Utrum iudex debeat iudicare secundum allegata an secundum conscientiam, lat. mora li sudac suditi na temelju onoga što je navedeno u postupku ili prema svojoj savjesti, doktrinarno je pitanje koje se javlja u počecima razvoja literature rimsk...

Supplere de iure/de facto, lat. dopunjavati glede prava/glede činjenica. Termin je korišten u rimskoj pravnoj tradiciji kojim je označavano pravo suca da dopunjava stranačke navode o pravu i/ili o činjenicama u sudskom postupku. 

U rimskoj pravnoj tradiciji, pravilo koje sadržava shvaćanje da je s aspekta države - odnosno određene ljudske zajednice - zabranjeno rabiti svoje stvari ili izvršavati svoje pravo samo da bi se drugome naštetilo (abusus cum animo nocendi). 

U antičkom rimskom pravu, najstariji oblik parničnog sudskog postupka. Bio je podijeljen na dva dijela, od kojih se prvi, nazvan in iure, odvijao pred pravosudnim magistratom, tj. pretorom (praetor), a drugi dio, nazvan apud iudicem, pred sudcem i...

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo procesnog prava prema kojem činjenice koje su općepoznate (notorne), tj. činjenice koje su poznate širokom krugu ljudi u sredini u kojoj se suđenje obavlja, ne treba dokazivati.

U antičkom rimskom pravu, povijesni oblik parničnog sudskog postupka, kojim je bio zamijenjen prijašnji legisakcijski postupak.