Fictio retroactiva, lat. retroaktivna fikcija, izraz se odnosi na pravilo prema kojemu se uzima da je učinak pravnog posla koji je izvršen u sadašnjosti nastao od određenog trenutka u prošlosti, odnosno njegov učinak je retroaktivan.

U rimskoj pravnoj tradiciji i suvremenom privatnom pravu, izraz kojim se označavaju pravni poslovi koji se sklapaju među živima, tj. oni poslovi kod kojih pravni učinak nastupa za života stranaka.

U rimskom pravu i suvremenom privatnom pravu, pojam koji označuje pravno relevantnu volju ili namjeru usmjerenu na postizanje određenih pravnih učinaka. U tom se smislu pojam animus koristi u mnogim složenicama u sferi privatnog prava.

Izreka preuzeta u rimsku pravnu tradiciju iz aristotelovske filozofije, a u kontekstu prava izražava pravilo da formalni pravni posao mora biti sastavljen u propisanoj formi, jer bi u protivnom bio ništetan.

U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz kojim se označava povoljniji stvarnopravni položaj posjednika u odnosu na neposjednika na temelju pravnih učinaka vezanih uz činjenicu posjeda određene stvari.

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da očitovanje volje koje daje duševno bolesna osoba nema pravnog učinka, utemeljeno na shvaćanju klasičnog rimskog prava da teži duševni bolesnik nije poslovno sposoban, osim za vrijeme tzv...