Presuda zagrebačkoga suda potaknula je zanimanje za pravni institut inkaso cesije. Zanimanje je naglašeno okvirom u kojemu se pravno pitanje pojavilo - međudržavni odnosi dviju država zainteresiranih za rješenje imovinskog spora, formalno između njihovih banaka. Autor, uz opći osvrt na institut cesije, objašnjava sadržaj i funkciju inkaso cesije. Zatim, na primjeru slučaja pred trgovačkim sudom, analizira opravdanost ili neopravdanost uvjetovanja cesionarove odgovornosti za korektnu provedbu cesijskog naloga - edentovom intervencijom u parnici između cesionara i cesusa (dužnika), u ostvarenju zadatka koji je cesionar preuzeo prihvatom inkaso cesije. Ukazuje na značenje i domašaj tzv. intervencijskog učinka pravomoćne presude, posebno u kontekstu izvršenja naloga na temelju inkaso cesije. Na kraju, vraćajući se na početak, zapravo na povod svim tim razmišljanjima, autor ukazuje na zamke zastare tražbine u slučaju nedostatno promišljenog povlačenja tužbi, u situaciji kad je njima prekinuto zastarijevanje tražbine koja se ostvaruje u parnici (parnicama).