o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje (Nar. nov., br. 28/11), zahtjevu za izdavanje rješenja o ispunjavanju posebnih uvjeta prilaže se akt kojim se dokazuje pravo korištenja (upravljanja) ili vlasništvo javnog isporučitelja nad vodnim građevinama, valja pretpostaviti da će ta odredba biti usklađena tako da će isporučitelji vodnih usluga zahtjevu morati priložiti dokaz o vlasništvu komunalnih vodnih građevina, pa se može reći da će sankcija za neprenošenje komunalnih vodnih građevina na isporučitelje vodnih usluga biti neizdavanje rješenja o ispunjenju uvjeta za obavljanje djelatnosti vodnih usluga. 

Prema dosadašnjoj praksi trgovačkih sudova i Visokog trgovačkog suda, prijenos komunalnih vodnih građevina u temeljni kapital društva nije bio moguć, uz obrazloženje da su komunalne vodne građevine stvari izvan prometa. 

Na istome je tragu i Obrazloženje presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl. br. Tt-09/342-2 od 10. travnja 2009., te presuda Visokog trgovačkog suda, posl. br. Pž-2973/09-3 od 19. svibnja 2009. godine, u kojoj se navodi da su komunalne vodne građevine kao javna dobra izjednačene s općim dobrima i da se na njima uopće ne mogu stjecati stvarna prava. 

Međutim, prema Zakonu o vodama, komunalne vodne građevine nisu stvari izvan prometa, nego stvari ograničene u prometu jer je izrijekom propisano da su u vlasništvu isporučitelja vodnih usluga i da mogu biti objektom prometa među isporučiteljima vodnih usluga.

Naime, člankom 200. Zakona o vodama propisano je da komunalne vodne građevine mogu biti u prometu samo između javnih isporučitelja vodnih usluga, ne mogu se opteretiti založnim pravom, niti mogu biti predmet ovrhe, te da komunalne vodne građevine u vlasništvu javnog isporučitelja vodne usluge ne ulaze u stečajnu ili likvidacijsku masu, nego se u slučaju stečaja ili likvidacije javnog isporučitelja vodne usluge izlučuju u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, koja je njihov udjeličar, dioničar ili osnivač. 

Međutim, sporna bi mogla biti odredba članka 176. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima kojom je propisano da se u temeljni kapital ne mogu uložiti stvari i prava kojima se ne može utvrditi gospodarska vrijednost, a budući da su vodne građevine stvari koje su ograničene u prometu, dvojbeno je imaju li gospodarsku vrijednost. 

Budući da je sada Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama izrijekom propisano da se komunalne vodne građevine mogu unijeti u vlasništvo isporučitelja vodnih usluga u obliku temeljnog uloga, mišljenja o tome hoće li sudovi dopuštati takav unos podijeljena su. Svakako se unos komunalnih vodnih građevina u temeljeni kapital više neće moći odbiti uz obrazloženje da su one stvari izvan prometa jer su one stvari ograničene u prometu koje mogu biti isključivo u vlasništvu isporučitelja vodnih usluga, a hoće li dati prednost odredbama Zakona o vodama ili odredbi članka 176. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima, pokazati će sudska praksa. 

4. Zaključak
Prema Zakonu izmjenama i dopunama Zakona o vodama, osnivač trgovačkog društva – isporučitelja vodnih usluga može biti i trgovačko društvo u vlasništvu jedinica lokalnih samouprava, a dodane su i dvije nove iznimke od zabrane javnim isporučiteljima vodnih usluga obavljanja drugih djelatnosti osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje.

Propisani su novi rokovi usklađenja pravnog statusa javnih isporučitelja vodnih usluga sa Zakonom. Propisano je da se pravni status i predmet poslovanja isporučitelja vodnih usluga mora uskladiti s odredbama Zakona o vodama i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama najkasnije do 31. prosinca 2013. Ne postupi li se tako na vodoopskrbnom području ili aglomeraciji tih isporučitelja, neće se iz sredstava državnoga proračuna, naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda, sufinancirati projektiranje, građenje, rekonstrukcija ili sanacija, komunalnih vodnih građevina. Pravne osobe koje na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu isporučuju vodnu uslugu javne vodoopskrbe, a koje nisu javni isporučitelj vodne usluge prema članku 201. stavak 2. Zakona o vodama, nastavljaju obavljati djelatnost javne vodoopskrbe do 31. ožujka 2015.

Komunalne vodne građevine više ne mogu biti u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, nego isključivo u vlasništvu javnoga isporučitelja vodnih usluga, s tim da ostaju u režimu javnog dobra u javnoj uporabi uz ograničenja koja su i prije bila propisana. Jedinice lokalne samouprave dužne su u roku jedne godine od stupanja na snagu navedenog Zakona prenijeti komunalne vodne građevine u svom vlasništvu u vlasništvo javnog isporučitelja vodne usluge, i to u obliku temeljnog uloga ili prijenosa bez naknade koji je neoporeziv. Dio odredbe koji propisuje prijenos komunalnih vodnih građevina u vlasništvo trgovačkih društava u obliku temeljnog uloga mogao bi biti sporan, jer je u koliziji s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i dosadašnjom praksom trgovačkih sudova.

 

1 Neke odredbe u Zakonu o vodama (Nar. nov., br. 153/09, 63/11, 130/11) su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (Nar. nov., br. 56/13) izmijenjene i dopunjene, odnosno ukupno su donesena 134. članka u tim izmjenama. Zakon je stupio na snagu 18. svibnja 2013., osim nekoliko članaka koji su stupili na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, te članka 114. koji stupa na snagu 1. travnja 2014., a odnosi se na uvođenje naknade za financiranje sredstva za rad Vijeća za vodne usluge, obveznici koje će biti isporučitelji vodnih usluga. Od 23 članka koji u poglavlju XIII. Zakona o vodama uređuju djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama izmijenio je 16 članaka, brisao jedan članak i dodao dva nova članka, uz odgovarajuće izmjene odredaba u ostalim poglavljima. 
2 Više o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o vodama u Žagar A.: Bitne novine u Zakonu o vodama – Prava i obveze JLS-a na usklađivanju akata u Končić A. M., Mičević B., Sarvan D., Šikić M. i Žagar A.: Komunalno gospodarstvo i nekretnine, Novi informator, Zagreb 2013. 
3 Dvije su iznimke od navedenog pravila propisane Zakonom o vodama i nisu bitno mijenjane: isporučitelji vodnih usluga mogu biti i isporučitelji usluge javne vodoopskrbe koji tu djelatnost nastavljaju obavljati prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu i subjekti koji obavljaju javne usluge čišćenja i odvoza otpadnih voda iz septičkih i sabirnih jama (čl. 171. st. 3. Zakona o vodama). 
4 Osim navedenih, novih, iznimaka od zabrane javnim isporučiteljima vodnih usluga, obavljanje drugih djelatnosti osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje, ostaje i iznimka iz Zakona o vodama koja nije mijenjana. Čl. 125. st. 3. Zakona o vodama propisuje da jedinice lokalne samouprave mogu isporučiteljima vodnih usluga ustupiti gradnju i/ili održavanje građevina za oborinsku odvodnju. 
5 Više o usklađenju pravnog statusa i djelovanja isporučitelja vodnih usluga u Sarvan D.: Usklađivanje obavljanja komunalne djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje u Mahović Komljenović M., Medvedović D., Rajko A. i Sarvan D.: Jedinice lokalne i područne (regionalne samouprave), Novi informator, Zagreb, 2012.  
6 Postupak podjele trgovačkog društva propisan je čl. 550.a - 550.b. Zakona o trgovačkim društvima 
7 Čulinović-Herc E., Zubović A.:Restrukturiranje komunalnih društava čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, u Baretić S., Čulinović-Herc E., Đerđa D., Gadžo S., Horvat B., Markić A., Pičuljan Z., Pipunić S., Rajko A., Zubović A., Žunić Kovačević N.: Aktualnosti primjene propisa upravnog prava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Inženjerski biro, Zagreb, 2013.