Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Vremeplov
×
28.01.2019.
Vremeplov: Dubrovački zakon o zabrani trgovanja robljem – 27. siječnja 1416.
Iz male srednjovjekovne komune na jugu Hrvatske u moćnu sredozemnu silu izrasla je Dubrovačka Republika, na latinskom Respublica Ragusina (1358.-1808.), država koja je svoju neovisnost održavala vještom diplomacijom, a gospodarsku snagu gradila na pomorstvu, trgovini i obrtima.
Dubrovačka Republika imala je svoj statut, Liber statutorum civitatis Ragusii iz 1272., ali su razvitak gospodarskih i društvenih odnosa uvjetovali donošenje i niza zakona, poput Statuta carinarnice grada Dubrovnika iz 1277., Novog carinskog zakonika iz 1413. ili Zakona o pomorskom osiguranju iz 1568. U Republici se nadasve poštovala sloboda (jedna od zastava grada Dubrovnika nosi naziv Libertas, odnosno sloboda), što se pokazalo i donošenjem Zakonske odredbe o zabrani trgovanja robljem, koju je Veliko vijeće, dubrovački parlament sastavljen od vlastele, donijelo 27. siječnja 1416. U donošenju toga zakona sudjelovalo je 78 vijećnika, od kojih su samo njih trojica bili protiv. Zakon[1] se ubraja među najstarije takve u Europi, a glasi:
»....
Imajući u vidu da je takva trgovina sramotna, opaka, nečovječna i protiv svake ljudskosti, te da postaje nemali teret i sramota za našu državu, to jest da se ljudska vrsta - načinjena na sliku i priliku našega Stvoritelja (usp. Postanak 1, 26-27; 9, 6; Sirah 17, 3; Mudrost 2, 23; I. Korinćanima 11, 7; Kološanima 3, 10) - pretvara u trgovačku robu i prodaje kao da su nerazumne životinje; htijući se na ovaj način pobrinuti da se od sada ubuduće tako ne čini: odlučujemo i određujemo da se odsad unaprijed ni jedan naš državljanin ili stranac koji stanuje u gradu Dubrovniku i njegovoj Republici ili svaki onaj koji se smatra Dubrovčaninom ni na koji način ili pod kojim izgovorom ne usudi ili drzne kupovati ili prodavati roba ili ropkinju ili biti posrednik pri takvoj trgovini, niti imati društvo ili dioništvo, kako građanin tako i stranac koji čini ili se bavi takvim poslom, počevši od Budve sve do Splita.
A onaj koji bude postupao protiv te odredbe, za svaki prekršaj treba šest mjeseci čamiti u donjim dubrovačkim tamnicama, i neka plati za svaku glavu ili osobu koju je prodao, kupio ili za koju je bio posrednik ili imao dio, 25 perpera, i nipošto ne može početi teći rok od šest mjeseci tamnice dok ne plati novčanu kaznu.
A onaj koji prijavi prekršitelja tako da se njegova prijava nađe istinita, neka ima polovinu novčane kazne i neka mu se vjeruje.
Ako bi pak neki građanin ili stanovnik dubrovački kupio nekoga roba ili ropkinju za svoju potrebu, ne smatra se da potpada pod takvu kaznu.
Nadalje, neka se ni jedan stranac bilo kojega položaja ne usudi ili drzne na bilo koji način činiti ili obavljati takvu trgovinu u našoj Republici pod prijetnjom gore navedenih kazni.
Isto tako, neka se ni jedna barka, lađa ili naš brod ne usudi ili drzne na bilo koji način prevoziti takve robove ili ropkinje, pod prijetnjom kazne od šest mjeseci zatvora za gospodara lađe za svaki put kad prekrši odredbu, a tri mjeseca zatvora za mornare, isto tako u donjim tamnicama za svakiprekršaj …«.
[1] Izvor: https://hr.wikisource.org/wiki/Dubrova%C4%8Dki_zakon_o_zabrani_trgovanja_robljem_iz_1416._godine, prijevod Petar Marija Radelj, u »O dubrovačkom nahodištu, Dubrovnik (Dubrovnik), nova serija, XIX (2008.) 4, str. 217-218. «, pristupljeno 22. siječnja 2019.
