U rimskoj pravnoj tradiciji, pravilo koje sadržava shvaćanje da je s aspekta države - odnosno određene ljudske zajednice - zabranjeno rabiti svoje stvari ili izvršavati svoje pravo samo da bi se drugome naštetilo (abusus cum animo nocendi). 

Navedeno shvaćanje, koje je izvorno formulirao klasični pravnik Gaj (Gaius), uzdignuto je u suvremenom zakonodavstvu iz područja građanskog prava i građanskog procesnog prava na razinu temeljnog pravnog načela.